Dvoje od troje ključnih svjedoka u slučaju “dragulji”, tajkuna Hrvoja Petrača i bivšu pomoćnicu ministra financija Tereziju Barbarić, policija će saslušati kao osumnjičenike na osnovi optužbi Vladimira Zagorca da su svjedočeći u spomenutom predmetu gdje je on osuđen na sedam godina zatvora - dali lažan iskaz.
Zagorčeva ‘mala vrata’
Premda je sve troje svjedoka dalo gotovo istovjetan iskaz, u slučaju Snježane Šiprak, bivše pročelnice Zagorčeva kabineta i treće ključne svjedokinje u slučaju, isti sud je zaključio kako ne postoji sumnja da je ona dala lažni iskaz te je odbio policiji naložiti da je ispita. Zagorec će pak u odnosu na taj odbijajući dio podnijeti ustavnu tužbu. Ispitivanjem Petrača i Terezije Barbarić bit će ostvareni preduvjeti da Zagorec protiv njih podigne optužnice zbog davanja lažnoga iskaza, a odluke o ispitivanju dvoje svjedoka zapravo predstavljaju mogućnost da Zagorec kroz “mala vrata” napravi reviziju slučaja koji ga je koštao robije, i to nakon što su njegove argumente da je lažno optužen odbacili svi mogući nadležni sudovi.
Riječ je o do sada rijetko viđenom slučaju u hrvatskoj sudskoj praksi gdje faktički isti sud koji je donio osuđujuću presudu, a koju su u konkretnom slučaju potvrdili Vrhovni, Ustavni i Europski sud, sada dopušta osuđeniku da kazneno goni svjedoke Državnoga odvjetništva čije je iskaze sud ocijenio vjerodostojnima.
Dodatna činjenica da je de facto u istoj stvari sud donio različitu odluku - zaključivši da dvoje svjedoka treba ispitati na iste okolnosti, a trećega ne - čini ovu situaciju još više shizofrenom.
Čitavu priču o draguljima koje je Zagorec ukrao 2000. godine prvi je iznio Hrvoje Petrač pokušavši njome neuspješno oboriti tezu da bi imao motiva oteti Zagorčeva maloljetnog sina. Kao potvrdu svoga iskaza Petrač je predložio i ispitivanje bivše Zagorčeve pomoćnice Snježane Šiprak, koja je potvrdila da je dragulja bilo te pojasnila da ih je donio njemački trgovac oružjem Josef Rothaichner. Premda priča o draguljima nije spasila Petrača krivnje za otmicu Zagorčeva sina, za događaj se zainteresiralo Državno odvjetništvo, koje je malo-pomalo počelo zaključivati da priča o draguljima nije bajka. Naime, provjerama se utvrdilo da je Rothaichner doista primio 5 milijuna dolara od MORH-a, što je Nijemac isprva poricao, a zatim priznao.
Preokret sudaca
Osim Petrača i Šipraka, i Terezija Barbarić, bivša pomoćnica tadašnjeg ministra financija Joze Martinovića, također je potvrdila da joj je Zagorec u jednome trenutku pokazao dio dragulja. Na osnovi njihovih iskaza, ali i niza drugih kontrolnih dokaza, utvrđeno je da Zagorec ipak jest odnio dragulje, te je osuđen na sedam godina zatvora. Zagorec je pak iskoristio sve pravne lijekove. Žalbu mu je odbacio Vrhovni sud, odbijena mu je Ustavna tužba te čak i tužba Sudu za ljudska prava u Strasbourgu. No, Vrhovni sud je u svojoj odluci Zagorca uputio na pokretanje kaznenog postupka protiv svjedoka, ako se smatra oštećenim u postupku.
Protiv troje svjedoka Zagorec je zato podnio kaznene prijave koje je Državno odvjetništvo odbacilo i kada se činilo da je sve gotovo, dogodio se preokret. Da situacija bude još čudnija, dvojica istražnih sudaca koji su dobili predmete u kojima je Zagorec tražio ispitivanje svjedoka odlučila su da mu to pravo daju, dok je treći to odbio. Izvanraspravno vijeće, međutim, potvrdilo je sve tri odluke, tako da će na ispitivanje Petrač i Barbarić, a Šiprak ne. Najzanimljivije od svega je šoa nismo uspjeli doznati koje bi to okolnosti upućivale da su Petrač, Barbarić i Šiprak dali lažne iskaze.