Zgražanje nad nasiljem logično je i očekivano, osobito ako je žrtva dijete mlađe od 15 godina, nemoćna osoba ili osoba s invaliditetom.
U tom kontekstu, razumljiv je i interes javnosti za takva zlodjela, za točne podatke, za identitet nasilnika, pa i za osobe tek osumnjičene za nasilje, uz presumpciju nevinosti do pravomoćne osude.
No, izvješćujući o tome, kao i o bilo kojoj kriminalnoj radnji, mediji u prvom planu moraju imati žrtvu, njezinu zaštitu, prava i interese, te ih pretpostaviti interesima javnosti, a naročito nečijoj znatiželji.
Što je zlodjelo teže i osobnije - a spolno uznemiravanje djece bez sumnje ulazi u kategoriju onih koji ostavljaju najdublje ožiljke - to je žrtva ranjivija i treba čvršću, beskompromisniju zaštitu cijelog društva, u čemu mediji imaju posebno važnu ulogu.
U svim takvim slučajevima - naročito ako je objekt spolnog nasilja dijete mlađe od 15 godina - Jutarnji list skrupulozno se usteže od objavljivanja bilo kojeg elementa koji bi doveo do identifikacije žrtve, uključujući i identitet osumnjičenog počinitelja, ako je prethodno i na koji način povezan sa žrtvom.
Ovo pišem isključivo stoga što se posljednjih dana u dijelu medija i kroz društvene mreže nameće pogrešni zaključak da Jutarnji list s određenom namjerom krije identitet osumnjičenika za pedofilske radnje jer se radi o reporteru naše redakcije.
Kao što smo izvijestili, osumnjičenik nije zaposlenik Jutarnjeg lista već jedan od većeg broja povremenih vanjskih suradnika. Nad svim onim za što ga se sada sumnjiči bezrezervno se zgražamo jednako kao i čitava javnost te se nadamo da će istraga i proces dovesti do pravedne presude.
Posljednje 22 godine Jutarnjeg lista jasno su svjedočanstvo o profesionalnosti, etičkim i vjerodostojnim standardima ove redakcije.