Bivši policajac i glumac serije ‘KT2‘ Leon Lučić (54) nije našao zajednički jezik s velikogoričkom tužiteljicom oko potencijalnog sklapanja nagodbe i priznanja krivnje u zamjenu za povoljniju kaznu, pa mu je danas na Županijskom sudu u Velikoj Gorici počelo suđenje zbog pokušaja ubojstva poznanika Denisa M. u novozagrebačkom Središću prošle godine.
Osim njega, na optuženičkoj klupi sjedi i njegov prijatelj Dino Vekić (41), komunalni zagrebački redar kojeg se tereti da je Lučiću pomogao u bijegu nakon kaznenog djela.
Upitani jesu li razumjeli pouku o pravima, optužbu te kakav stav zauzimaju o krivnji, obojica su krivnju negirala. No, Lučić je sudskom vijeću prije odbacivanja krivnje emotivno rekao: "Osjećam se kriv jer ovo nije Divlji zapad da mogu samo tako mahati revolverom, no ne smatram se krivim na onaj način kako me optužba tereti".
Oštećeni muškarac Denis M., koji će biti saslušan na idućem ročištu, preko svog odvjetnika je poručio da ne postavlja imovinskopravni zahtjev.
Slušajući pažljivo tijek rasprave i koji su sve svjedoci predloženi za saslušavanje, a među njima je i Lučićeva supruga koja je sudu dostavila ovjerenu izjavu kod javnog bilježnika iz koje se iščitava da zbog cjelokupne obiteljske situacije i patnje djeteta pristaje da suprug boravi u kućnom pritvoru u zajedničkom kućanstvu, optuženi Lučić imao je potrebu sudu ponovno otvoriti dušu.
- Ja bih se rado bio nagodio iz ekonomskih, financijskih i bilo još kojih drugih razloga s tužiteljstvom, ali ne mogu dopustiti da se moj PTSP stavlja kao bolest agresije. Kod mene je to bolest straha, noćnih mora, sjete... Oštećeni nije mene iznervirao pa sam tako reagirao, već mi je prijetio. Kao i mojoj obitelji. Tom čovjeku sam pucao u koljeno, nema tu govora o pokušaju ubojstva jer ja sam kao bivši policajac i vojnik obučen. Da je ponuda tužiteljstva bila prihvatljivija, ja bih taj križ prihvatio. Ne mogu pristati na 4 godine, PTSP je stigmatiziran. Ne daj bože nikom ga! Međutim, ja sam izrauban, a kad oštećeni bude svjedočio, sve će vam, gospođo sutkinjo, biti jasno o kakvom je čovjeku riječ. Jedva čekam ga vidjeti u sudnici i sve otkriti. On je agresivac koji je mene napao, a obitelj mi stjerao u ćošak i ulio strah – kazao je u sudnici Lučić kojem su u jednom trenutku navrle još veće emocije pa i suze.
Cijela situacija ga je toliko ponijela da se, unatoč lisičinama, odlučio primaknuti pravosudnom policajcu koji je sjedio kraj njega kako bi ga poljubio u lice. Do poljupca u uho, na kraju, je skoro i došlo, ali ga je drugi pravosudni policajac odvukao od kolege kojeg je prizor vidno zatekao.
Lučićev odvjetnik Dragan Dramac je sudu potom ponovno predložio ukidanje istražnog zatvora i određivanje kućnog pritvora jer se Lučić mora i liječiti, a nužni tretman u Remetincu ne prima, ali je sud taj prijedlog, nakon što se tužiteljica usprotivila, odbio jer mu je prije tjedan dana pritvor već produljen.
No, sutkinja je dala do znanja Lučiću da će do idućeg ročišta razmotriti prijedlog kućnog pritvora.
Podsjetimo, kad je uhićen lanjskog listopada, prilikom privođenja na sud, Lučić je pjevao okupljenim novinarima ‘Posljednjeg boema’, a na početku suđenja je, pak, odlučio novinare Jutarnjeg, po izlasku iz pravosudne marice dok je ulazio u zgradu suda, ‘prosvijetliti’ metaforom: ‘‘Treba zadržati osmijeh stjuardese koja zna da s avionom nešto ne štima. A ja znam da definitivno ne štima.‘
Prema optužbi, Lučić se s Denisom M. posvađao 22. listopada prošle godine u Murtićevoj ulici zbog neriješenih međuljudskih odnosa, navodno oko Fiat Abartha, te je u njega uperio revolver Taurus 85, cal. 38 Special, koji je držao u desnoj ruci iza leđa.
- Hoćeš da te ubijem? - rekao je tad Lučić prijatelju i ispalio hitac u njegovu lijevu natkoljenicu. Ranjeni muškarac je pao na tlo, gdje ga je Lučić, prema daljnjim optužbama, više puta udario nogom u glavu. Dok se ranjeni pokušavao podići od tla, Lučić ga je udario drškom revolvera u glavu i zatim ga ponovno nastavio udarati nogama po glavi, ponavljajući, dok je držao pištolj usmjeren mu u glavu: ‘Hoćeš da te ubijem?‘
U ulici je nastala panika, građani su počeli vikati da se zove policija, pa je Lučić udario čovjeka još jednom nogom u tijelo te pobjegao u zgradu u kojoj živi. Ukupno je prijatelju zadao 10 udaraca, od kojih je osam bilo nogom u glavu. Potom je izveo nevjerojatan manevar.
Dok su građani čekali dolazak Hitne i policije te bili uz ranjenog muškarca na ulici, Lučić je nazvao prijatelja Vekića koji je došao do njega i odvezao ga u svojoj Škodi Rapid iz stambene zgrade. Točnije, po uputi koju mu je dao Lučić, obzirom na opsadno stanje u ulici prepunoj policije, Vekić je vozilom ušao u podzemnu garažu, gdje ga je Lučić čekao. Pritom je Lučić došao na ideju da uskoči u prtljažnik Škode, a sa sobom je nosio crvenu vrećicu u kojoj je bilo oružje.
Škoda je neometano uspjela napustiti prostor zgrade i ulicu s tajnim putnikom, od kojeg je Vekić doznao za pucnjavu i ranjenog Denisa, pa je Lučića odvezao do rijeke Save, gdje je bacio revolver, te potom uskočio opet u prtljažnik, stigavši tako do svoga punca.
U zatvoru se Lučića i vještačilo. Psihijatar je zaključio, među ostalim, da je u vrijeme pucnjave bio smanjeno ubrojiv u manjoj mjeri, da ima PTSP i grešku strukture ličnosti.
Tužiteljima je nakon uhićenja Lučić ispričao da Denisa poznaje 10-ak godina te da se zadnjih pet intenzivnije druže.
- Jednu večer u Vivasu dok sam pio kavu sa Z. B. i L. D., stigao je Denis s Abarthom. Rekao je da auto želi prodati, a taj auto je Denis samo koristio dok mu je vlasnik bio Zoran. Prijatelj J. F. mi je ranije već rekao da mu se to vozilo sviđa pa sam ga odmah nazvao i pitao bi li ga kupio za 10.000 eura koliko je tražio Denis. Ponudio je 8000 eura koje sam ja odnio Denisu. Nakon dan, dva Z. B. mi je rekao da se Denis smatra prevarenim jer da je tražio 10.000 eura i da sam ja glavni krivac. Čuo sam i da Denis priča da sam uzeo 2000 eura provizije i da sam mu ukrao novac. Povjerio sam se tada Dini koji zna za sve moje probleme jer sam dehumaniziran od strane medija, policije i sudstva pa mi je Dino predložio da se maknem od svega i odem na jug Dalmacije k njemu – ispričao je Lučić otkrivši da je na moru proveo tjedan dana i dobivao informacije kako se "Denis nabrijava na njega". Zatim mu je, tvrdi Lučić, govorio kako će mu vratiti 8000 eura i da želi svoj auto nazad.
- Rekao sam mu da auto nazad ne može dobiti pa je počeo histerizirati, psovati mi oca, prijetiti da će mi doći doma i s metlom me je**** pred obitelji. Onda mi je počeo slati poruke te mi zvonio na portafon. Rekao sam mu da mi se makne od stana jer ću zvati policiju. Idući dan je pričao da sam se povukao, da nije pristao na fajt, da sam lopov, a po kafićima sam čuo da patrolira kvartom i da me traži. Kritičnog dana sam bio doma i kuhao. Nazvao me Z. B. rekavši da bježim od kuće jer da dolazi Denis, da će me polomiti i ubiti. Oblila me vrućina. Čuo sam divlju zvonjavu na portafonu.
Sišao sam dolje, a Denis mi je govorio da sam govno i smeće. Molio sam ga da ode, a susjedi koja se tamo zatekla sam rekao da se makne jer sam očekivao tučnjavu. I onda je Denis počeo kopati po džepu. Vidio sam mu u ruci pištolj, uhvatio sam ga i dok smo se otimali za njega, okinuo je. Denis se zarotirao i pao. Dok mu je pištolj bio u ruci, udario sam ga nogom u glavu. Pa i s pištoljem prije nego što sam ga bacio. Ljudi su počeli vikati da se zove policija. Više si ne mogu dopustiti da me policija u kvartu frče i da me slikaju i snimaju pa sam otišao u zgradu, presvukao se, sišao u garažu i zvao Dinu da me stavi u gepek. Bio je uplašen, počeo me voziti i govorio mi da se moram predati. A ja sam razmišljao dal‘ da se ubijem ili predam. Kvalifikacija pokušaja ubojstva nikako ne stoji jer se radilo o nužnoj obrani. Oružjem se služim 30 godina i da sam ga htio upucati uprsa, pucao bih – zaključio je Lučić.
Optuženi Vekić je, pak, ustvrdio da su Leon i Denis dugogodišnji prijatelji, međutim da su tijekom dva mjeseca prije ranjavanja vodili rat. Otkrio je da je Denis ostao bez novca pa je Leona zamolio da mu nađe kupca za auto.
- Našao mu je kupca, a Denis je nakon par dana novac od prodaje potrošio pa je Leona maltretirao i optuživao da je auto jeftino prodao. Zvao sam Denisa i molio ga da prestane s tim ponašanjem jer mu je odlazio i doma te prijetio. Na to mi je Denis rekao da voli Leona kao brata i da mu ne bi ništa nažao učinio. A kritičnog dana Leon me nazvao sav uznemiren. Ponavljao je samo ‘dođi do mene, dođi‘. Dok sam se vozio prema njemu, nazvao me da požurim i da me čeka u garaži. Vidio sam ispred zgrade njegove policiju, a Leona u garaži unezvjerenog i agresivnog. Ušao je u gepek, ja sam zatvorio vrata, na što mi je kazao da vozim van. Tražio sam ga da mi kaže što se dogodilo pa je kazao: ‘Napao me idiot, upucao sam ga‘. Pitao sam ga je li ga ubio, na što je rekao da ga je samo ranio. Tražio me da stanem u jednom trenutku pa je otrčao prema nasipu, bacio vrećicu i povraćao. Tražio je da ga opet stavim u gepek i odvezem negdje u šumu. Ali sam ga odvezao puncu jer ga jedini on može urazumiti – ispričao je tužiteljima Vekić otkrivši da je po Lučićevu naputku svoj mobitel bacio u jezero.
Ranjeni muškarac je, kako kaže, pokušavao od Lučića dobiti telefonski kontakt i ime kupca Abartha, ali nije uspijevao. Na kraju je, tvrdi, pokušavao i otkupiti auto, međutim, Lučić mu se odjednom prestao javljati.
- Naknadno sam se sjetio da su mi u autu ostale naočale i majica pa sam to rekao Z. B. jer ih želim natrag. On je to Lučiću prenio. I na to ga je upitao je li on moj poštar te da, ako ga trebam, neka dođem sam do njega. Bio sam izrevoltiran jer se cijelo to vrijeme Leon nije htio naći sa mnom. Porscheom Cayenneom sam otišao do njegove zgrade. Upalio sva 4 žmigavca i pozvonio mu na portafon. Najednom se na vratima pojavio Leon i pitao me što hoću. Rekao sam da sam došao po majicu i naočale, pa je usmjerio pištolj prema meni. Na metar udaljenosti sam mu rekao da ne budali, na što me pitao hoću li da me ubije. Bio sam u uvjerenju da u prijatelja pucati neće pa sam mu rekao da puca. Pogodio me u natkoljenicu. Pao sam, stopalo mi se zarotiralo. Počeo me udarati, a pištolj mi je usmjerio prema glavi. Ponavljao je: ‘Hoćeš da te ubijem‘. Od straha nisam ništa govorio. Neka žena je počela vrištati – ispričao je Denis M. koji Lučića poznaje od 2010. godine kad su redarili po noćnim klubovima.
U bolnici je proveo tri tjedna i dva je puta operiran.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....