Zatvorenik Dalibor M. preminuo je u remetinečkom VII. Odjelu u ćeliji 123 na podu pored ulaza u toalet 10. siječnja 2021. nakon što je popio tuđu metadonsku terapiju koju je "kupio" u zamjenu za duhan i kavu. Trgovac 30 ml metadonske otopine, koju je čuvao u ustima i ispljunuo u čašu po povratku iz zatvorske ambulante u ćeliju, prema sumnjama optužbe bio je zatvorski cimer Lesli Hotić (38). Na početku suđenja na Županijskom sudu u Velikoj Gorici zbog neovlaštene prodaje droge kojom je prouzročio smrt osobe Hotić je odbacio krivnju, a nakon dvije godine i osam mjeseci od tragedije te niza ispitanih svjedoka tijekom sudskog postupka kojima je postavljao pitanja ne bi li dokazao kako je čiste usne šupljine napustio ambulantu nakon primljene terapije, u sudnici je iznio obranu.
Ujedno je u sudski spis, po nalogu suda, u međuvremenu stigla i psihijatrijska ekspertiza Klinike za psihijatriju Vrapče, a cilj je bio utvrditi kakvo je bilo Hotićevo duševno stanje u vrijeme kaznenog djela tijekom kojeg je, inače, primao metadonsku terapiju u kombinaciji s ostalim lijekovima. Na današnje ročište Hotić je došao sa slobode, a u nedavnom razgovoru sa psihijatrom ispričao mu je svoju tužnu obiteljsku priču, među ostalim, da ga je tri mjeseca nakon poroda ostavila majka pa je nastavio odrastati s ocem i bakom, ali ne zadugo.
- Ni otac mi nije bio bajan. Bježao sam iz škole i od kuće. Bio sam nezgodan i agresivan. Često sam se tukao s vršnjacima. Boravio sam nekoliko puta po dječjim domovima i odgojnim zavodima, otprilike nekih devet godina ukupno. Otac mi je bio teški heroinski i kokainski ovisnik te je umro 2007. Uvjeren sam da je ubijen zbog konkurencije s drogom, a ne da se predozirao. U školi sam imao relativno dobre ocjene. Dva razreda sam ponavljao zbog viška neopravdanih sati. U Odgojnom zavodu Turopolje dok sam boravio htio sam se školovati, ali nisu imali tečaj za automehaničara pa sam odustao. Položio sam vozački, ali mi zbog prometnih prekršaja vozačku nisu dali. Inače, otac sam petero djece i bio sam u više emocionalnih veza – ispričao je bez zadrške Hotić psihijatru kojem je ujedno nabrojao sve svoje probleme s druge strane zakona.
Do 2000-ih je boravio po domovima, a onda je 2001. završio u Remetincu.
- Zbog pokušaja ubojstva sam 2004. završio u maloljetničkom zatvoru u Požegi gdje sam odslužio tri godine. Tad sam s još jednim mladićem pobjegao iz Turopolja i bacili smo bombu čovjeku utjerujući dug. Ujedno sam i 2005. osuđen zbog dvostrukog pokušaja ubojstva, a kad sam izašao iz Turopolja, zakačio sam se u parku na Trešnjevci s dvojicom muškaraca. Tukli smo se pa sam izvukao nož i nanio devet reznih rana. Nije mi bila namjera ih ubiti već sebe obraniti. Dok sam bio u Odgojnom domu na Cresu prvi put sam počeo konzumirati marihuanu. Bilo je to negdje 1997. Onda sam počeo i s LSD-jem i heroinom. Probao sam i speed, bombone, MDMA ali i nove sintetičke droge no one mi se nisu svidjele – opisao je dalje Hotić ističući da je najviše volio intravenski uzimati heroin te kokain koji je u početku šmrkao ali mu nije bilo dovoljno.
Zbog ovisnosti se liječio više puta na različitim lokacijama, a na heroin se navukao kad je počeo dilati pa je i pretjerivao u konzumaciji.
Što se tiče boravka iza rešetaka kazao da je od 2015. do 1019. tri puta bio u Remetincu po par mjeseci, a u kontinuitetu da je na slobodi bio godinu dana. Od smrti cimera u ćeliji zbog čega mu se trenutno sudi, prebačen je u zatvor Varaždin gdje je proveo godinu dana. Otamo je završio u pulskom zatvoru, a u lipnju 2023. u glinskoj kaznionici iz koje je izašao 2. siječnja 2024.
- Protiv mene se trenutno vodi između 10 i 15 kaznenih postupaka. Prevozio sam i imigrante, a kasnije su uslijedili imovinski delikti i prijetnje. Uhvaćen sam bio i zbog zlouporabe droge. Generalno, bio sam dobro dok se taj događaj u ćeliji nije dogodio. Bio je to stresan period za mene, prije toga je bio i potres te se nisam osjećao sigurnim u zatvoru. A bila je tu i specifična epidemiološka situacija s koronom - dodao je Hotić za kraj psihijatru koji je, pak, zaključio analizirajući kompletnu anamnezu s medicinskom dokumentacijom da je u vrijeme kaznenog djela u remetinečkoj ćeliji bio ubrojiv.
A ta epizoda u ćeliji dogodila se dok je Hotić izdržavao zatvorsku kaznu i u sobi nije bio sam.
- Nakon što je Robert M. zbog predoziranja završio u bolnici, doveli su nam 2. siječnja Dalibora koji je bio u lošem psihofizičkom stanju. Djelovao je mamurno, primao je jaku terapiju dnevno. A taj dan je donekle funkcionirao, inače nije izlazio u šetnju, bio je u depresiji i zabrinut radi potresa jer mu je kuća u kojoj živi obitelj, urušena. Par puta me pitao jel‘ mu mogu nabaviti subotex ili metadon ali sam mu rekao da je nemoguće. Ja sam mega dozu od 30ml metadona primao u ambulanti – započeo je svoju obranu Hotić. Sutkinja mu je na to ukazala da ga tužiteljstvo tereti da je upravo on metadon sačuvao u ustima te ga ispljunuo u čašu koju je zatim popio Dalibor pa joj je kazao da nije vidio da mu je itko dao metadon uz napomenu da on nije.
-Medicinska sestra provjerava nam usnu šupljinu nakon terapije i pred njom i policajcem još se mora popiti čaša, dvije vode. Zatim sam i razgovarao s njima nakon konzumacije tako da je nemoguće išta prošvercati u ustima – naglašava dalje.
-Kako se onda u pokojnom našao metadon? Vi ste ga jedini koristili iz sobe - zanimalo je sutkinju pa joj je odgovorio da ga je možda Dalibor donio sa sobom sa VIII.odjela.
- Zašto bi vas onda tražio ako ga je imao? - ustrajala je dalje s pitanjem. Hotić joj je rekao da ne zna usput se prisjetivši da je pokojni u sobi imao neku bočicu ali da ne zna što je unutra bilo. I onda se vratio na kobni datum.
- Po povratku u ćeliju sjeo sam za stol. Dalibor je kuhao kavu. Pričali smo i pušili za stolom. Pričao je i pričao te najednom klonuo. Na stol se podbočio rukom kao da je zaspao. Nikad prije se to dogodilo nije. Rumunj iz sobe je vikao na engleskom da je srčani udar, a ja sam bio uvjeren da nije nego da spava. Bio je topao, skinuo sam majicu s njega i stavio mu hladan ručnik oko vrata te ga položio na pod. Kucali smo na vrata, došao je komandir i sve je to trajalo manje od pet minuta. Na ništa se nije žalio – opisao je Hotić.
Obdukcija tijela preminuloga pokazala je da je umro nasilnom smrću od obostrane plućne tromboembolije ogranaka plućne arterije i akutnog trovanja metadonom i lijekovima. U sebi je ima Wellbuturin, metadon i Normabel koje je kroz terapiju primao Hotić, a ne on.
Pa je sutkinja ustrajala na pitanju odakle u pokojnom i Wellbutrin, na što je Hotić nastavio poricati da mu ga je dao napominjući da je taj lijek vrlo tražen u zatvoru.
-Jeste li bilo što razmjenjivali s Daliborom u zamjenu za duhan? I zašto su svjedoci vas teretili onda i pakoste vam? - dopunila je pitanja sutkinja pa je optuženi opetovano negirao razmjene.
-Svi ti iskazi su prenapuhani. Nismo imali nikakve dogovore oko razmjene lijekova za duhan, novac.. Bio sam u zavadi s pojedincima pa su možda od straha i šoka to rekli da ne bi oni kazneno odgovarali jer ipak je u pitanju ljudski život – rekao je Hotić odbivši potom odgovarati na pitanja tužiteljstva.
Zatim mu je sutkinja servirala dio opusa njegove kaznene evidencije u kojoj, među ostalim stoji i presuda iz 2011. prema kojoj je kumovao smrti jedne djevojke kojoj je u jednom stanu u Zagrebu dao metadon, špricu i iglu pa je preminula.
-Taj događaj je vrlo sličan ovom, zar ne? Znači da je vama poznato da se može umrijeti od konzumacije pojedinih sredstava – zaključila je sutkinja, ali je Hotić i za to imao odgovor. Smatra da događaji nisu isti ni slični te da u tom stanu u vrijeme konzumacije on nije bio. Dodao je i da su protiv njega tada svjedočile prostitutke i ljudi s lošim međuodnosima.
Zbog tog slučaja protiv jedne medicinske sestre iz zatvorske ambulante pokrenut je stegovni postupak, no isti je okončan u njezinu korist.
Cimeri iz ćelije 123, koji su svjedočili ulasku Hotića u ćeliju i onog što je uslijedilo, ostali su zgroženi.
-Lesli je svoju terapiju ispljunuo u čašu i dao ju Daliboru da je popije. Pozlilo mu je nakon 10 minuta. Srušio se na pod, a do dolaska medicinske sestre već je umro. Dalibor se inače drogirao u sobi, a toga dana baš posebno. Prvo je popio Leslijeve tablete Wellburtina i Tremala, pa je uzeo svoju terapiju i onda Leslijev ispljunuti heptanon. Bilo je to prvi put jer do tad mu, unatoč njihovu dogovoru, nije uspijevalo - otkrio je D. R., bivši stanar sobe 123, naglašavajući da se konzumacija droge u zatvorskim sobama ne skriva i da se njome trguje i na šetnici. Za Hotića je još naveo da je Daliboru, po dolasku u njihovu sobu, ponudio da će mu nabavljati drogu i da će mu ovaj kupovati duhan i kavu.
- Lesli nije imao prihoda niti mu je itko uplaćivao novac pa je Daliboru ponudio svoje terapije na prodaju. Iz njegovih priča sam saznao da mu je potrebna puno manja terapija od one koju dobiva pa ostatak prodaje u zatvoru. Tablete je, pak, prodavao ne samo zatvorenicima u sobi, nego i na šetnji zatvorskim krugom - zaključio je D. R.
Drugi tadašnji cimer H.B. prisjetio se Daliborova transfera u njihovu ćeliju. Odmah po dolasku ih je pitao može li piti njihove terapije.
- Meni to nije palo na pamet raditi, a kritičnog jutra kad je Lesli po povratku iz ambulante ušao u ćeliju, drugi cimer me pitao jesam li vidio da je Lesli nešto ispljunuo u čašu i dao Daliboru. Ja to nisam vidio, vjerojatno je sve bilo jako brzo, ali znam da me nakon toga Dalibor pitao imam li išta slatko jer mu je slabo. Dao sam mu jedan napitak koji nije uspio otvoriti od slabosti te se samo srušio. Drugi cimer je rekao da je prestao disati pa je počeo panično lupati po vratima da netko dođe. Počeli smo vikati na Leslija: ‘Što si mu to dao?‘ - otkrio je H. B.
Bivši cimer J. S. ispričao je da je Lesli, nakon što je Dalibor umro, došao do njega te mu se povjerio da je od njega Dalibor duže vrijeme uporno tražio drogu, a da mu je on govorio kako to nije lako jer da mu nekad pregledavaju usta, a nekad i ne.
- Dalibor je postajao sve agresivniji i uporniji, pa mu je Lesli donio i dao tekućinu metadona koju je dobio kao terapiju. I on nije ništa kriv jer ga je Dalibor uporno tražio pa je napravio to što se od njega tražilo. A kako je Dalibor kupovao i uzimao različite tablete do kojih je mogao doći u zatvoru, na to je još konzumirao i metadon pa je došlo do predoziranja - smatra J. S.
Dvije medicinske sestre unutar zatvorskog sustava, koje su kobnoga dana bile u smjeni kad je Hotić primio terapiju i kad je Daliboru pozlilo pa su otrčale u ćeliju, otkrile su kako su zatvorenici vrlo vješti i vrlo maštoviti kad je riječ o manipulaciji terapijama. Opisale su svoje redovne obveze prilikom davanja propisanih terapija u zatvoru.
- Kad dođu k nama u ambulantu, zatvorenici popiju tekućinu iz plastične čaše, zatim popiju vodu iz umivaonika i čašu odmah bace - rekla je medicinska sestra M. M. Na Hotićev upit je li tad vršila kontrolu njegove usne šupljine, rekla je da misli da je s napomenom da su se nakon tog smrtnog ishoda neke stvari, što se kontrole i procedure tiče, promijenile.
- Jesam li ikad manipulirao terapijom? - pitao ju je dalje Hotić na što je odgovorila da to ne može reći uz digresiju da ga nikad nije uhvatila.
Na upit tužiteljice što je čula po ulasku u ćeliju kad je Daliboru pozlilo s obzirom na to da je zatekla Hotića kako sjedi iznad predoziranog cimera i drži mu glavu, M. M. je odgovorila da joj je okrivljeni rekao da "donese naloxon koji služi kao antidot opijatima i pobija djelovanje prevelike količine opijata".
- Ja po to nisam otišla jer se to ne smije dati bez doktora kojega toga dana u zatvoru nije bilo, a i ne bi bilo nikakve koristi jer je Dalibor već bio mrtav. I da, čula sam da je bilo zlouporabe droga u zatvoru, odnosno manipulacije terapijama. Znaju ih sakriti pod jezik, pljunuti u čašu..., a kad to otkrijemo, onda obavijestimo psihijatra koji im terapiju propisuje. Naprimjer, tekući metadon ispljunu u čašu koju donesu ispod deblje veste pod vratom, a znaju imati i flašice kapi za nos pa u njih ispljunu terapiju i dijele dalje - zaključila je M. M. navodeći kako nakon toga pravosudni policajci zatvorenika pretresaju prije samoga ulaska u ambulantu, a zatim i po izlasku.
Druga medicinska sestra R. S. koja se zamalo našla na ledu jer je završila na stegovnom zbog navodnih propusta, ispričala je da je kobnoga dana Hotiću oko 11 sati smiješala metadon u tekućinu koji je pred njima dvjema popio.
- Stajao je dva koraka od stola, mi smo protresle iz bočice sadržaj i razrijedile to. I onda je on još za umivaonikom popio čašu vode. Po slobodnoj procjeni smo tražili da piju i vodu jer nije bilo pravila ni smjernica o uzimanju metadonske terapije. Ne postoji šansa da netko zadrži tekuću terapiju u ustima jer ja potičem razgovor i pije se voda. A što će napraviti zatvorenik po izlasku iz ambulante i hoće li povratiti, ja na to ne mogu utjecati. Mi samo gledamo usnu šupljinu dokle smijemo, dakle do korijena, ispod jezika, obraze, zubne desni. Hotić je inače stalno bio na visokim dozama metadona, a taj dan, dok sam ga promatrala kako pije terapiju, rekao mi je: ‘Zašto me tako gledaš kao da sam nešto skrivio?‘ - rekla je R. S., koja se nedugo nakon toga zaputila na intervenciju u ćeliju. Hotić joj je tom prilikom rekao da "Daliboru nije ništa i da diše, a to nije bila istina".
Zbog tog slučaja uslijedili su problemi za nju jer je završila na stegovnom postupku.
- Nakon 15 minuta sutkinja je prijavu odbacila rekavši da nema smisla to i da nema osnove. Očito su trebali žrtveno janje zbog ovog događaja - dodala je ogorčeno.
Na upit tužiteljstva je li imala saznanja o prodaji terapija među zatvorenicima, R. S. je pojasnila da su to čule, ali da to sve naprosto nisu mogle pratiti.
- Kad sam pročitala izjave koje su dali zatvorenici tijekom mog stegovnog postupka, ostala sam šokirana saznanjima kako mogu manipulirati terapijama. Osobno nisam otkrila niti jedan slučaj, ali sam čula od kolegice da je npr. jedan došao u ambulantu s vatom u ustima koju bi natopio metadonom i kasnije tekućinu iscijedio i dao dalje. Mi smo konstantno upozoravale psihijatre i voditelja Odjela zdravstvene zaštite na bolju podjelu količina terapije. Na 700 zatvorenika dnevno smo znale složiti od 2500 do 3000 tableta. Uzalud smo govorile jer to ničim nije rezultiralo, a odgovarali su nam samo: ‘Vidjet će se, razmotrit će se...‘ - dopunila se medicinska sestra.
Tužiteljicu je zatim zanimalo je li to bila jedina smrt od predoziranja u zatvoru, na što je dobila odgovor da je "bilo još devet sličnih slučajeva u Remetincu u kratkom vremenu, ali da uzroke smrti ne zna".
- Može li se od terapije predozirati? - pitala je dalje predstavnica optužbe, na što je R. S. odgovorila potvrdno: "Može. Neki lijekovi imaju sposobnost da se talože u tkivima. Mislim da kritične zgode optuženi ne bi mogao manipulirati terapijom jer sam vidjela da je popio vodu, a i razgovarala sam s njim. A što je činio poslije, ne znam". Nakon ovog događaja, Hotiću je terapija smanjena na 10 ml.
Po izlasku iz zatvora početkom siječnja ove godine Hotić se, prema vlastitim tvrdnjama, zaposlio na crno i zarađuje mjesečno do 1200 eura, a od imovine nema ništa.