Slovenac Roman Stunkovič (44), poznatiji kao Lopov s ružom čije izručenje hrvatske vlasti još čekaju, zbog krađe investicijskog zlata 'teškog' 1,6 milijuna kuna iz zagrebačkog Eurotowera prije punih pet godina, na Županijskom sudu u Zagrebu jučer je nepravomoćno osuđen na sedam i pol godina zatvora. Na osnovu postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva oštećene tvrtke Moro&Kunst sud mu je naložio plaćanje 1,6 milijuna kuna s kamatama, ali je zato oslobođen plaćanja sudskih troškova i branitelja po službenoj dužnosti te mu je produljen istražni zatvor.
I dok je za sudsko vijeće Stunkovič, za kojim je na snazi međunarodna tjeralica i europski uhidbeni nalog, kriv za razbojništvo i krivotvorenje isprava, u završnom govoru njegov odvjetnik Milko Križanović smatra da tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi Stunkovič bio počinitelj kaznenih djela iz optužnice.
- U spisu postoje analize da je na materijalu kojim je vezana osoba nađen DNK okrivljenog, ali to ne govori ništa niti se itko od svjedoka očitovao pa tako niti sama oštećenica se nije mogla očitovati o počinitelju kaznenih djela i njegovom fizičkom izgledu. Kako moj branjenik poriče djela napominjem da je elementarna obveza Državnog odvjetništva i punomoćnika oštećenika bila ponuditi sudu dokaz vještačenjem kako bi se utvrdila vrijednost ukradene robe a što je izostalo tijekom postupka. Niti postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom oštećenika nije vjerodostojno dokazano da bi okrivljeni počinio kaznena djela. Postoje brojne mogućnosti da se DNK neke osobe nađe, a što ne ukazuje da je okrivljeni počinitelj. Stoga nije opravdan ni imovinsko-pravni zahtjev – rekao je u završnim riječima Križanović.
Odvjetnik Danijel Papak kao pravni za oštećene tvrtke Moro&Kunst kaže za Jutarnji da je "u kaznenom postupku u detalje utvrđen modus operandi počinitelja, pa se u ime oštećenika okreće sporu s austrijskom osiguravajućom kućom koja unatoč pisanim uvjetima osiguranja i dalje osporava pravo na naknadu štete po polici osiguranja koju je oštećenik uredno ugovorio i platio". Sudeći prema svemu, Moro&Kunst se neće uspjeti obeštetiti policom osiguranja jer nisu udovoljavali propisanim zaštitnim mjerama pa samim time, mišljenja je osiguravatelj, nemaju pravo na osigurninu. Naime, prostor nije bio štićen protuprepadnim sustavom s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma na uplatno-isplatnom mjestu i u dijelu gdje se priprema novac, a niti protuprovalnim sustavom s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma i spajanjem na sirene s bljeskalicama. Izostao je bio, također, i videonadzor unutar prostorija tvrtke, sef s vremenskom odgodom otvaranja...
S obzirom na to da do hrvatskog suda nije mogao doći, na Okružnom sudu u slovenskom Krškom Stunkovič je preklani ispitan zamolbenim putem tijekom istrage oko krađe investicijskog zlata u zagrebačkom Eurotoweru 2017. godine.
- Branio bih se kada bih bio kriv. Ovako, obranu neću iznositi niti ću odgovarati na pitanja – rekao je Stunkovič na slovenskom sudu oko krađe investicijskog zlata u Zagrebu. Slovenija ga je, nakon niza peripetija i boravka u kućnom pritvoru iz kojeg je, potom i pušten, pristala izručiti Hrvatskoj, ali tek nakon što se pravomoćno okončaju sudski postupci koji se protiv Stunkoviča vode u Sloveniji.
I dok se čeka njegovo izručenje, sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Jadrankom Kos provelo je dokazni postupak, a jedno od upečatljivijih svjedočanstava bilo je ono istraumatizirane T.B., koja je u vrijeme oružanog razbojništva radila u Moro&Kunst i kojoj je, netom prije nego ju je vezao i prijetio joj pištoljem kojeg je izvadio iz torbice, zavodnik kvarnih namjera koristeći se identitetom Ivana Ćurkovića, poklonio ružu jer je bio Dan žena. Kriminaliste je do Stunkoviča doveo trag DNA pronađen tijekom očevida, a koji je ostavio na vezici kojom je vezao djelatnicu, i koji je bio identičan njegovu DNA profilu izuzetog iz brisa usne sluznice koji su mu slovenski istražitelji uzeli u svibnju 2007. nakon odrađenog razbojništva u Termama Čatež zbog kojeg je osuđen na višegodišnji zatvor.
- Tog 8.ožujka bila sam na svom radnom mjestu na 11. katu Eurotowera. Zvali su me s porte da je došao klijent Ivan Ćurković. S obzirom na to da je već i prije dolazio u tvrtku, rekla sam da može doći u ured iako nije bio najavljen. Obično se, međutim, primaju svi koji dođu i legitimiraju se na ulazu u zgradu. Kad se popeo na 11. kat, pozvonio je na ulaz ureda u kojem sam bila sama, za razliku od njegovih prethodnih dolazaka kada su sa mnom u društvu bila i obojica direktora. Gospodin mi je rekao da ima, kao i do tada, zlato za otkup. Osobna iskaznica kojom se legitimirao izgledala je savršeno autentično s njegovom slikom. Sa sobom je donio dvije ruže od kojih mi je jednu poklonio te mi potom predao i dvije zlatne poluge Zlatarne Celje od grama težine – prisjetila se djelatnica T.B. koja pri svakom otkupu zlata, kako je ispričala još, sačinjava otkupni dokument u koji prepisuje podatke s osobne iskaznice i potom odlazi po novac u sef u ured. I tom je prilikom otišla do sefa, ali kad se sagnula, klijent lažnog identiteta joj je prišao s leđa i prislonio pištolj uz glavu.
- Instinktivno sam okrenula glavu i vidjela pištolj koji je na moj pokret bio prislonio još jače. Rekao mi je da budem tiho, da mi neće ništa te da mora obavit to što mora jer da su ga na to prisilile osobe koje ga čekaju vani ispred zgrade. Naredio mi je da sav novac i zlato iz sefa stavim u veliku torbu koju je donio sa sobom. Trebalo mi je nekih pet minuta da sav novac i zlato potrpam jer je tražio i da sve kovanice, kolekcionarske i numizmatičke vrijednosti, izvadim iz kutijica. Pištolj mi je cijelo vrijeme držao na glavi da bi me najednom srušio na pod potrbuške i svezao mi noge vezicom za kablove. Onda mi je vezao i ruke, ali kako je tražio još zlata i ugledao zlato u vitrinama, oslobodio mi je noge i zatražio da mu ih otvorim. Nakon toga mi je ponovno vezao ruke i noge iza leđa dok sam ležala potrbuške. Iz džepa je, pak, izvadio i neku maramu koju mi ju svezao oko usta da ne mogu zapomagati u pomoć. Otišao je s torbom i jednom ružom iz ureda van pri čemu je pokušavao vrata zaključati ali nije uspio pa je samo otišao – otkrila je još dalje djelatnica koja se jedva uspjela dovući do vrata iza kojih su na hodniku, na njezinu sreću, bili radnici. Kvaku vrata je pomaknula bradom nakon čega je provirila pa su ju vezanu na tlu radnici i ugledali priskočivši joj u pomoć.
Na rukama su joj od vezanja ostale rane i ogrebotine, a napukla joj je bila i koža na rubovima usnica. U razgovoru s kriminalistima odmah nakon poziva u pomoć, otkrila im je da je Stunkovič, odnosno Ivan Ćurković bio jedini klijent koji je odmah pristajao na cijenu zlata koju su mu ponudili te da je u sva tri navrata u Moro&Kunst došao sa šiltericom na glavi, naočalama i zaraslom bradom. Pritom joj je djelovao zapušteno i bazdio je na alkohol, a jedna mu je ruka, opravdano ili samo za potrebe lopovske akcije da djeluje manje opasno i sumnjivo, bila u gipsu.
Odgovarajući na pitanja predstavnice optužbe, Stunkovičeva odvjetnika i pravnog zastupnika tvrtke Moro&Kunst, svjedokinja T.B. je pojasnila da je tvrtka odmah nakon razbojništva preselila u obližnji drugi ured s kamerama te da u vrijeme kaznenog djela nije bila u prilici pritisnuti dugme za paniku. Međutim, kako je rekla u jednom ranijem iskazu, dugme za paniku nije bilo spojeno s niti jednom zaštitarskom tvrtkom.
- Ne sjećam se kako sam se osjećala tijekom razbojništva jer sam bila pod jakim adrenalinom, ogromnim stresom i nevjericom da mi se to događa. I od toga dana odlazim psihijatru. Pretrpjela sam izuzetno veliki strah, bila sam totalno sama, nitko mi do tada nije prijetio pištoljem i uhvatila panika kad me vezao i zatvorio dvoja vrata jer nisam znala kako ću se i kada uopće osloboditi. Sama se odvezati nisam mogla nego sam se jedva dovukla do vrata, a kad sam ih malo otvorila, radnici na hodniku su mi vidjeli glavu i pritekli u pomoć. U toj tvrtki više ne radim, a od tog događaja svaki dan tri puta dnevno pijem terapiju, odlazim psihijatru i imam strašnih problema sa spavanjem – zaključila je vidno potresena još uvijek bivša djelatnica Moro&Kunst koja je Stunkoviča vidjela ukupno četiri puta.
A gdje je investicijsko zlato pitaju se Moro & Kunst, kriminalisti i istražitelji. Izgubio mu se svaki trag. U pretresu Stunkovičeva doma nadomak Dobove, nedaleko od slovensko-hrvatske granice, ništa pronađeno nije. Apsolutno nikakav trag koji bi ga povezao sa spornim zagrebačkim razbojništvom. No, realno gledajući, vremena za skrivanje je imao. On ili, barem netko od njegovih misterioznih pomagača jer se vjeruje da u (ne)djelu nije bio sam. I jer je u Sloveniji uhićen tek 2. studenoga te iste godine temeljem europskog uhidbenog naloga. Kratko vrijeme proveo je u kućnom pritvoru s narukvicom za praćenje da bi potom bio pušten na slobodu jer ga je slovenski Vrhovni sud odbio izručiti Hrvatskoj iako su dvije niže sudske instance prethodno pozitivno odlučile na zahtjev Hrvatske.
No, istraga se zakotrljala, protiv Stunkoviča je podignuta optužnica koju je zagrebački Županijski sud i potvrdio te mu je jučer prvostupanjskom presudom suđenje završeno. U Hrvatsku će doći nakon što se svi postupci protiv njega pravomoćno okončaju. A to može potrajati. Na ovu presudu kad ju zaprimi u pisanom obliku uz obrazloženje, Stunkovič ima pravo žalbe. A njegovo izručenje u končanici možda otvori i pandorinu kutiju s obzirom na to da su kriminalisti nakon što su ga povezali s razbojništvom u Eurotoweru željeli ispitati i o, kako smo već pisali, razbojništvu u City Centru One na zagrebačkom Jankomiru 2017. kada je trgovina Kroma pretrpjela trominutni divljački ispad dvočlane bande maskirane šalovima koja se potom odvezla na motoru u nepoznato sa satovima vrijednima oko 3,6 milijuna kuna.