Je li Zdravko Mamić s Dinamovog računa u Hypo-Alpe-Adria banci u Klagenfurtu u razdoblju od rujna 2002. do ožujka 2007. godine podigao 2.281.326,62 milijuna eura i spremio ih u vlastiti džep, kako tvrdi USKOK ili je taj novac trošio za podmirenje obveza Dinama, kako tvrdi njegova obrana, pitanje je o kojem se već mjesecima raspravlja na Županijskom sudu u Osijeku u sklopu suđenja za aferu ‘‘Dinamo II‘‘. USKOK, naime, tvrdi da je Mamić, kao jedini ovlašteni za raspolaganje računom u Klagenfurtu dobar dio novca s tog računa podizao i zadržavao za sebe, dok njegova obrana tvrdi da je tim novcem plaćao obveze Dinama, tako da je plaće i ugovorne obveze prema igračima, trenerima, menadžerima... isplaćivao u gotovini.
Mamićeva privatna arhiva
Obrana je kao dokaze ponudila i brojne potvrde o gotovinskim isplatama koje su potpisali oni koji su novac primili, a USKOK je još u istražnoj fazi postupka prihvatio dio tih dokaza i smanjio početni iznos za kojeg je teretio Mamića na sadašnjih 2,2 milijuna eura. No, Mamić je u međuvremenu, kako je to na raspravi u ponedjeljak obrazložio njegov odvjetnik Filip Glavaš, u svojoj arhivi pronašao nove dokaze i potvrde kojima želi dodatno potvrditi tezu da je novac korišten za plaćanje obveza Dinama. Glavaš je stoga predložio da se svi ti novi dokazi uvrste u spis, a riječ je o preko 70 potvrda o gotovinskim isplatama, kao i ugovori između Dinama i igrača koji su te potvrde potpisali i tako ovjerili da su primili novac na ruke. Ukupno se radi o 1.041.500 eura i 103.600 američkih dolara. Tako je, primjerice, Davoru Vugrinecu na ruke odjednom isplaćeno 200.000 eura, Danijelu Pranjiću tri puta po 50.000 eura, Goci Sedloskom u osam navrata ukupno 131.000 eura, Etoou 104.000 eura, Mihaelu Mikiću 100.000 eura, Edinu Mujčinu 30.000 itd. Osim uvrštavanja potvrda i ugovora u spis, obrana traži i neposredno ispitivanje na sudu svih tih igrača koji su novac primili.
Dodatno, obrana predlaže saslušanje novih svjedoka na okolnosti isplate milijun eura Bošku Balabanu, zatim 300.000 eura bivšem treneru ‘‘modrih‘‘ Josipu Kužeu, 300.000 eura Eduardu da Silvi te 500.000 dolara Jasminu Agiću. Za te isplate nema potvrda, pa ih obrana želi dokazati saslušanjem svjedoka koji bi mogli imati takva saznanja, konkretno bivših menadžera i punomoćnika spomenutih igrača i trenera, kao i samoga Eduarda da Silve. Ukupno se, dakle, radi o 2.641.500 eura te 603.600 američkih dolara, što je i više od iznosa za koji se Mamića tereti. No, obrana od početka tvrdi da je Mamić i osobno posuđivao novac Dinamu kako bi se plaćale klupske obveze, a onda je s računa u Klagenfurtu podmirivao i ta svoja potraživanja koja je imao prema klubu. USKOK se sada treba očitovati na ove nove prijedloge nakon čega će sudsko vijeće Županijskog suda u Osijeku odlučiti hoće li ih prihvatiti ili ne.
Svi radili na crno
Inače, Dinamo je račun u Austriji otvorio nakon što su 2002. godine Joško Jeličić i Dražen Ladić podnijeli tužbu protiv kluba zbog ukupnog duga od 1,2 milijuna eura, pri čemu su tražili da im se taj novac isplati s Dinamovog računa u Hrvatskoj. Kako bi izbjegli blokadu računa, u Dinamu su odlučili otvoriti račun u inozemstvu preko kojeg su nastavili svoje poslovanje i tako se u sljedećih pet godina praktički radilo na crno. Igrači su dobivali novac na ruke, poreze i doprinose državi nitko nije plaćao, a ona je, kako je to nedavno na sudu posvjedočio bivši dopredsjednik HNS-a Ivan Brleković, prešutno to odobravala. Jednako kao i HNS. Tako su tih godina poslovali gotovo svi hrvatski klubovi, a napose oni iz tzv. velike četvorke. Dinamo, Hajduk, Rijeka i Osijek, naime, u to su vrijeme bili dužni državi 573 milijuna kuna (Dinamo sam 303 milijuna), pa su otvarali inozemne račune. Dinamo u Klagenfurtu, Hajduk u Villachu, a Rijeka i Osijek u Trstu, pri čemu su tim računima, po Brlekovićevom iskazu, uglavnom raspolagali predsjednici klubova, a u slučaju Dinama to je bio Zdravko Mamić.