Otkad smo povezali da su to zaista Marija i Darko, ja ne mogu zaspati. Tragedija je to, zaista velika tragedija. Pa 30 godina su nam bili susjedi, ne možemo doći sebi. Jutros sam zvala policiju kako bih se raspitala što trebamo napraviti da bismo preuzeli tijela i pokopali ih kako dolikuje, ali su me grubo “otkačili”, piše Slobodna Dalmacija.
Kaže mi policajac: “Pa što vas briga, to su samo tijela.” Za nevjerovati! Pa ne možemo valjda pustiti da ih pokopaju što ja znam gdje, a znamo gdje im je pokopan suprug, odnosno otac, kao i to da nemaju nikog bliskog tko bi se pobrinuo za to - u nevjerici nam govori Mara Jadrijević, dugogodišnja susjeda 61-godišnje Marije i 35-godišnjeg Darka Plazonića, majke i sina čija su tijela prošlog petka pronađena nedaleko od ceste kod Civljana.
Foto: Vladimir Dugandžić / Cropix
Fin, bavio se veslanjem...
Kako se sumnja, sin je ubio majku, a zatim i sebe. Njihov automobil tri je mjeseca stajao pokraj ceste, sve dok njihova tijela nisu pronađena u blizini.
Stravično otkriće prenerazilo je njihove susjede iz Gajeve ulice u Splitu u kojima je obitelj Plazonić živjela desetljećima. Kroz razgovor s njima doznajemo priču o tragediji ove obitelji koja je, kažu nam, počela još 2002. godine, kada je u prometnoj nesreći stradao Marijin suprug, odnosno Darkov otac.
I Marija i njezin suprug radili su u škveru. On je 2002. otišao u mirovinu uz otpremninu. Od otpremnine je kupio automobil i stradao je, praktički, u prvoj vožnji. Pošao ga je malo “raspuhat”, kako se to kaže, i na početku Kaštela doživio je sudar. Neko vrijeme bio je u komi, no preminuo je - kazuje nam Mara Jadrijević.
Za Mariju i Darka kaže kako su bili fini ljudi, no pomalo otuđeni.
- Darko je bio fin, pristojan, znam da se bavio veslanjem. No, kako je završio pravni fakultet, nije mogao pronaći posao. Znala sam ga viđati u prolazu, dok je šetao psića kojeg je imao, ili kada bi s majkom bio u šetnji po gradu. Možda je odavao dojam da je pomalo depresivan, ali tko ne bi bio zabrinut u takvoj situaciji, kada je mlad čovjek bez posla - pojašnjava Marga Marin, također susjeda iz Gajeve.
- Nije da Darko nije pokušavao - pojašnjavaju nam - i te kako se trudio. Neko vrijeme preselio se za poslom u Rijeku, odnosno Pulu. Čuli su da je u Rijeci radio kod nekog odvjetnika, odnosno u Puli kao zamjena na sudu.
U Rijeci je bio našao i curu. Izgledali su sretno, djevojka je, čuli smo, bila iz imućne obitelji, kćerka liječnika.
Nekoliko puta su bili zajedno i ovdje, došli bi preko ljeta - pojašnjavaju nam sugovornici. Darko Plazonić u Rijeci je imao prijavljeno boravište dvije godine, od 2009. do 2011. godine.
Na kraju se vratio. Za curu je rekao da su prekinuli, da je nije želio zavlačiti, a, rekao je, jasno mu je da nikad neće naći posla. Kratko nakog toga su prodali stan i preselili se, nisu vidjeli drugog izlaza nakon što su ostali samo na gospođinoj mirovini - kaže nam njihova susjeda Marga Marin.
Naime, u međuvremenu je i Marija Plazonić otišla u prijevremenu mirovinu. U škveru je, bilo je to prije privatizacije, proglašena tehnološkim viškom, i otišla je u mirovinu uz nešto otpremnine. Stan u Gajevoj ulici, u širem centru grada, prodavali su nekih godinu dana, kažu nam susjedi, i na kraju su ga prodali dosta ispod cijene. Kupili su manji, jeftiniji stan u Varaždinskoj ulici na Kmanu.
Na Kmanu se nisu dugo zadržali. Stanari iz Varaždinske kažu da su majka i sin bili povučeni, poznavali su ih kao pristojne ljude, ali nitko ih nije upoznao više od pozdrava u prolazu.
Nakon otprilike godine dana, a prije pola godine, prodali su stan, opet, kažu susjedi, ispod cijene. Odselili su se u Zagreb, vjerojatno u nadi da će Darko tamo lakše pronaći posao.
Da su majka i sin imali novčanih problema, i da su zbog toga trpjeli određene pritiske, jasno je i iz pošte koja im još uvijek dolazi na adresu u Varaždinskoj ulici. Između ostalog, riječ je i o pismima tvrtke “Creditexpress” iz Zagreba naslovljenima na Darka Plazonića.
Ta tvrtka specijalizirana je za naplatu potraživanja, ali i za otkup nenaplativih kredita. Dakle, riječ je o naplatama u rasponu od onih za neplaćene račune za telekom kompanije do otkupa i naplate kredita banaka prema građanima u bankrotu.
Uspješan biznis
Na internetskim stranicama tvrtke može se pročitati kako je riječ o međunarodnoj tvrtki koja djeluje u 14 zemalja srednje i istočne Europe. Kao instrumente naplate navode “slanje i kuvertiranje opomena, telefonske pozive dužnicima, pretraživanje i pronalaženje adresa i brojeva telefona dužnika ako su se promijenili od vremena nastanka dugovanja”, zatim osobne posjete dužnicima te na kraju, ako ne ide drukčije, sudsku naplatu duga.
Dakle, riječ je o dobro poznatim metodama psiholoških pritisaka koje koriste sve slične tvrtke za naplatu dugovanja. Kako se CEI Zagreb hvali na svojim internetskim stranicama, uspješno vode “više od 380.000 slučajeva naplate potraživanja u ukupnom iznosu od 350 milijuna kuna”, te imaju “oko trideset stalno zaposlenih, profesionalnih i educiranih djelatnika”.
Prema nekim ranijim pričama osoba od kojih utjeruju dugove, u svojim dopisima dužnicima navode “da su ovlašteni poduzeti sve nužne korake pa i osobne posjete u vezi s naplatom dugovanja”, piše Slobodna Dalmacija.