Noć je već pala, večer je bila hladna. Bio je petak, 16. prosinca 2014. godine, osjećalo se blagdansko ozračje i većina pristiglih zaposlenika ljubljanskog nacionalnog Kemijskog instituta iz Hajdrihove 19 već se smjestila i opušteno razgovarala u restauraciji Via Bona u obližnjoj Tbilisijskoj 59, čekajući da im se na sindikalnoj zabavi, priređenoj uoči zaključenja poslovne godine, kao i prethodnih godina, obrati direktor Janko Jamnik.
Janko Jamnik
U njihovoj bi memoriji ovo druženje bilo kockica u mozaiku životnih uspomena o još jednoj zajedničkoj večeri provedenoj u poznatom okupljalištu u ljubljanskoj poslovno-stambenoj četvrti Vič. Međutim, ono što će uslijediti, ono što će prekinuti slijed jela, pića, pjesme i plesa u memoriji okupljenih te večeri, kao i u slovenskoj javnosti, pretvorit će se u jedan od najspektakularnijih pravosudnih slučajeva.
Janko Jamnik, direktor Instituta, nije se te večeri pojavio u restauraciji Via Bona. Točno u 19.40 sati s dva hica ispaljena u potiljak iz neposredne blizine iz pištolja marke Walther smrtno je ranjen. Stropoštao se oko pet metara pred ulazom. Projektili su ostali u glavi, a dijelovi tkiva nađeni su i na parkiranim automobilima. U sudskom spisu stoji da je Janko Jamnik umro 19. prosinca u 12.50 sati u ljubljanskoj univerzitetskoj Klinici.
Darko Majhenič, tadašnji direktor Nacionalnog kriminalističkog ureda slovenske policije, obznanio je vrlo brzo: - Imamo sumnjivca, znamo koji je pištolj koristio i gdje ga je kupio!
Svjedočila i novinarka Večeri
- Ne samo da nisu našli pištolj. Sudac je na ponovljenom suđenju rekao da nema dovoljno dokaza i da osumnjičeni Milko Novič nije počinitelj. Slučaj kao što je bio ovaj ne pamtim kao novinarka kronike, a suđenja pratim još od 1992. godine - kaže Damijana Žišt, novinarka mariborske Večeri, koja o ubojstvu nije samo izvještavala, već je bila i svjedok na suđenju.
Damijana Žist, dugogodišnja sudska izvjestiteljica i doktorica penologije, koja se u ovom slučaju javlja i kao svjedokinja
Četiri i pol godine nakon ubojstva i dalje se ne zna tko je ubojica, motiv nikada nije otkriven, niti je nađen Walther kojim je ubijen Janko Jamnik. Sudac ljubljanskog Županijskog suda Zvjezdan Radonjić na objavi oslobađajuće presude Noviču 16. travnja rekao je da je bio pod velikim pritiskom. Dok piše presudu, mediji spekuliraju da ga je njegov šef, bivši čelni čovjek slovenske krim policije, “stavio na led”.
Darko Kok, 55-godišnji policijski inspektor koji je radio na slučaju ubojstva Janka Jamnika, preminuo je u pulskoj bolnici 3. svibnja, svega petnaestak dana nakon presude, od ozljeda zadobivenih dan ranije pri padu s terase motovunskog hotela Plaza Belvedere. Bio je aktivan sportaš, triatlonac, a s obitelji je bio na kratkom odmoru. Zasad njegova smrt nije sumnjiva, ali istraga nije zaključena jer se čekaju nalazi vještačenja toksikologa i sudskih medicinara. Prije toga, njegova kolegica, inspektorica koja je radila s njim na slučaju Jamnikova ubojstva, ubila se. I nju su, kao i Koka, prethodno maknuli sa slučaja.
Ali, ni tu nije kraj neobičnim događajima vezanima uz ovaj slučaj. Naime, Michel Stephan, Libanonac, zaposlenik istog Instituta u kojem je Jamnik bio direktor, optužen je da je naručio ubojstvo svog suradnika, dr. Janeza Plavca, i za to angažirao jednog Iračanina, plativši mu 25.000 eura. Stephan nije bio u dobrim odnosima s bivšim direktorom i navodno mu je prijetio.
Tijekom izvještavanja o slučaju u medijima se povremeno spekuliralo da su se u laboratorijima ljubljanskog Kemijskog instituta, također smještenima u četvrti Vič, “kuhale” supstance za sintetičke droge. Balkansko je tržište bilo blizu.
Milka Noviča branio je odvjetnik Jože Hribernik, koji nakon gotovo 50 godina ove godine zaključuje svoju karijeru. Novič, 63-godišnji doktor kemije koji je gotovo tri i pol godine bio u pritvoru, dočekao nas je u kancelariji svog odvjetnika u Miklošićevoj ulici. Na odvjetnikovu je stolu metar debeli fascikl na čijim koricama crnim flomasterom piše njegovo ime i prezime te oznaka spisa.
Jože Hribernik, odvjetnik Milka Noviča
Milko Novič priča o suđenju, o tome kako je biti u pritvoru s kriminalcima i kako je sve to podnosila njegova obitelj. S vremena na vrijeme grči prste.
Rasvjeta na parkiralištu ugašena
- Ja sam se u Institutu zaposlio 1982. godine i radio sam kao analitički kemičar. Bio sam i na usavršavanjima u inozemstvu, ali nikada nisam sudjelovao ni u kakvim kadrovskim ‘igrama’. Negdje 2007. godine počelo je moje šikaniranje, a pretpostavljam da je to zbog nekih projekata. Naime, ministarstvo obrane bilo je raspisalo natječaj i ja sam dobio novac za projekte istraživanja djelovanja vojnih eksploziva i njihovih supstanci kako bismo mogli usmjeravati policiju i kriminaliste kad se dogodi neka eksplozija. Prvo su me stavili na ‘crnu listu’, a 2009. godine sam dobio i otkaz i danas nemam prihode. Tužio sam Institut - priča Novič. Ali, ističe da se sve ovo o čemu nam priča dogodilo prije Jamnikova dolaska na direktorsku poziciju te on nikako nije imao motiv za njegovo ubojstvo.
Milko Novič pokazuje mjesto gdje je nađeno tijelo Janeza Jamnika
- Za razliku od mene, Michel Stephan prijetio je Jamniku, govorio je da će raznijeti Institut. Zbog tih je prijetnji Jamnik pojačao osiguranje Instituta i zabranio mu pristup. Ja, za razliku od njega, nikad nisam imao zabranu pristupa u Institut. Zapravo, od 2009. u Institutu sam bio samo jednom - priča Novič i prelazi na opis događaja kobnog petka, 16. prosinca 2014. godine.
Milko Novič
- Ja sam cijeli dan proveo na Krasu, otkud sam rodom, i bio sam u općini Sežana. Sve je to policija provjerila i utvrdila da je to istina. U stan u Žaucerjevoj, koji je tu, isto na Viču, vratio sam se oko 18 sati. Bio sam u kući u pidžami. U 19.32 je mojoj kćeri došla kolegica. Moja supruga koja radi na Institutu bila je na toj zabavi. I sad dolazimo do onih ključnih trenutaka. Jamnik je ubijen u 19.38 sati. Dakle, ja sam se u tih pet minuta trebao obući, prijeći biciklom nešto više od dva kilometra po toj sumaglici, sakriti se i sačekati Jamnika. I još k tome, trebao sam znati da će on kasniti više od pola sata na sindikalnu zabavu. Nitko nije istražio zašto je Jamnik kasnio. Pokvario mu se novi Mercedes koji je vozio taj dan pa je, kako ga nije mogao upaliti, uzeo ženin auto. Ispred Via Bone su dvije velike svjetiljke trebale osvjetljavati parkiralište - prisjeća se Novič.
Nešto kasnije odlazim s Novičem na mjesto zločina. Pokazuje mi dvije svjetiljke koje su te večeri bile ugašene i parkiralište je ostavljeno u mraku.
- Na kamerama videonadzora vide se samo neke sjenke, ali se vidi i auto koji je slijedio Jamnika i u koji je nakon ubojstva ušao neki muškarac. Policija to, međutim, nije istraživala. Oni su, kad je Jamnik ubijen, odmah sve blokirali. Razgovarali su sa svima koji su bili na sindikalnoj zabavi, netko je valjda spomenuo moje ime i policija je drugi dan došla k meni na razgovor. Poslije su me zvali da dođem u policiju. I ja sam otišao u onoj istoj jakni na kojoj su našli navodno tragove metalnih čestica specifičnog kemijskog sastava i morfologije (GSR čestice nap. a.) nastalih prilikom pucanja, a tih nekoliko čestica bilo je i na mojim rukama - pokazuje Novič i daje odmah i odgovor:
- Ja sam kemičar, radio sam na ispitivanjima djelovanja posljedica eksplozija na strelištima i nosio sam tu jaknu. I moguće je, hrvatski vještak, dr. mag. psyh. Vojin Maštruko i analiza forenzičkog laboratorija iz Münchena potvrdili su da su te čestice mogle ostati na jakni. A one su nađene na leđima. Da sam pucao, one bi bile i na prednjem dijelu jakne, a njih tamo nije bilo. I još nešto. Ja imam gospodarstvo, brusim, takve čestice mogu nastati i prilikom rada brusilicom. Međutim, to policiju nije zanimalo.
Drugi njihov ključni argument bila je SMS poruka koju sam dobio od osobe koju uopće ne poznajem i koja je primljena na moj mobitel na baznoj stanici nedaleko od mjesta ubojstva. Međutim, to uopće nije bilo točno, što je sada utvrđeno na ponovljenom suđenju - prepričava Novič neke forenzičke dokaze na kojima se temeljila optužnica.
Libanonac Michela Stephan, koji je otvoreno prijetio Jamniku i koji je bio pozvan u policiju, napustio je Sloveniju navodno iz zdravstvenih razloga. Njega, kaže Novič, nisu uopće ispitali. Pa to je kriminalno.
Odvjetnik Hribernik sluša svog donedavnog klijenta i smireno dodaje:
- Ja sam dugo odvjetnik. Ne pamtim da su roditelji žrtve svjedočili u korist optuženog. Majka ubijenog, Ana Jamnik, na suđenju je rekla da joj je sin prije smrti govorio: ‘Mami, mene budu ubili. Ne znam kaj bude, samo, prijete mi!’. Ni u jednom od tih razgovora s majkom on nije spominjao Milka Noviča.
Burno u sudnici
Međutim, u velikoj dvorani ljubljanskog suda za vrijeme trajanja jednog od najintrigantnijih postupaka u novijoj slovenskoj povijesti nije uvijek bilo mirno, pa ni odvjetnik Hribernik ne skriva da je burno reagirao.
- Ja sam direktora Nacionalnoga kriminalističkog ureda nazvao lažljivcem i danas stojim iza toga. I Franca Sabliča, vještaka za balistiku Nacionalnoga forenzičkog laboratorija, sam nazvao lažljivcem jer je tvrdio da ustanova ima sve potrebne certifikate i akreditacije za provođenje tih vještačenja, što se pokazalo netočnim. I iza toga stojim. Došlo je do teških kršenja zakona iz meni nerazumljivih razloga. Vrhovni sud je uvažio našu žalbu sa 100 posto i dao da se na novom suđenju pred izmijenjenim vijećem ocijene svi dokazi. To je meni vratilo nadu da je pravosuđe neovisno i to se i pokazalo na ponovljenom suđenju. Moram istaknuti da je u ponovljenom postupku sudac Radonjić izuzetno profesionalno, brzo i korektno vodio postupak i u četiri mjeseca donio presudu. Pritisaka je sigurno bilo. On, međutim, nije bio, da tako kažem, ‘slizan s tužiteljstvom’ i to im je sigurno išlo na jetra - odvjetnik Hribernik energično brani suca koji je vodio postupak.
- Jamnikova udovica je na suđenju govorila potpuno suprotno od onoga što su govorili njegovi roditelji. Ja to mogu razumjeti jer su se ona i njezin zastupnik vodili interesima odštete. Mene je njezin odvjetnik čak prijavio za kršenje odvjetničke etike Disciplinskom sudu, ali ja se za to ne brinem. Ja sam siguran da je ovaj čovjek nedužan - kaže o jednom od najsloženijih slučajeva svoje karijere Jože Hribernik.
Milko Novič upravo njemu i njegovim suradnicima, svojoj obitelji, ali i medijima pripisuje zaslugu što je sada slobodan čovjek. U zatvoru je, kaže, upijao sve informacije iz medija o svom slučaju i proučavao literaturu vezanu uz analizu čestica nakon pucanja. Dodaje da su mediji u njegovu slučaju odigrali bitnu ulogu i senzibilizirali javnost u nužnost poštenog suđenja lišenog pritisaka.
- Posebno bih istaknuo novinarku Petru Janšu iz tjednika Demokracija koja je napisala brojne članke o mom slučaju, tako da su slučaj pratili i brojni drugi mediji. Zato je bitna sloboda medija. Ja sam samo tražio da se piše istina - kaže Novič.
Kako se, pak, novinarka mariborske Večeri Damijana Žist, inače dugogodišnja sudska izvjestiteljica i doktorica penologije, našla u ovom slučaju kao svjedok posebna je priča. Na ponovljenom suđenju Milku Noviču ispitana je 18. prosinca prošle godine i sudac Radonjić je s njezina ispitivanja isključio javnost. Ukratko, Damijana je iz svojih novinarskih izvora saznala da je čovjek koji je bio u zatvoru zbog ubojstva prodao isti tip pištolja kakvim je ubijen i Jamnik čovjeku koji je na večer ubojstva Milku Noviču poslao kompromitirajući SMS. Bio je to čovjek kojeg Novič nije poznavao.
Poznata slovenska novinarka Žištova o tome sada kaže:
- Ja sam se obratila odvjetniku Hriberniku jer sam smatrala da je to, s obzirom na to da se odnosi na njegovog klijenta, bitna informacija. On mi je rekao da je takvu informaciju i njemu Novič prenio kad ga je posjetio u zatvoru. Pitala sam odvjetnika Hribernika što da radim s tom informacijom i on mi je rekao da to prijavim policiji. Ja sam kao građanka smatrala da sam dužna prenijeti tu informaciju. Prijavila sam to policiji i očekivala sam da će je oni istražiti, ali se to nije dogodilo. Oni su zapisnik s mog ispitivanja proslijedili tužiteljstvu. Predložena sam za svjedoka i ja sam samo prenijela ono što mi je rekao moj izvor, koji nisam željela odati. Na ponovljenom suđenju također sam ispitivana, ali ja svoj izvor nisam htjela odati.
Ispitana su oba protagonista, i navodni prodavatelj i kupac pištolja, i obojica su to zanijekala.
Tužiteljica Blanka Žgajnar
Nalaz hrvatskog vještaka potvrdili i njemački
- Ispalo je na kraju kao da sam ja bila u nekom dogovoru s odvjetnikom Hribernikom, međutim, ja sam samo prenijela informaciju do koje sam došla štiteći svoj izvor - kaže kolegica Žišt, koja je napisala seriju članaka o ubojstvu Milka Noviča. Tužiteljica Blanka Žgajnar u nastojanju da dokaže Novičevu krivnju pokušala je diskreditirati ključnog čovjeka Novičeve obrane, hrvatskog forenzičara. Hrvatski Centar za vještačenja na zahtjev slovenskog tužiteljstva dao je informacije o broju slučajeva na kojima sam radio, a još je gore što su im dali manji broj slučajeva od stvarnog. Mišljenje njemačkih stručnjaka za GSR analizu potvrdilo je moje zaključke da se Nović mogao zagaditi GSR česticama u streljani, a da raspodjela dokazanih čestica koje nastaju prilikom pucanja GSR čestica nije karakteristična za aktivnu kontaminaciju pucanje, nego za pasivnu kontaminaciju jer je veliki broj GSR čestica dokazan na leđnoj strani Novičeve jakne. Međutim, sudac Zoran Radonjić, koji je proveo i rekonstrukciju Jamnikova ubojstva i pritom zaključio da Milko Novič nikako u šest minuta nije mogao otići biciklom na mjesto zločina i ustrijeliti svog bivšeg direktora, u potpunosti je poklonio vjeru nalazu hrvatskog forenzičara i odbacio teorije njegova slovenskog kolege Franca Sabliča. Maštruko je svoj nalaz sačinio na temelju dostupne dokumentacije i napisao ga na 71 stranici. Ukratko, prema Maštruku nalaz slovenskog vještaka je proturječan, nije potkrijepljen mjerenjima vještaka, radom kolega, a ni konkretnim podacima iz stručne literature. Krunski materijalni dokazi, metalne čestice koje nastaju nakon pucanja i koje se prenose na predmete u okolinu, nisu dokazano čestice koje su nastale nakon hitaca koji su smrtno ranili Janeza Jamnika. S obzirom na blizinu pucanja, na Novičevoj jakni trebalo je biti i tragova krvi, jer je prskotina krvi bilo i na automobilima parkiranim nedaleko od mjesta pucanja na žrtvu, a na Novičevoj jakni ih nije bilo.
- U slučaju Milka Noviča, osuđenog na sudu u Ljubljani na kaznu zatvora od 25 godina, u kojem me je obrana angažirala kao sudskog vještaka, u obnovljenom postupku sam svjedočio na sudu, na poziv suda, te obrazlagao svoje primjedbe na nalaz i mišljenje vještakinje za GSR analizu ljubljanskog Nacionalnog forenzičnog laboratorija (NFL), kao i na nalaz i mišljenje vještaka Franca Sabliča. Sablič je vještak za balistiku i nekadašnji direktor tog istog NFL-a, koji je nedugo prije suđenja otišao u mirovinu i u tom slučaju svjedočio kao sudski vještak. Obrana je cijelo vrijeme tvrdila da je u sukobu interesa, a naknadno su iskopali da je obmanjivao sud jer je dao lažne podatke o datumu kada je NFL dobio certifikat za GSR analizu i prikupljanje uzoraka za GSR analizu. U trenutku vještačenja NFL nije bio imao certifikat za izuzimanje uzoraka i vršenje GSR analize pomoću skenirajućeg elektronskog mikroskopa s EDX detektorom (SEM/EDX). Ja sam ga žestoko kritizirao zbog neznanja detalja protokola GSR analize, u koju se upustio očito u namjeri da prikrije greške svoje bivše firme, tj. NFL-a.
Inače, GSR analizu pomoću SEM/EDX sam ja osobno uveo u hrvatsku forenzičnu praksu u periodu od 1998. do 2004. godine, i to nakon 10-tak godina uporne borbe da MUP RH odbaci metodu tzv. ‘parafinske rukavice’, prihvati GSR metodu pomoću SEM/EDX i kupi SEM/EDX (njezina je cijena oko 350 tisuća eura). MUP je ozbiljno odlučio kupiti SEM/EDX tek nakon velikih problema s parafinskom rukavicom koja je u konkretnom slučaju ubojstva bivšeg ministra turizma odvela istragu u krivom smjeru, kad je uludo potrošeno tjedan dana - kaže hrvatski vještak Maštruko i dodaje:
Jamnik žrtva narkomafije?
- Na temelju svojih iskustava na hrvatskim sudovima mislim da je i u Hrvatskoj slična situacija u pogledu GSR analize koju, nakon mog odlaska iz MUP-ova Centra za vještačenja 2004. godine, provode neki novi vještaci Centra. Europska krovna forenzična organizacija ENFSI, Radna grupa za vatreno oružje i GSR analizu (FAWG) propisala je standardnu operativnu proceduru za GSR analizu pomoću SEM/EDX. CKV je član ENFSI FAWG i dužan je poštovati tu standardnu operativnu proceduru. Iz nekog razloga Centar za forenzička ispitivanja i vještačenja ‘Ivan Vučetić’ ne poštuje te odredbe, što ima teške posljedice u konkretnim sudskim postupcima.
Milko Novič kaže da je na njega i obitelj ovaj postupak, koji još uvijek nije okončan, ostavio trajne posljedice.
- Moje obje kćeri bile su izložene velikom stresu. Jedna radi u zdravstvu i pločicu sa svojim prezimenom je okretala da je se ne bi dovodilo u vezu sa mnom. Ja sam bez prihoda od 2009. godine, ali vjerujem da ću na kraju dokazati da nisam kriv - kaže nam čovjek koji bi da nije bilo hrvatskog vještaka sada bio u najpoznatijem slovenskom zatvoru Dob pri Mirni. Uvjeren je da je Jamnikovo ubojstvo bio organizirani zločin.
Najintrigantniji slovenski pravosudni triler Jože Hribernik, odvjetnik koji je uspio uvjeriti Vrhovni sud da ukine presudu, a suca Zvjezdana Radonjića da oslobodi Milka Noviča, u daljnjem tijeku pratit će kao umirovljenik.
Neka od najzanimljivijih pitanja, na koja od nikoga od protagonista ovog slučaja nismo dobili odgovor, su je li Kemijski institut u Ljubljani bio poligon za proizvodnju sintetičkih droga i stoji li iza ubojstva Janeza Jamnika “narkomafija”. Pridodaju li se tome samoubojstvo policajke koja je radila na slučaju i koja se opirala prijavljivanju Noviča, još uvijek nezaključene okolnosti smrti njezina kolege, te spriječeni naručeni pokušaj ubojstva još jednog djelatnika ljubljanskog Kemijskog instituta, zaključak nekoliko sugovornika da se radi o slučaju dostojnom trilera ne čini se pretencioznim. Kakve li to tajne krije ljubljanski Nacionalni kemijski institut i što se to kuha u laboratorijima zgrade zaštićene visokom ogradom, brojnim nadzornim kamerama i sustavima kontrole pristupa?
Fotografije: Robert Balen / Večer i Dušan Miljuš