Stipe Čagalj (88) radni je vijek proveo u njemačkoj tvornici Mercedesa, a duboku starost dočekao u elitnom Domu za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica u Zagrebu. No, umirovljenik je preminuo 20. kolovoza 2014., a šest dana nakon njegove smrti njegov bankovni račun iznenada je ostao bez 133.075 eura. Glavnu ulogu u organizaciji pražnjenja deviznog računa imao je mlađahni menadžer Nikola Rebrović (32), pomoćnik ravnateljice Doma, koji je na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nepravomoćno osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu od godine dana i 11 mjeseci.
Od izrečene kazne, osam mjeseci bi trebao odležati u zatvoru, dok mu se ostalih 14 mjeseci kazne mijenja uvjetom uz četverogodišnji rok kušnje. Osim Rebrovića, na optuženičkoj klupi su se našli i Mladen Karaula (56), koji je dobio godinu dana koji su mu zamijenjeni sa 730 sati rada za opće dobro, te Mate Matić (32), kojemu je dosuđena godina dana zatvora uvjetno na pet godina. Ujedno je svima naložen povrat novca. Rebrović mora vratiti 103.095 eura, Karaula 5000 eura, a Matić 30.000 eura.
- Priznajem počinjenje djela kako mi se optužnicom stavlja na teret. I to mogu pripisati svom nepromišljenom ponašanju u tome trenutku - skrušeno je rekao Rebrović. Karaula je osim priznanja i izraženog kajanja sutkinji objasnio da svoj suludi potez pripisuje tome da je “htio vratiti svoju imovinu”. Dok je Matić uz priznanje i kajanje dodao i da je već do sada vratio 10.000 eura.
Podsjetimo, Karaula je jedini tijekom istrage otvorio “dušu” priznavši da ga je angažirao Matić.
- Matić me tražio da uz unaprijed obećanu nagradu brisanja zabilježbe hipoteke na mojoj nekretnini zatražim isplatu oročenog depozita u RBA na ime Stipe Čagalj. Uvježbao sam Čagaljev potpis, a Matić mi je 26. kolovoza 2014. u prisutnosti tri nepoznata muškarca dao Čagaljevu osobnu i bankovnu karticu kojima sam u RBA zatražio isplatu 133.095 eura.
Bankarica mi je dala novac ne sumnjajući ništa jer sam doista nalikovao na Čagalja. Novac sam dao nepoznatom čovjeku koji je bio s Matićem u garaži na Langovu trgu - ispričao je Karaula koji je Rebrovića poslije u policiji prepoznao kao osobu koja ga je također čekala na izlazu iz garaže.
Karaula je u banku otišao nakon što je Rebrović nazvao poslovnicu te se predstavio kao Stipe Čagalj i najavio transakciju. Na dan Čagaljeve smrti, umjesto da su se njegove osobne stvari, koje su bile pohranjene u uredu socijalne radnice, predale obitelji, slanje stvari je stopirano. Naime, Rebrović je socijalnu radnicu M.M. zatražio da mu Čagaljevu torbu donese u ured.
- Rekao je da će te stvari ostati kod njega u uredu dok ne dođe obitelj. Nekoliko dana poslije kazao je da nam dolazi sin pokojnoga, da mu dam osobne stvari i da mu kažem da će torbu s drugim dokumentima dobiti naknadno. Na upit zašto, Rebrović je rekao da žuri van. A jednom prilikom mi je rekao da odem u Čagaljevu sobu pregledati dvije torbe, ali u njima su bile samo uspomene - objasnila je M.M. koja odnos Rebrovića sa štićenicima opisuje kao “striktno poslovan bez prisnosti”. Za Čagalja je dodala da nije komunicirao s drugim korisnicima, da je bio ovisan o tuđoj pomoći i da se želio razvesti.
Većina zaposlenika Doma nije uočila da je Rebrović posebnu pažnju pridavao Čagalju, a pokojnikov sin Velibor je o očevu prelasku u Villu Brezovica doznao od poznanice jer s ocem od 2010. nije komunicirao.
- Rebrović me e-mailom izvijestio 20. kolovoza o smrti, a kad sam došao u Dom po stvari, sestre su mi donijele vreće. Pitao sam ih za televizor i ključ stana, no rekle su da ne znaju ništa. Nedostajali su dokumenti, novčanik je bio prazan... Rebrović mi je nakon svega rekao: ‘Što da kažem’ - ispričao je pokojnikov sin koji je od maćehe doznao da je njegov otac nakon smrti pokraden. Na ostavinskoj raspravi u prosincu 2014. godine doživio je novi šok: njegov je otac oporučno svu imovinu ostavio upravo Rebroviću.
- Moj je otac bolovao od shizofrenije. U Njemačkoj se bolnički liječio na zatvorenom odjelu i mislim da je to bio razlog što se vratio u Hrvatsku - objasnio je još pokojnikov sin.
Sredinom 2010. na otvaranju Ville Brezovica u jugozapadnom dijelu Zagreba, koja je predstavljena kao prvi hospicijsko-palijativni centar, bio je i gradonačelnik Milan Bandić. U elitnom Domu u vlasništvu Ane Jelančić, gdje cijena mjesečne skrbi o štićeniku može dosegnuti i 12.000 kuna, Rebrović je počeo raditi 2012., odmah ulijevajući povjerenje apsolutno svima.
- Nikola je završio menadžment u zdravstvu. Zaposlila sam ga prvo na probni rok, ali se pokazao kao jako vrijedan pa sam ga zaposlila na neodređeno. Obzirom na prilično dobar dojam koji je ostavio, s vremenom sam uvidjela da se na njega mogu stvarno osloniti pa sam mu zbog apsolutnog povjerenja koje sam stekla u njemu, dala sve službene kartice na korištenje, koje sam ja kontrolirala. I ne, nisam primijetila nikakve nepravilnosti i zloporabe. Čak sam imala nakanu Nikolu imenovati ravnateljem Doma, a ja odrađivati ulogu prokurista do uvjeta za mirovinu. Formalno, Nikola je moj zamjenik i pomoćnik te je imao ovlast i punomoć potpisivanja svih dokumenata.
Sa svim korisnicima Doma bio je iznimno pristojan, ljubazan, blag i odmjeren, a primijetila sam da je s Čagaljom bio nešto bliži, kao i s još jednim korisnikom. Nikola je ujedno odlazio s Čagaljem provjeriti njegov stan, odlazili su u banku, a s njima su uvijek bili i fizioterapeut te socijalna radnica. Nakon smrti Stipe Čagalja, ne znam što je bilo s njegovim stvarima, ali sam kasnije čula da je dio predmeta predan, a dio nije - objasnila je Jelančić, pritom misleći na Čagaljeva sina, ali i na tadašnju bračnu družicu od koje se razvodio prije smrti.