Smiljana Srnec svako se jutro budi u 7 sati. Probudi je reski zvuk zvona, jednak onom školskom. U školi je zvono jedva čekala, u varaždinskom istražnom zatvoru to je početak još jednog dugog zatvorskog dana. Iako, ni noć joj nije draga. Previše vremena za vrtlog misli. I tu je noć, kao i 505 prethodnih, “prespavala” bez tableta. Ne želi ih piti jer se boji navikavanja. Cijenu plaća nemirnim snom. Otkad je prije godinu i pol dana završila iza zatvorskih rešetaka s optužbom za umorstvo svoje sestre Jasmine, stavljanje njezina tijela u škrinju i život uz zamrznutu sestru u Končarevoj škrinji smještenoj pod stepenicama urbane obiteljske kuće u mirnom međimurskom selu Palovcu, Smiljana Srnec nije se maknula iz kruga od 100 metara. Izlazila je tek u zgradu tik uz ovu zatvor...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....