Svjedočenjem Ana Marije M., na Županijskom sudu u Velikoj Gorici nastavljeno je suđenje pakistanskom državljaninu Muhammadu S. (22), optuženom da je lanjskog rujna u tramvaju linije broj 6 u Novom Zagrebu zario kuhinjski nož u vrat putniku Siniši V. (52) usmrtivši ga na mjestu.
Svjedokinja je punih sedam mjeseci, kako je ispričala, bila cimerica mladom Pakistancu nad čijom se tužnom sudbinom, također, sažalila. U stan s još jednom cimericom primila ga je kako bi si smanjila troškove stanarine, a upoznala ga je dok je radio u jednom restoranu s njezinim prijateljem.
- Nije bio pričljiv, o njemu vrlo malo znam osim onog što je rekao da je kao 14-godišnjak napustio Pakistan te da je u Hrvatskoj imao nesreću i ostao bez noge kada je na njega naletio vlak. Radio je u nekoliko restorana i uredno plaćao najamninu. Na pitanje zašto je dobivao otkaz, rekao je da ne zna, ali sam shvatila da nije bio prihvaćen. Znao je reći da su kolege loše govorile o njemu. Mene i cimericu je izluđivalo što nikada nije zatvarao prozor pa je hladio cijeli stan. Tijekom zime na -10‘C konstantno je imao otvoren prozor i grijanje u sobi nikada nije palio. Zbog toga je zadobio i ozebline na rukama, imao je natečene crvene ruke i ukazivala sam mu da neće tako moći dobiti posao. Govorio je na to da nema veze sve to s ničim i samo nastavio sjediti uz tako otvoren prozor – prisjetila se bivša cimerica optuženog Pakistanca ukazujući pritom da je suživot s njim postajao sve teži i teži. Iako su mu obje ukazivale na hladnoću u stanu zbog koje pate, osumnjičeni je i dalje ustrajao na otvorenom prozoru svoje sobe, da bi s odmakom vremena odlučio ipak zatvoriti vrata sobe na hodniku, ali ne i prozor.
Nije se prilagođavao životu okoline, nije želio promijeniti svoje navike pa su ga na kraju zamolile u siječnju 2021. da s 1. travnja 2021. odseli iz podstanarskog stana i pronađe si drugi smještaj. Pred kraj njegova boravka u stanju više nisu ni razgovarali osim što su se pozdravljali u prolazu, a inače su komunicirali na engleskom. U početku su ona i cimerica znale ujutro skuhati im kavu pa su ga uključivale u razgovor, ali on je s njima, uvjerena je svjedokinja, komunicirao iz pristojnosti.
- U stanu nikada nije gledao televiziju, niti čitao knjige. Nije se odvajao od mobitela i preko njega je komunicirao. Atmosfera je bila napeta, postalo nam je jasno da mi ne želimo više takav suživot s njim, ali su nam se miješali osjećaji s racionalnom odgovornošću ako ga izbacimo iz stana odmah da će završiti na ulici jer nije imao kuda. Nije imao ni prijatelje osim jedne volonterke koja mu je dolazila jednom mjesečno u stan podučavati ga hrvatski. On nije napredovao, nije odlazio u šetnje, bio je stalno zatvoren u sobi i sjedio uz prozor. Nama je to bilo teško gledati. Doista je vodio jedan tužan život – zaključila je svjedokinja.
Sudsko-medicinski vještak Davor Mayer analizirajući obdukcijski nalaz ubijenog Siniše V. kazao je da je uzrok smrti ubodna rana vrata koja je zahvatila vitalne strukture vrata te je dovela do iskrvarenja. Na tijelu je, također, bilo i površinskih ozljeda u vidu oguljotina, no isti se ne povezuju sa smrću.
- Ubodna rana zadana je jednim ubodom noža koji je mogao biti i kuhinjski nož dužine oštrice 14 cm koji je pronađen na mjestu događaja. Dubina ubodnog kanala rane je iznosila 14 cm a u odnosu na duljinu oštrice noža znači da je nož zariven do kraja. Čitava oštrica do oboda drške prodrla je u vrat – pojasnio je vještak Mayer.
Podsjetimo, Muhammad P. sjeo je na optuženičku klupu velikogoričkog suda godinu dana od stravičnog ubojstva ali i 10 mjeseci od njegova uhićenja nadomak Firence odakle je izručen Hrvatskoj po načelu specijalnosti. Krivnju je negirao.
A kako smo već pisali, dani prije ubojstva obratio se za smještaj poznanici Sunčani P., koju je upoznao 2018. dok je boravio kao maloljetnik u Centru za odgoj djece i mladeži u Dugavama gdje je ona volontirala i učila strance hrvatski jezik. Ona se sažalila nad njegovom tužnom sudbinom s obzirom na to da je mladi Pakistanac, prilikom ilegalnog ulaska u RH 2017., pao pod vlak i izgubio nogu dok je njemu naočigled poginuo prijatelj.
Tako da mu je poznanica, zajedno sa svojom majkom, nesebično opetovano pružila ruku pomoći. Prvu večer prespavao je u njezinom autu na parkiralištu zgrade, 200-tinjak metara od mjesta ubojstva. A sutradan, kobnog 18. rujna ujutro, prilikom napuštanja njezina stana, sa sobom je iz samo njemu znanog razloga ponio kuhinjski nož s plavom otopljenom plastičnom drškom koji je zario putniku u tramvaju u vrat. Oštrica noža je nesretnom čovjeku ostala u vratu, a drška noža pala je na stepenice tramvaja.
Muhammad S. je pobjegao iz tramvaja van, a beživotno tijelo uočila je gospođa koja se toga trenutka kretala tramvajskim stajalištem te je vidjela, prilikom otvaranja vrata tramvaja, horor prizor i čovjeka u lokvi krvi. Obavijestila je vozača ZET-a nakon čega su se zagrebački kriminalisti našli pred velikim izazovom.
U tramvaju, koji je bio stariji model, nije bilo nadzornih kamera te su, pregledavajući na stotine sati videonadzora iz drugih tramvaja koji su toga jutra prometovali po Mostu mladosti, uspjeli rekonstruirati kretanja više sumnjivih osoba nakon čega se došlo do vlasnice noža i identiteta počinitelja, ali ne i do samog ubojice. Jer on je dan nakon zločina otputovao redovnom linijom sa zagrebačkog aerodroma za Rim, a avionsku kartu za 40-ak eura s rezervacijom i covid test od 240 kuna platila mu je poznanica koja mu je pružila trodnevno gostoprimstvo i s čijim je nožem ubijen građanin kojega, sudeći prema svemu, Muhammad S. nije poznavao.
Policija je za odbjeglim sumnjivcem raspisala Europski uhidbeni nalog na osnovu kojega ga je talijanska policija uhitila u Italiji i to nakon što je upalio mobitel koji je od dana bijega iz Hrvatske bio ugašen. U trenutku uhićenja, Muhammad S. bio je u istoj odjeći koju je imao na sebi u vrijeme zločina, a na nogama je imao i tenisice čiji je krvavi otisak ostao kao nijemi svjedok jezivog zločina iz "šestice".