Nakon što je po dolasku u stan na intervenciju djelatnik Hitne pomoći ustvrdio da nitko nije reanimirao dvomjesečnu bebu te da otac tog djeteta nije poduzimao ništa, na Županijskom sudu u Velikoj Gorici na suđenju 24-godišnjem Đ. U. svjedočila je putem videolinka optuženikova tadašnja prva susjeda, D. Š. (75). Upravo je ona sa svog fiksnog telefona okrenula broj hitne službe i to na zamolbu optuženog kojem se, inače, sudi da je dvomjesečnog sina energično tresao pa je beba umrla od izljeva krvi u mozak.
- Optuženog sam vidjela svega pet minuta u svom životu i to tog dana kad mi je kucao na vrata. Znala sam da u stanu preko puta moga živi netko, ali nisam znala tko. Teško sam pokretna i ne izlazim. Inače se iz tog stana ujutro znao čuti dječji plač, ali to jutro ništa nisam čula. Kad mi je u popodnevnim satima pokucao, rekao mi je: ‘Susjeda, zovite mi Hitnu, mali će mi umrijeti‘. Rekla sam mu da ne znam broj Hitne pa mi je rekao da zovem 112. Na telefon mi se javio gospodin te sam mu rekla da pošalje Hitnu na moju adresu. Pitao me dob djeteta pa mi je susjed rekao da je staro mjesec i pol, dva. On je, inače, cijelo to vrijeme ulazio i izlazio iz svog stana iz kojeg se, međutim, ništa nije čulo. Rekao mi je da ih pitam smije li dijete politi vodom, ali su mi odgovorili negativno pa mi je susjed na to uzeo telefon iz ruke i rekao u slušalicu ‘da što kompliciraju, da što ga ispituju i neka šalju Hitnu‘ - prisjetila se svjedokinja ni ne sluteći da je u stanu preko puta doista bila beba na rubu života. Otkrila je i da je u jednom trenutku kroz hodnik susjedova stana puzajući protutnjalo drugo dijete staro možda dvije godine.
‘Dijete je samo ležalo na krevetu‘
- Nakon nekoliko minuta susjed mi je vratio telefon i otišao nazad u svoj stan zatvorivši vrata. Ja sam otišla na balkon, ugledala Hitnu te djelatnicima rukom pokazala gdje trebaju ići - dodala je dalje svjedokinja. Na upit tužitelja je li uopće vidjela bebu zbog koje je zvala Hitnu i gdje se ona nalazila, svjedokinja je rekla da to dijete nije vidjela s ulaznih vrata i da ga nije mogla vidjeti jer je, valjda, bilo u sobi.
- Je li optuženi u rukama držao dijete kad vam je kucao na vrata stana kao i onda dok je ulazio i izlazio iz stana na hodnik - pitao je dalje tužitelj na što je svjedokinja odgovorila da susjed u rukama nije držao dijete jer da je, ona bi ga vidjela.
Na suđenju je, inače, svjedočio liječnik Siniša G. iz velikogoričke Hitne pomoći, koji se prvi ukazao na mjestu intervencije, a okrivljeni je to slušao s dozom nevjerice pa je i sam postavljao pitanja svjedoku. Objasnio je na sudu kako teče zaprimanje poziva u Prijavno-dojavnu jedinicu (PDJ) i s čijim operaterima ekipe Hitne preko UKV veze dalje komuniciraju dok su na putu za mjesto intervencije.
- Prvo je bila dojava da beba ne diše, da bi zatim dobili dojavu da beba diše, ali nije pri svijesti. Te su nam informacije važne dok smo na putu do mjesta intervencije. A kad smo došli u stan, u njemu nitko ništa nije radio. Dijete je samo ležalo na krevetu. Nije imalo pulsa, nije disalo i bilo je praktički mrtvo. Što se tiče laičke reanimacije, ona se radi sve dok liječnik s Hitnom ne preuzme sam postupak. Ona se ne prekida. Optuženog gospodina vidio sam u stanu i nekoliko male djece kako bauljaju okolo. Nitko nije poduzimao ništa, nikakve reanimacije nije bilo kad smo došli. Susjeda odozgo, koja nas je vidjela, vikala je da smo stigli prekasno, da smo zakasnili. Pa smo još više trčali navrat-nanos gore sa svom opremom - prisjetio se u sudnici liječnik Siniša G. napominjući da ne bi bili ništa sporiji ili brži u dolasku da je inicijalna dojava o tome da beba ne diše ostala nepromijenjena.
Vikao na dispečera
- Je li dijete bilo golo ili odjeveno kad ste došli? Naime, ja sam pokušavao sve i reanimirao sam sina. Slušao sam što mi gospodin na 194 govori na telefon kad sam zvao pomoć. Susjedi sam dao slušalicu fiksne linije kako bih otišao unutra davati umjetno disanje. Bio sam u šoku od svega, a njoj sam tad na vrata došao s djetetom u naručju da pomogne s pozivom Hitnoj - priupitao je optuženi svjedoka, na što mu je liječnik odgovorio da se ne sjeća, ali misli da je dijete bilo odjeveno.
- Je li bilo golo ili odjeveno, iskreno, to ne mijenja ništa. Ja sam na kraju to dijete tako slikao mobitelom jer mi je cijela situacija bila sumnjiva i odmah sam fotografije poslao na pedijatriju KBC Zagreb gdje je dijete zaprimljeno - rekao je liječnik Hitne.
Sud je, pak, zanimalo, ako je bio toliko angažiran oko pružanja prve pomoći, zašto ga onda liječnik nije i zatekao u tim radnjama.
- Kad sam čuo Hitnu pomoć, mahao sam im kroz prozor rukom i zatim otvorio vrata stana - pojasnio je Đ. U.
Ne bi li raščistili nedoumice oko poziva u pomoć na broj 194, u sudnici se preslušavala snimka poziva.
- Jel‘ možete odmah poslati Hitnu (govori točnu adresu), dijete je prestalo disati. Smijemo li ga politi vodom - govori u slušalicu optuženikova susjeda. Dispečera zanima ima li dijete puls i koje je dobi te ujedno sugerira da mu se upuhuju manje količine zraka i da ga se polegne na ravnu podlogu. Susjeda to prenosi Đ. U. koji ju ne razumije te na kraju daje slušalicu njemu.
- Ja sam tata, dođite hitno, brzo. Pošaljite Hitnu na.... (govori adresu) - uspaničeno govori Đ. U. pa mu dispečer ponavlja isto te dodaje da obuhvati prstima djetetova usta i nosić te krene upuhivati. Nakon što pokušava shvatiti što je upuhivanje, Đ. U. govori da bebi ide krv iz nosa i kao da jeca.
- Krv. Ne znam jel‘ diše. Izgleda k‘o mrtvo! Nemojte me ispitivati historiju, nego šaljite Hitnu - povišenim tonom dalje govori Đ. U. te dobiva odgovor da je Hitna već na putu i da spusti ton. Dalje nastavlja odgovarati dispečeru kako je dijete inače bilo zdravstveno dobro, da se probudilo, da su ležali popodne.
- Šta jel‘ se miče? Rek‘o sam da je mlitav! - ponovno je povisio ton pa mu dispečer smireno dalje ponavlja da stavi djetetu ruku na prsa i provjeri radi li srce.
- Da, radi srce, ali krv ide iz nosa - dodao je dalje pa mu dispečer savjetuje da dijete u tom slučaju okrene na bok kako mu se krv ne bi slijevala niz grlo i kroz ždrijelo u pluća.
- Kapa krv! Što da radim? Srce sam mu gledao. Radi, ali šta to može biti, recite mi - vapio je uspaničeno Đ. U. Nakon posljednjeg savjeta da gospođa koja je zvala prva pričeka vani Hitnu pomoć, telefonski poziv se prekida.
Sve to slušao je u sudnici i doktor Siniša G. pa je konstatirao gledajući u okrivljenog: "Vidite da ipak niste dijete oživljavali do našeg dolaska kao što tvrdite".
Vještačenje potvrdilo nasilnu smrt
Podsjetimo, na jednom od prethodnih ročišta majka preminulog djeteta ispričala je da je kobnog 27. ožujka 2022. iz stana otišla oko 9 sati ujutro te se vratila kući oko 18 sati kad ju je dočekala Hitna i prestravljeni suprug s bebom u ruci te joj rekao da je radio djetetu hranu pa je ono najednom zaplakalo i prestalo disati. Također je dodala i kako je on znao premotati pelene i nahraniti bebu jer mu to nije bilo prvi put.
Tužitelj ju je upitao u kakvom je odnosu trenutno s optuženim i njegovom obitelji, na što je odgovorila da su odnosi narušeni, da joj prijeti njegova obitelj te je čak odustala i od posjeta u zatvor nakon što je vidjela bebin obdukcijski nalaz. Shvatila je da se "djetetova smrt nije dogodila slučajno i zna da nije to napravio namjerno, ali...".
Vještak dr. Davor Mayer u sudnici je demonstrirao način na koji je dojenče zadobilo ozljede. I malo je reći da je uznemirujući bio prizor kad je Mayer lutku obuhvatio rukama oko trupa i počeo je energično protresati, pa se glava forsirano zabacivala i klatila naizmjenično naprijed nazad. Jer vještačenje je pokazalo da je dijete umrlo nasilnom smrću zbog krvarenja unutar moždane ovojnice i oštećenja mozgovine uslijed energičnog protresanja, pa je došlo do naglih naizmjeničnih trzajnih pokreta glave uz rotacijsko gibanje što za posljedicu ima istezanja tkivnih struktura i pucanja krvnih žila.
Pokojni mališan bio je star svega dva mjeseca i šest dana kad mu je 30. ožujka 2022. godine srce prestalo kucati na Odjelu za pedijatrijsku medicinu KBC Zagreb. U bolnici je u komi završio tri dana prije toga jer je na prividno najsigurnijem mjestu na svijetu - u očevu zagrljaju - najvjerojatnije neutješno plačući pretrpio strahote energičnog protresanja. Naime, Đ. U. je dojenče tresao do te mjere da je izgubilo svijest i prestalo disati. Zbog niza stravičnih posljedica, očeva postupanja koja su dječačića odvela u smrt - od krvarenja unutar moždane ovojnice i mozga pa sve do krvarenja u očnoj šupljini - bebin otac završio je pod lupom velikogoričkog tužiteljstva i od tad se, s kratkom pauzom kad ga je sud pustio na slobodu da bi po žalbi tužiteljstva vraćen u pritvor, nalazi u remetinečkom zatvoru.
Na početku suđenja na Županijskom sudu u Velikoj Gorici, gdje ga velikogoričko tužiteljstvo "progoni" optužnicom zbog povrede djetetovih prava te mu prijeti od tri do 15 godina zatvora, Đ. U. je rekao da se ne smatra krivim.
Prema optužbi, nemile scene odvijale su se lanjskog 27. ožujka između 9 i 17.30 sati u podstanarskom stanu u jednom mjestu u zagrebačkoj županiji. Tog kobnog dana, kako smo već pisali, čim je primijetio da dojenče ne diše i da je bez svijesti, otišao je do susjede zatražiti je da zove Hitnu pomoć. Dok je čekao dolazak tima liječnika, odlučio je ne slijediti upute medicinskog osoblja, pa je time izostala promptna neophodna reanimacija. Dijete je na kraju bilo mehanički ventilirano, ali unatoč svim liječničkim naporima, brzo su se razvili znaci moždane smrti.
Inače, navedena obitelj bila je u tretmanu Centra za socijalnu skrb te su ostvarivali niz novčanih prava, a s optuženim se CSS bavio još od njegove rane mladosti - dok je bio školarac, činio je kaznena djela i boravio u odgojnom zavodu.
A sedam mjeseci prije nego što je preminuo njegov najmlađi sinčić, Đ. U. se kao 23-godišnjak u pijanom stanju, s 1,60 promila alkohola u krvi, iskalio na vlastitoj majci. Rekao joj je da je "kur*a... (...) ... da joj je*e sve živo i mrtvo" nakon čega ju je počupao za kosu i bacio na krevet.
Zbog toga ga je prekršajni sud osudio na 2700 kuna novčane kazne te mu izrekao tromjesečnu zabranu približavanja majci. Osim nasilja, prekršajno je osuđivan i sa 7000 kuna zbog prekršaja u prometu te 8000 kuna zbog kršenja Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Iza sebe ima i uvjetnu osudu zbog krađe.