Suđenje zbog prometne nesreće koja se dogodila 1. rujna 2011. na zagrebačkoj Trešnjevci, a u kojoj su poginuli majka i sin, Neda (49) i Ivan Bujević (19), nakon gotovo jednog desetljeća privedeno je kraju te će idući tjedan biti izrečena nepravomoćna presuda.
Na optuženičkoj klupi Općinskog, a potom i Županijskog suda u Zagrebu gdje je prebačen spis zbog promjene ZKP-a, inicijalno su završili Mladen Guštin i Damir Strmečki, no na kraju je zbog smrti Guština prošle godine, Strmečki ostao sjediti sam. Ne smatra se krivim i tvrdi da je u raskrižje ušao na zeleno svjetlo na semaforu.
- Tog nesretnog dana, kažem nesretnog radije bih da se nisam ni ustao iz kreveta, a kamoli izašao van. Išao sam se naći s bratićem u Okićkoj. Vozio sam se Nehajskom i stao na semaforu jer je bilo crveno. Kad se upalilo zeleno za ravno, krenuo sam kroz raskrižje. Velikom brzinom, kao da je išao 100 km/h, na moj prednji dio auta naletio je Porsche. Zanjihao sam se na cesti i ispratio Porsche pogledom u nadi da neće završit s druge strane ceste gdje su bili ljudi. Kad sam izašao iz svog auta, tek tad sam vidio razmjere katastrofe. Poginuli su majka i sin. Od istražne sutkinje sam se informirao tko su ti poginuli ljudi koji su prije sat vremena još bili živi i imali svoje životne planove. Poginulo dijete je imalo 18 godina kao i moj sin tada, a njegova pokojna majka rođena je istog datuma kao i moja kćer. Tragedija me strašno pogodila i s njom teško živim. Na suđenju, koje je direktni stres za mene, svaki put proživljavam sve ispočetka. Znam da nisam kriv za nesreću, ali ne znam kako sam se našao u poziciji optuženika tri godine od nesreće - branio se u sudnici Damir Strmečki koji je na početku, kako je podsjetio, bio svjedok u postupku.
Naime, policija i prva vještačenja koja su uslijedila zaključila su da je sad pokojni Guštin, dodaje Strmečki, prošao kroz crveno svjetlo na semaforu.
- Nakon tri godine od toga, ja se nađem u toj istoj optužnici s njim. Kako i zašto? Angažirao sam odvjetnika koji mi je pročitao sve izjave svjedoka nesreće. Međutim, ne kažem da na mjestu nesreće nije bilo puno ljudi, ali zašto ti ljudi nisu odmah istupili i dali iskaze nego se javljaju tek nakon mjesec dana kao svjedoci? Tim više mi je sve sumnjivo jer se vidi napor da se angažiraju vještačenja najboljih vještaka u zemlji, i to njih četiri! Zbog svega sam potresen, izgubio sam i mogućnost da radim. Bio sam konzultant za informatičke tehnologije i u CV-u mora pisati povijest sudovanja, a ljudi čim vide da piše da je u tijeku kazneni postupak, poslovni angažman je nemoguć - otkrio je još Strmečki.
Ukazao je potom da je od nesreće prošlo deset godina i tvrdi i dalje da je prošao kroz zeleno.
- Neizmjerno mi je žao poginulih ljudi i u dogovoru s odvjetnikom htio sam da se taj postupak maksimalno skrati jer prije i poslije svakog ročišta danima sam uznemiren. Osjećam se loše, ne funkcioniram. Tisuću puta mi je već prošlo kroz glavu što bi bilo da sam naišao sekundu prije ili sekundu poslije - zaključio je Strmečki.
U sudnici se prije toga pregledavala snimka nesreće koju je zabilježila nadzorna kamera sa Erste banke, a kad ga je sutkinja Tamara Pleše pozvala da ju i on pogleda, Strmečki se ustao i zakoračio no odmah se vratio na mjesto i sjeo: “Nisam ju vidio, ali bolje da ju ni ne vidim”.
Za razliku od 13 svjedoka čiji su iskazi pročitani u sudnici, na ročištu je saslušan Davor B. koji se javio naknadno policiji nakon što je u medijima vidio razmjere nesreće.
- Šetao sam psa po Nehajskoj te dolaskom do Ozaljke uočio kolonu vozila u kojoj je prvi bio Audi A8. Na semaforu za pješake bilo je zeleno svjetlo kao i za aute u Nehajskoj. Zakoračio sam na zebru i napravio dva, tri koraka te je na 2m od mene projurio Porsche terenac. Čuo sam snažan udarac i vidio Porsche zarotiran na Ozaljskoj, a Audi je zastao na raskrižju. Kako je nastala vika uzbudila psa, otišao sam u Park ga smiriti, a kako sam mislio da je samo nesreća s materijalnom štetom nisam više obraćao pažnju. Međutim, kad sam u medijima vidio da je krivo bio napisan tijek prometne nesreće, otišao sam u policiju Lučko dati izjavu - pojasnio je svjedok Davor B.
Drugi, pak, pozvani svjedok Viktor K. je rekao da se “ne smatra sposobnim svjedočiti kako ne bi nekom nanio štetu”. Pravdao je to teškom bolešću, kemoterapijama koje prima i operacijom karcinoma. Kao svjedok je pozvan radi njegovog prijašnjeg iskaza koji je pobudio sumnju Slavena Martića, branitelja Strmečkog koji je u završnom govoru naznačio, između ostaloga, da je Viktor K. ranije na upit je li ga itko kontaktirao od vozača ili svjedoka kazao da ne želi to komentirati ali da je spreman o tome svemu govoriti u daljnjem tijeku sudskog postupka. Stoga su u sudnici obje strane ostale uskraćene i ovoga puta za taj odgovor. Martić je još istaknuo kako tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno da je Strmečki počinio djelo te da svjedoci, koji su se odmah javili policiji, navode inkriminacije nisu potvrdili.
Tužitelj, pak, u završnom govoru kaže da je dokazano da je s neizravnom namjerom počinio djelo odnosno da je pogrešno procijenio kad se upalila dopunska zelena strelica za skretanje u desno odlučio krenuti u raskrižje ravno zadržavajući željeni smjer. Pritom je na njega velikom brzinom naletio Guštin koji je u raskrižje ušao tijekom izmjene svjetla iz žutog u crveno.
Podsjetimo, riječ je o stravičnoj nesreći koja se dogodila 1. rujna oko podne na spomenutom križanju na kojem su mama i sin Bujević stajali kraj semafora i čekali da se upali zeleno svjetlo. No u tom je trenutku na njih naletio Porsche Cayenne kojeg je vozio Guštin.
U podignutoj optužnici, koja je nekoliko puta vraćana na doradu, tužiteljstvo je teretilo prvo samo Guština da je na crveno ušao u raskrižje Nehajske i Okićke s najmanje 74 km/h. Nakon niza vještačenja, suoptužen je potom i Strmečki koji je prije nesreće bio zaustavljen u Nehajskoj na semaforu i također čekao zeleno svjetlo. No kad mu se upalila zelena strelica za skretanje u desno, i u tom trenutku je na Ozaljskoj i dalje zeleno na semaforu, Strmečki je valjda misleći da se upalilo zeleno za ravno, produžio Nehajskom preko Ozaljske prema Okićkoj ušavši tako u putanju vozilima s Ozaljske i tom je prilikom na njega udario Porsche koji se potom zanio, udario u rasvjetni stup, kontejner, stražnji lijevi dio parkiranog auta i na kraju na pješake. Vještak je u svom nalazu i mišljenju zaključio da do sudara ne bi došlo da je Guštin vozio 50 km/h umjesto 74,1, kao i da Strmečki nije prošao kroz crveno.
Inače, oba vozača su se na početku suđenja 2015. pokušala nagoditi s tužiteljstvom u zamjenu za priznanje krivnje, no do nagodbe nije došlo pa se sudski proces nastavio uz niz odgoda zbog bolesti optuženika. A zbog novog Kaznenog zakona, postupak je prešao u županijsku nadležnost i samim time krenuo ispočetka.
