Sjećate li se snimke s kraja veljače 2020. kada u 3.50 sati ujutro jureći Audi A6 doslovno "mete" tramvajsku stanicu na Branimirovoj ulici u Zagrebu i njezine dijelove s ogradom odbacuje na parkirane aute? Kristijan Perić (37), glavni akter tog cestovnog dar-mara koji je kod građana izazvao osudu i lavinu bijesa, u ponovljenom je suđenju na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu zbog obijesne vožnje nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora s petogodišnjim rokom kušnje.
Sankcija je identična kao i prethodna, mora platiti na sve i 161 euro sudskih troškova u što je uračunato prometno i toksikološko vještačenje, a bez vozačke ostaje do daljnjega tako da je ta mjera na snazi već pune tri godine i devet mjeseci koliko zabrana traje. U slučaju nepridržavanja odluke, Perić će biti poslan u zatvor u kojem je, kako smo već pisali, nakon otpuštanja iz bolnice odmah nakon nesreće, proveo mjesec dana.
Kao olakotne okolnosti prilikom odmjeravanja visine kazne, sud mu je uzeo u obzir njegovu raniju neosuđivanost, priznanje djela i činjenicu da je otac petero djece, dok mu je otegotan stupanj bezobzirnosti te način počinjenja djela.
Perić je pukom srećom, kako je i sam rekao za Jutarnji tijekom hospitalizacije i netom prije uhićenja, ostao živ. Na početku prvog suđenja izjavio je da se ne smatra krivim, no pred kraj postupka se posuo pepelom i kratko priznao teret optužnice.
U vrijeme nesreće Perić je imao, prema navodima optužnice, najmanje 1,65 promila alkohola u krvi, a vozio se brzinom od 115 km/h na dionici gdje je ograničenje 50 km/h.
Podsjetimo, Perić je za Jutarnji list s bolničke postelje u telefonskom razgovoru rekao da se same nesreće ne sjeća jer ga je prevario san pa je zaspao.
- Hvala Bogu da nije nastradao još netko jer mislim da se s tim pritiskom ne bih mogao nositi cijeli život, a kamoli odgajati svoje petero djece. Iskreno, ovo je zadnje što mi je trebalo u životu. Vozim 13 godina i nikad nisam imao prometnu nesreću, a kamoli kaznu za brzu vožnju. Same nesreće se ne sjećam. Zaspao sam, a kad sam udario, očito sam ostao bez svijesti. Sjećam se samo bolnice u kojoj sam se probudio nakon operacije. I dobro sam sada - ispričao je vozač u veljači 2020. za Jutarnji, ostavši neugodno iznenađen komentarima osoba koje ga ne poznaju. Ogorčen je bio tvrdnjama da je sigurno vozio 200 km/h te je otpočetka bio uvjeren da njegova brzina nije premašila stotku.
- Da sam se zakucao s 200 km/h, od auta bi ostala samo prašina. Ovako je na njemu totalka. Vjerujem da sam vozio između 80 i 100 km/h na sat. Svaki dio te ulice poznajem jer tom cestom svakodnevno odlazim na posao i vraćam se kući. Sreća, ipak, bila je noć pa samim time i nikog na ulici. Piše se o meni kao tatinom sinu koji je skrivio nesreću. Ja sam svoj čovjek koji je sve stekao pošteno, svojim radom i trudom. U nesreći sam slomio vratni kralježak i hvala bogu da nisam ostao invalid jer liječnici su dali maksimum - otkrio nam je još bio Perić koji je o nesreći doznao od policajaca koji su mu došli u bolnicu.
Na upit kakav je dojam na njega ostavila snimka njegove vožnje po Branimirovoj, Perić nam je prije tri godine priznao i da bi "i on pomislio da Audijem divlja neki nadobudni tip koji ima za takav skupi auto".
- Nisam divljak za volanom i taj auto imam dulje pa nije da sam ga još upoznavao. To što se dogodilo izolirani je slučaj. Tu večer sam bio u lokalnom kafiću gdje sam popio par čašica, nakon čega sam išao u centar po prijatelje kako bi se svi vratili u Dubravu. I onda se dogodila nesreća na putu prema centru. Moja supruga je zanijemila kad su joj javili za nesreću. Zaspao sam za volanom. Svakome se to može dogoditi. I dalje me sve boli. Oporavak će trajati, ali glava mi je na ramenu - zaključio je Perić koji je nakon hospitalizacije prešao pod ingerenciju policije, a potom i pravosuđa.
Osim vlastitom autu i još jednom parkiranom, štetu je svojom nepropisnom vožnjom nanio i Gradu Zagrebu čiju je metalno staklenu zaštitnu ogradu u dužini od 40 metara uništio baš kao i staklenu nadstrešnicu samog tramvajskog stajališta.
