Nemojte me ništa pitati. Bila sam u Splitu na proglašenju presude i nisam spremna na bilo kakve razgovore. Obratite se odvjetnicima. Ne možete ni zamisliti kako mi je, kako je majci čijeg sina osude na deset godina zatvora. Molim vas, nemojte više zvati niti dolaziti”, rekla nam je u utorak ujutro Anamarija F., uplakana majka petrinjskog mladića koji je u ponedjeljak na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora zbog teškog ubojstva svojeg ujaka, njezina rođenog brata Domagoja Novoselnika u njegovoj kući u Vrisniku na otoku Hvaru 30. lipnja 2011. godine.
Oni su dobri ljudi
Nakon telefonskog razgovora vrata lijepo uređene obiteljske kuća u Ulici Gromova u Petrinji, u kojoj majka osuđenog živi sa suprugom Slavkom i kćerkom Mateom, ostala su zatvorena. Ni susjedi s kojima smo razgovarali nisu bili puno pričljiviji.
- Ni ja ne bih s vama pričao o tome, ostavite ih na miru, oni su već dovoljno kažnjeni, ne trebate ih i dalje razvlačiti po novinama - rekao nam je mladi Petrinjac iz Ulice Gromova, koji je naglasio kako je prijateljevao s osuđenim.
Jedna nam je žena s balkona doviknula kako je to dobra obitelj, da su osuđeni i njegova sestra bili uzorna djeca, te da ni dandanas ne može vjerovati da je počinio takvo zlo.
- Oni su dobri ljudi koje je zadesila strašna tragedija i to je sve što ću vam reći. Doduše i ne znam previše o njima jer nisu rođeni Petrinjci nego doseljenici. Pamtim samo da su uvijek bili srdačni i da su uljudno pozdravljali sve susjede - rekla nam je gospođa koju smo zaustavili na ulici u Petrinji, pitajući za obitelj osuđenog za ubojstvo.
Doznajemo, ipak, da je obitelj F. uvijek bila mirna, vrijedna i harmonična.
Tragedija sina ga izjeda
U kafiću u centru Petrinje našli smo više sugovornika, ali nitko nije želio stati pred fotoaparat.
- Često smo bili zajedno na feštama veslačkog kluba, u kojem je mali M. veslao, a tata Slavko pomagao je u klubu. On je tih i samozatajan čovjek, kojeg tragedija njegovog sina izjeda - rekao nam je taj Petrinjac.
Predsjednik Kajak kanu kluba Kupa iz Petrinje, Željko Tonković, u utorak ujutro nije znao da je njegov nekadašnji veslač M. osuđen na deset godina zatvora.
- M. je bio jako dobar dečko, odličan sportaš, miran, vrijedan. Svi smo bili šokirani kada smo čuli što je učinio. Sada mogu reći da suosjećam s njegovim roditeljima, posebice s tatom Slavkom, herojem Domovinskog rata, kojeg često viđam u klubu, jer je ostao vrijedan i pouzdan član i nakon pritvaranja svojega sina - rekao nam je Željko Tačković. Dodao je kako u klubu nikada nitko nije osjetio da M. ima bilo kakve probleme, da se nešto neobično događa s njim, čak i u vrijeme kada je, sada to zna, već bio u tajnoj vezi sa svojom ujnom.
Škola u Kostajnici
Osim veslanja u Kajak kanu klubu Kupa Petrinja, osuđeni M. istodobno je trenirao hrvanje u Hrvačkom klubu ‘Gavrilović’. U hrvanju je bio dobar, ali nije ostvario zapaženije rezultate, dok je u veslanju već osvojio pregršt medalja, kao i drugo mjesto na državnom prvenstvu.
Mladi hrvači s kojima smo razgovarali sjećaju se dobro svojeg nekadašnjeg kolege. Pamte ga po visini i snazi, jer je već kao 16-godišnjak hrvao u kategoriji do 84 kilograma te po tome da je bio vrlo miran.
Nakon petrinjske 1. osnovne škole, koju je završio tri godine prije zločina na Hvaru, M. se počeo školovati za šumarskog tehničara u Srednjoj školi u obližnjoj Hrvatskoj Kostajnici. Tamo je završio tri razreda i bio je, kako doznajemo, miran, vrijedan i odličan učenik. Maturirati nije uspio, jer je zbog ‘fatalne ujne’ i ubojstva ujaka završio u pritvoru.