Jučer je bio 41. dan od nestanka Mateja Periša, koji je u noći s 30. na 31. prosinca prošle godine nestao u Beogradu.
Potraga za nestalim mladićem i dalje traje, a već 40 dana u Beogradu se nalazi Matejev otac Nenad Periš, koji je u glavni grad Srbije pohitao čim je dobio informaciju o nestanku svoga sina, piše Slobodna Dalmacija.
- Vjerujte, više ne brojim dane, samo čekam da mi telefon zazvoni, da mi se javi Matej ili da mi netko javi kako mi je sin pronađen. Realnost je ta koja me najviše muči, prošlo je puno vremena od Matejeva nestanka, ali onda pomislim kako još uvijek ima momenata koji ukazuju na to da je Matej živ. I to je ono što me drži na životu - kaže nam Nenad Periš.
Njegova svakodnevica posljednjih 40-ak dana u Beogradu je ista.
Dunav kao more
- Skoro svaki dan je isti i moram reći da su mi jutra najteža. Evo, jučer ujutro sam ustao u 5.30 sati. I odmah mi dođe pomisao na Mateja i pitanje što me čeka danas... Pokušavam nešto pisati, raditi, pa se onda znam priključiti na internet i pomoći u poslu mojim kolegama s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije (NZJZ SDŽ).
Novinari su najaktivniji i oni me najčešće nazivaju. Isto tako u kontaktu sam sa srbijanskom policijom, koja se trudi uvijek biti mi dostupna i moram reći da mi se uvijek jave kada ih nazovem ili kada im pošaljem poruku - govori Periš.
Prije dva dana Nenad Periš bio je u Smederevu, gdje također traje potraga za Matejem.
- Išao sam vidjeti potragu i vidjeti prostor na kojemu traže Mateja. Dunav je velik kao more, pa to je širina od četiri do pet kilometara, to je ogromno prostranstvo. Poslijepodne odem u Crkvu, nastojim s prijateljima malo prošetati, da dođem malo sebi. No, opet šetam uz rijeku, jer mi je to mjesto, ta rijeka, jako važna. Imam osjećaj da sam bliže Mateju i da ću dobiti odgovore, iako mi još uvijek neke stvari nisu jasne - kazuje Periš.
Srbijanska liječnica Svetlana Vučetić Arsić iz Specijalne bolnice za liječenje bolesti ovisnosti iz Beograda nedavno je za "Objektiv" komentirala slučaj Matejeva nestanka i, među ostalim, rekla "kako čovjek koji je bio ozbiljno pijan nije mogao toliko trčati. Trebalo je zaustaviti ili smanjiti djelovanje alkohola jer ima vrlo preciznu motoričku aktivnost. To je mogao uraditi netko tko je bio na nečemu što ga je podiglo, ubrzalo i stimuliralo, a alkohol nije takav. Moguće da je on uzeo amfetamin neposredno pred izlazak iz kluba, jer on djeluje tek nakon nekoliko minuta..."
Ovo razmišljanje Vučetić Arsić odmah je odbacio Nenad Periš, koji je nebrojeno puta rekao kako njegov sin nikada nije uzimao nikakve narkotike i kako to jednostavno nije moguća varijanta.
Mnoštvo pitanja
No, ipak smo upitali našeg sugovornika je li moguće da je netko Mateju, ne iz zlobe, već iz "zafrkancije", ubacio nešto u piće, a da on to nije ni znao?
- Kada čekate odgovor 40 dana, kao što ga ja čekam, onda vam se u glavi svašta može dogoditi. Ja nikoga ni za što ne želim optužiti. Matej je bio sportaš i znam da su tu večer konzumirali alkohol, i to puno, i to je ono što mene vuče u tu stranu razmišljanja.
Je li se dogodilo nešto što ja ne znam, što mi nitko nije do sada rekao, jednostavno ne želim ulaziti u tu raspravu. Ovdje u Beogradu sam isključivo da nađem svoga sina, a poslije toga možemo razgovarati o razlozima nestanka i o tome što je i kako bilo. Da sada pretpostavljam stvari i razloge, potpuno bi me izludilo i od "šume ne bih vidio stablo" - kaže nam Nenad Periš.
Mnoštvo pitanja visi nad Nenadovom glavom, a on još uvijek nema odgovore na njih.
- Da ste vi došli na to mjesto gdje se sve to odvijalo, i vi biste imali ista pitanja kao i ja. Prvo biste vidjeli o kolikim se udaljenostima radi, pa biste postavili pitanje kako je Matej uopće došao do tamo. To su udaljenosti koje se teško za toliko vremena mogu prijeći i brodom, pa je samim time još više neshvatljivo kako se to sve moglo dogoditi.
Pa taj mobitel čiji se signal pojavljuje dva sata i dvadeset minuta poslije nestanka, pokraj Velikog ratnog otoka. Pa, pretpostavka da je mobitel dao signal u vodi, a ne može se zbog dvije bazne stanice točno odrediti točka signala, a Mateja nigdje ne vidimo.
Sve su to pitanja ne koja nemamo odgovore. Da se traži neki predmet, onda bi netko možda i mogao nešto zaključiti i staviti točku na potragu, ali kada se traži čovjek, to nije nimalo lako, jer se čovjeka ne možete tako lako odreći - govori Nenad Periš.
Moram biti jak
Sa svojom obitelji u Splitu čuje se dnevno nebrojeno puta.
- Čujemo se svaka dva-tri sata. Muče se. Dok sam ja tu, oni su koncentrirani na vijesti iz Beograda. Svatko od njih to doživljava na svoj način, svatko ima s Matejem drugačiji odnos, ali nastojimo ne govoriti o tome, o prošlosti. Matej je uvijek tu, u svim našim razgovorima - kazuje Nenad Periš.
Zanimalo nas je odakle crpi snagu da nakon svega ostane normalan?
- Crpim snagu iz ljubavi prema svome sinu i prema svojoj obitelji. Ja moram biti jak, jer kada to ne bih bio, to bi se odrazilo i na ostale članove moje obitelji.
Ne dao Bog da se itko više nađe u ovakvoj situaciji. Svi bi roditelji isto reagirali. Zato ja moram biti prisutan tu, moram biti razborit, moram biti na raspolaganju onima koji mi tragaju za sinom, moram se truditi da nešto prepoznam, možda nešto banalno što bi moglo biti od koristi za potragu.
Ja svaku večer liježem i ujutro ustajem s istom mišlju. A to je da nađem Mateja. Moram zbog svog sina biti takav, razborit i koristan - zaključuje Nenad Periš.