Riječanka Anka M. nije mogla ni slutiti što će se sve na nju obrušiti i koliko će joj života oduzeti bitka s hrvatskim pravosuđem kad je postala oporučna nasljednica svoje prednice Emilije Š., koja je preminula još početkom 2005. godine.
Zahvaljujući "brzini i ekonomičnosti rada" nadležnih sudova doznala je s punih 12 godina odgode da je naslijedila i ovrhu na iznos od 30.120,94 kune plus troškove ovrhe od 1560 kuna. I, naravno, u međuvremenu se dug, za koji Anka M. nije ni znala, zbog zateznih kamata tijekom godina utrostručio.
Unatoč tome redovni su sudovi, prvostupanjski Općinski sud u Crikvenici, a potom i Županijski sud u Osijeku kao drugostupanjski, presudili protiv Anke M. i naložili joj plaćanje golemih troškova. Međutim, sada je Ustavni sud ipak dao za pravo Anki M. i srušio te presude zaključivši da su joj redovni sudovi povrijedili pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom.
Sve je krenulo još u svibnju 2002. godine, kada je HEP-ovo Elektroprimorje Rijeka pokrenulo ovrhu na mirovinu Emilije Š. zbog spomenutog duga. Sud u Rijeci te je godine dva puta donio rješenje o ovrsi i pokušao ga poštom dostaviti ovršenici. Kako u tome nisu uspjeli, treća dostava išla je po sudskom dostavljaču, ali tek 2007. godine. Emiliju Š., koja je dvije godine ranije preminula, naravno, kako su zabilježili, nisu zatekli na kućnoj adresi. Tek 2008., kada je pokušana četvrta dostava, ubilježeno je da je ovršenica umrla.
Dug porastao
A onda se gotovo deset godina nije dogodilo ništa. Nikakva sudska radnja. Niti je ovrhovoditelj, Elektroprimorje, bilo što poduzimao. Sredinom 2017. netko je u crikveničkoj ispostavi riječkog Općinskog suda ipak "naletio" na ovu staru ovrhu, te je Elektroprimorje pozvano da u roku od osam dana predloži daljnje radnje u postupku sukladno zakonu. Nakon toga ovrhovoditelji su obavijestili sud da je Emilija Š. preminula te je nakon nekoliko potrebnih radnji ovrha usmjerena prema računima njezine nasljednice Anke M.
Općinski sud u Crikvenici, u siječnju 2019., donio rješenje o nastavku ovrhe pozivajući se na "pravomoćno rješenje Općinskog suda u Rijeci iz 2002. godine" iako to rješenje nikada nije uručeno Emiliji Š., pa je više nego sporno, kako je poslije isticala Anka M., kako je to rješenje iz 2002. uopće postalo pravomoćno.
Anka M. tek je 2019.godine, dobila prvu mogućnost očitovanja sudu, te je uz spomenuti prigovor vezano uz pravomoćnost rješenja o ovrsi iz 2002. predlagala obustavu ovrhe i zbog nastupa zastare uslijed proteka deset godina od prvog rješenja o ovrsi. Navela je i kako je sud bio dužan obustaviti ovrhu i zbog pasivnosti ovrhovoditelja, probijanja zakonskih rokova i slično, te je isticala da je dug u međuvremenu porastao za nekoliko puta, a za što ona nije ni najmanje odgovorna.
Povreda prava
Sudovi se nisu previše obazirali na njezine prigovore ni činjenicu da gotovo deset godina nitko ni na sudu nije dotaknuo spis, osim možda spremačica koje su s njega s vremena na vrijeme obrisale prašinu. Čak se nisu zamarali ni time da argumentiraju zašto njezini prigovore ne stoje. Suci osječkog Županijskog suda potvrdili su rješenje crikveničkog Općinskog suda.
Anka M. ipak je uspjela istjerali pravdu podnošenjem ustavne tužbe, koju su suci Ustavnog suda jednoglasno usvojili. Ustavni sud u obrazloženju svoje odluke ističe kako iz samog spisa proizlazi da početno rješenje o ovrsi iz 2002. doista nikada nije dostavljeno Emiliji Š.
"Ocjena Ustavnog suda je da prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu iznijeli ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje odluke odnosno da svoja pravna stajališta nisu obrazložili na način koji ne dovodi u sumnju arbitrarnost postupanja i odlučivanja. Navedeno je sudski postupak u cjelini učinilo nepravičnim i dovelo do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava", zaključio je Ustavni sud i vratio ovrhu na početak.