U vrijeme kad je navodno počinio ubojstvo Ibrahima Dedića, u subotu 3. srpnja 1999. godine oko 22.30 sati, Tomislav Basa (49) bio je profesionalni vojnik s činom natporučnika u 81. bojni 2. gardijske brigade, stacioniran u vojarni u Petrinji.
Ako nije imao nikakav raspored za taj vikend, najvjerojatnije ga je proveo u garsonijeri na petom katu u Ulici grada Vukovara 240. Kao što smo već pisali, trajao mu je medeni mjesec jer se prve subote u lipnju vjenčao s 25-godišnjom djevojkom Ivom iz Feričanaca koja je s roditeljima živjela u Švicarskoj, ali se vratila u Hrvatsku i vjerojatno je po supruzi dobio i švicarsko državljanstvo.
Još godinu i nešto nakon ubojstva za koje ga sumnjiče ostao je u vojsci. Iako je odlično govorio engleski i nizozemski, završio je tečaj za ronioca i stalno se usavršavao u vojnim znanjima. Sudjelovao je u nekim združenim vježbama s NATO-ovim snagama na zadarskom području, ali dalje od čina natporučnika nije se maknuo još iz doba rata.
Nezadovoljan statusom
Smatrao je to nepravdom, žalio se kako drugi sebi pripisuju zasluge za poslove koje je on odrađivao. Da ga to nije pogađalo i da je napredovao kako je mislio da zaslužuje, vjerojatno bi i danas bio profesionalni časnik. Međutim, on je odlučio napustiti vojnu karijeru i iz višekatnice kod raskrižja Držićeve i Vukovarske odselio se u Švicarsku.
- U ratu je bio hrabar i lud. Ja sam odrastao s njim u Orahovici, išli smo zajedno u Osnovnu školu ‘Ivana Brlić Mažuranić’. On je bio tri godine stariji. Bio je dragovoljac u izvidničko-diverzantskoj satniji 132. brigade, a potom u 81. bojni koja je poslije ušla u sastav 2. gardijske brigade - priča o Tomislavu Basi njegov prijatelj iz djetinjstva, suborac Stjepan Pišta Kaltenbaher, koji je prošli utorak s Tomislavom razmijenio nekoliko poruka na Viberu.
U srijedu poslijepodne već je bio u sjedištu krim policije u Heinzelovoj gdje je bila parkirana njegova Škoda Octavia kombi švicarskih oznaka. U srijedu se Stjepanu nije javio. U četvrtak je Stjepana nazvao Tomislavov brat, također profesionalni vojnik u mirovini, i rekao mu da se nađu.
I tada je u četvrtak 30. siječnja saznao da je njegov prijatelj, suborac i kum uhićen prethodni dan zbog ubojstva bankara Ibrahima Dedića.
- Do prije tri dana nisam niti znao tko je bio taj Ibrahim Dedić. Kad smo razmjenjivali poruke u utorak navečer, napisao mi je da je dobio neki poziv iz policije. Napisao mi je da je u stanu, gleda TV, loše se osjeća i boli ga glava. Ja sam mu odgovorio da nije ni čudo s obzirom na to da je takvo toplo vrijeme u ovo doba godine. Nije mi napisao da dolazi jer je znao da bih ja sjeo u automobil i došao u Zagreb da se vidimo. I on je direktno sjeo u automobil i zaputio se iz Švicarske u Zagreb. Pitam ja vas biste li vi došli da ste nešto krivi. Ja Tomislava znam u dušu i još uvijek ne mogu vjerovati da je učinio to za što ga terete - priča Kaltenbaher.
Još je uvijek u nevjerici, raspitao se može li posjetiti kuma i prijatelja u remetinečkom zatvoru, ali Tomislava Basu zasad mogu posjetiti samo odvjetnici. Čak je i njegovu bratu odbijen zahtjev za posjet. Tomislav Basa samo je svojim odvjetnicima dao bratov kontakt i molio ih da ga kontaktiraju. Budući da je doneseno rješenje o provođenju istrage i određivanju pritvora, sasvim je izvjesno da će njegovi branitelji izjaviti žalbu na tu odluku. Basi je pritvor određen zbog opasnosti od bijega i odbijena mu je jamčevina od milijun kuna koju je ponudio.
Vozio je Alfu
- Nakon odlaska u Švicarsku dobro se snašao i moglo bi se reći da mu je dobro išlo. On nije bio tip koji miruje. Vozio je motor, dolazio je u Hrvatsku, volontirao. Pričao mi je da su u jesen prošle godine, kad su bili u ribolovu na Dravi, prešli granicu i da ga je zbog toga policija privela u postaju, ali je bio pušten. No, zbog toga mu je bila na snazi neka tjeralica pa su iz postaje zvali u Zagreb, Split i nitko nije znao ništa u vezi s tim. Iz policije je pušten i rekli su mu: ‘Gospodine, sve je u redu, možete ići’ - prepričava nam Kaltenbaher tu Basinu epizodu s policijom koja je i njemu poznata.
O svom prijatelju iz djetinjstva, suborcu i kumu ima samo riječi hvale. Tvrdi da je bio vrijedan. Nakon što je otišao u Švicarsku, tamo se bavio ekstremnim sportovima, uspješno poslovao, imao sređenu obitelj, kuću na moru, javljao se svojim suborcima, rodbini i prijateljima. Sjeća se da je vozio Alfu 33. Kaltenbaher mu je, kaže, pomagao uređivati stan u Zagrebu koji je dobio kao profesionalni vojnik. Za sudjelovanje u Domovinskom ratu, u kojem je prošao sva ratišta od Slavonije do južnog bojišta, akcije “Bljesak”, “Ljeto”, “Oluja”; “Maestral” i “Južni potez”, dobio je najmanje pet odličja. Napominje kako njegov suborac ima najmanje 20 zahvalnica i pohvala nadređenih zapovjednika. Basa je prošao časničku školu, usavršio engleski, a nizozemski je znao s obzirom na to da mu je majka Nizozemka.
- Ja bih sigurno znao da je bio ranjen, kako se tvrdi. Međutim, nije mi poznato da je bio ranjen. Kad je dobio taj stan u Zagrebu, ja sam mu ga pomagao uređivati jer je bio u dosta lošem stanju - priča njegov prijatelj iz djetinjstva.
Dugokosi vojnik
Tomislava Base sjećaju se i neki stanari iz ulaza zgrade u Ulici grada Vukovara 240 gdje je na petom katu imao garsonijeru od 24 četvorna metra.
- Sjećam se da je imao nešto dužu kosu i znao sam ga ponekad viđati u uniformi. Kad bismo se sreli, uvijek bi uredno pozdravio i ni po čemu se nije posebno isticao - priča nam jedan od stanara iz ulaza u kojem je stanovao i Basa.
No, prisjetio se još jednog detalja.
- Znam da je, nakon što su se odselili, ostao dužan nekoliko tisuća kuna za pričuvu. Budući da je bilo još stanara koji su dugovali za pričuvu, tada smo donijeli odluku da zatražimo otpis dugova. Koliko se sjećam, njegov i još neki dugovi su otpisani. Koliko mi je poznato, on taj stan nije otkupio niti prodao i mislim da se on još uvijek vodi kao državni stan - kaže nam stanar iz ulaza. Od prošlog četvrtka njegova treća adresa je zatvor u Remetincu gdje zbog opasnosti od bijega. Odvjetnici Tomislava Base još nisu primili rješenje o provođenju istrage i određivanju istražnog zatvora.
Odličje iz 1997. godine: Spomenica za časnu i uzornu službu
Kao dragovoljac i sudionik rata Tomislav Basa, prema riječima njegovih suboraca, dobio je nekoliko odličja, a spominju najmanje pet odličja i 20-ak pohvala i zahvalnica zapovjednika postrojbi.
U Narodnim novinama pronašli smo i odluku u kojoj je među stotinama vojnika koji se odlikuju Spomenicom domovinske zahvalnosti i ime Tomislava Viktora Base, natporučnika 2. gardijske brigade, za časnu i uzornu službu. On je 67. na popisu, a odluku je 9. prosinca 1997. potpisao predsjednik i vrhovnik dr. Franjo Tuđman.