Saša Lozar (39), pjevač i radijski voditelj, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu nepravomoćno je oslobođen krivnje da je iz nehaja prije dvije godine u Zagrebu skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginuo pješak Nikola Marinković (86). U slučaju da oslobađajuća presuda postane pravomoćna, cijeli trošak sudskog postupka i odvjetnički troškovi idu na teret državnog proračuna.
Lozar, kojem je neizmjerno žao zbog tragedije, od početka je tvrdio da nije kriv jer mu je, kako je tvrdio, vidik omelo dostavno vozilo koje je neposredno prije naleta skrenulo u desno na prilazni kolnik.
Temelj za oslobađajuću presudu je, smatra sud, činjenica da je pješak bio vidljiv Lozaru 1,2 sekunde prije naleta pa je riječ o dinamici prometne nesreće u kojoj je nalet na pješaka bio neizbježan. Obrazlažući presudu sutkinja je istaknula da se obzirom na obranu okrivljenog Lozara, sporno pokazalo postojanje kombi vozila za koje je rekao da se kretalo paralelno s njegovim i potom skrenulo u desno na prilazni kolnik pa se taj manevar odrazio na njegovo uočavanje pješaka po stupanju na kolnik.
- Ta činjenica o postojanju trećeg vozila nije bila zapisana u Zapisniku o očevidu. Svjedok Ivan B. nije mogao potvrditi postojanje tog vozila, no točno je i da je na ispitivanju u ODO Zagreb rekao da se ne sjeća vozila, ali nije decidirano rekao da to tvrdi niti da vozila nije bilo. Kad se taj navod poveže sa sljedećim njegovim iskazom da “njemu kao suvozaču pažnja nije bila usmjerena na promet vozila iz suprotnog smjera”, sud ne može zaključivati o postojanju kombi vozila. A iz fotoelaborata je razvidno da postoji prostor gdje se moglo skrenuti na prilazni kolnik, pa sud zaključuje da se otvara prostor koji više nije jasno vidljiv s kolnika – rekla je sutkinja. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, dodala je još, “proizlazi da je situacija koju opisuje okrivljenik vezano sa skretanje kombi vozila moguća i da bi pješak u takvoj situaciji bio vidljiv vozaču 1,2 sekunde prije naleta”.
- Stoga, u takvoj dinamici prometne nesreće nalet na pješaka je neizbježan. Sud je utvrdio da se ne može isključiti dinamika prometne nesreće kakvom ju opisuje okrivljenik. Inače, mjesto nesreće je bez pješačkog prijelaza, semafor je dalje od mjesta naleta, a pješak je prema svjedočenju Ivana B. prelazio kolnik pretrčavajući, sa štapom i pritom gledajući u suprotnom smjeru od smjera kojim nailazi okrivljenik. Riječ je o zahtjevnoj dionici s četiri trake, a na jednom dijelu su i stupići postavljeni kako bi se izbjegle neke situacije – zaključila je sutkinja.
A Lozar je, podsjetimo, u svojoj obrani istaknuo da je kobnog dana Selskom vozio po propisima, po lijevoj traci kada je kraj njega prošlo nepoznato dostavno vozilo.
- Potom se u sekundi stvorio taj čovjek. Počeo sam kočiti čim sam ga spazio, ali već je bilo kasno. Taj zvuk naleta neću nikad zaboraviti. Nisam ga mogao ranije primijetiti jer je u desnom traku bilo veliko bijelo vozilo koje je potom skrenulo desno u jednu od sporednih ulica – objasnio je Lozar na što ga je tužiteljica upitala zašto u ranijem iskazu u tužiteljstvu fantomsko vozilo nije spomenuo.
- Najprije sam želio pomoći čovjeku. Bio sam toliko uznemiren da mi uopće nije palo na pamet pogledati je li to vozilo još tamo i zapisati registraciju – pravdao se Lozar. A svjedok nesreće Ivan B., koji je bio suvozač u autu svog prijatelja i koji je Lozaru dolazio u susret iz suprotnog smjera, ispričao je kako je "gledao polulijevo kad je uočio muškarca sa štapom kako užurbano hoda te da je gledao desno umjesto u lijevo. Odgovarajući na pitanje tužitelja je li u trenutku naleta vidio druga vozila, svjedok je rekao da nije, a je li prije nesreće bilo auta, nije mogao reći.
Prometni vještak Zvonko Ivašić utvrdio je da je Lozar prije nesreće vozio 47,7 km/h i da se zaustavio 11,6 metara nakon naleta. Oštećenja na Mercedesu ukazuju da mu je pješak prilazio brzinom većom od koračanja, a obzirom da je imao 86 godina, “takve osobe mogu postići brzinu od 2 do 3 metra u sekundi. Međutim, pješak se koristio štapom pa je ta brzina nešto slabija.” U situaciji kako ju je Lozar opisao, da je postojao nepoznati kombi, “pri njegovoj brzini kretanja od 47,7 km/h nije mogao izbjeći nalet na pješaka, ali bi ga izbjegao da je navedenom dionicom vozio manje od 39 km/h”.