U nastavku suđenja 24-godišnjem Đ.U. na Županijskom sudu u Velikoj Gorici optuženom za povredu djetetovih prava točnije da je dvomjesečnog sina energično tresao pa je beba umrla od izljeva krvi u mozak, oči svih prisutnih u sudnici bile su uperene u plastično-gumenu dječju mušku lutku. Naime, beba-igračka u sudnici je završila kako bi sudsko-medicinski vještak dr. Davor Mayer, braneći svoj nalaz i mišljenje, usput i demonstrirao način na koji je preminulo dojenče zadobilo ozljede.
I malo je reći da je uznemirujući bio prizor kad je Mayer lutku obuhvatio rukama oko trupa i počeo je energično protresati pa se glava forsirano zabacivala i klatila naizmjenično naprijed nazad. Jer vještačenje je pokazalo da je dijete umrlo nasilnom smrću zbog krvarenja unutar moždane ovojnice i oštećenja mozgovine uslijed energičnog protresanja pa je došlo do naglih naizmjeničnih trzajnih pokreta glave uz rotacijsko gibanje što za posljedicu ima istezanja tkivnih struktura i pucanja krvnih žila.
Ne bi li se otklonile sumnje da je optuženi, možda ipak, dijete te dobi pravilno držao podupirući jednom rukom glavu ili čak s obje, pa je u jednom trenutku dok je neutješno plakalo pretjerao s ljuljanjem, vještak je sudu ustvrdio da na taj način ozljede koje je zadobilo dojenče nisu mogle nastati. Također je otklonio i mogućnost da se dijete u padu s kreveta tako teško ozlijedilo.
‘Potrebna je sila, ali...‘
Sutkinju je potom zanimalo koliko je potrebno vremenski da osoba bez medicinskog obrazovanja primijeti nakon trešnje s djetetom nešto nije u redu, na što je Mayer kazao da se "točno vrijeme ne može iskazati jer se poremećaj svijesti može dovesti neposredno na sam akt protresanja, ali je moguće i da nakon toga dijete prividno bude dobro te da postupno s protekom vremena dođe do urušavanja stanja". Odvjetnik optuženog pitao je vještaka koji bi bio kvantum fizičke snage potreban za takve ozljede, a zanimalo ga je i je li na tijelu djeteta primijetio bilo kakve ozljede prijašnjih zlostavljanja.
- Za energično protresanje dvomjesečnog dojenčeta svakako je potrebna sila ali bitno ispod maksimuma sile koju osoba može primijeniti. Što se tiče vremenske radnje nužne da se dovede do ozljeda, ne mogu to egzaktno reći. No dovoljno je već relativno kratkotrajno vršenje te radnje i ne mora se nužno raditi o minutama ili duljem vremenu. Inače, medicinskom obradom i obdukcijom tijela nisu nađene neke druge ozljede koje bi govorile u prilog postojanju ranijih epizoda nasilnog postupanja s djetetom – zaključio je vještak.
Na idućoj raspravi bit će među ispitanim svjedocima i optuženikova supruga kojoj je Đ.U. pisao iz zatvora o samom slučaju, ali je sud pismo stopirao.
- Poslali ste pismo iz zatvora supruzi ali sam isto odbila joj proslijediti. Govorite o svojim sumnjama povezanim s ovim što se vama stavlja na teret. Ne možete slati takvo pismo svjedoku prije nego što da iskaz – upozorila je predsjednica sudskog vijeća optuženog 24-godišnjaka koji na tu opasku nije rekao ni riječi.
Star svega dva mjeseca
Podsjetimo, pokojni J. je bio star svega dva mjeseca i šest dana kad mu je 30. ožujka 2022. godine srce prestalo kucati na Odjelu za pedijatrijsku medicinu KBC Zagreb. U bolnici u komi je završio tri dana prije toga jer je na prividno najsigurnijem mjestu na svijetu – u očevu zagrljaju – najvjerojatnije neutješno plačući pretrpio strahote energičnog protresanja. Naime, 24-godišnji Đ.U. je dojenče tresao do te mjere da je izgubilo svijest i prestalo disati. Zbog niza stravičnih posljedica očeva postupanja koje su dječačića odvele u smrt - od krvarenja unutar moždane ovojnice i mozga pa sve do krvarenja u očnoj šupljini - bebin otac je završio pod lupom velikogoričkog tužiteljstva i od tada se nalazi iza rešetaka remetinečkog zatvora.
Na početku suđenja na Županijskom sudu u Velikoj Gorici, gdje ga velikogoričko tužiteljstvo "progoni" optužnicom zbog povrede djetetovih prava te mu prijeti od tri do 15 godina zatvora, Đ.U. je rekao da se ne smatra krivim.
Prema optužbi, nemile scene odvijale su se lanjskog 27. ožujka između 9 i 17.30 sati u podstanarskom stanu u jednom mjestu u zagrebačkoj županiji. Tog kobnog dana, kako smo već pisali, čim je primijetio da dojenče ne diše i da je bez svijesti, otišao je do susjede zatražiti je da zove Hitnu pomoć. Dok je čekao dolazak tima liječnika, odlučio je ne slijediti upute medicinskog osoblja, pa je time izostala promptna neophodna reanimacija.
Tog prijepodneva kobnog dana, bebina majka otišla je s drugim sinom u grad. Sa sobom je ponijela suprugov mobitel, a po povratku kući oko 18 sati dočekala ju je Hitna pomoć i prestravljeni suprug.
‘Muž je držao dijete‘
- Muž je držao dijete u ruci. Pitala sam ga što se dogodilo, pa mi je rekao da je radio djetetu hranu te da je najednom zaplakalo i prestalo disati. Otišao je k susjedi da nazove Hitnu jer sam ja imala njegov mobitel. Rekao mi je da je slušao upute doktora na telefon, da je dijete stavio na lijevu stranu i masirao srce. Kad sam došla na Rebro, pustili su me k sinu koji je bio prikopčan na aparate. Pokušali su ga oživjeti, ali nakon tri, četiri dana su mi rekli da nisu uspjeli. Beba je bila bez ozljeda – ispričala je tužiteljima nedugo nakon tragedije majka preminulog dojenčeta. Na upit je li ikad beba pala s kreveta, kazala je da nije jer je krevetić bio visok 20-ak centimetara, a na podu debeli tepih.
No prisjetila se jedne epizode kada je drugi njihov sin povukao bebu s krevetića. O suprugu, inače, ima samo riječi hvale, pa je tako tužiteljima otkrila da je uvijek bio pažljiv prema djeci, pomagao joj u odgoju, kupao ih i skrbio o njima.
- Nakon ovog događaja druga dva sina su smještena u Dom u Nazorovoj. Osjećam se grozno jer djeca stalno pitaju kada će kući – zaključila je majka preminule bebe koja svakodnevno posjećuje oduzetu djecu.
Djelatnik Hitne, koji se zaputio na mjesto intervencije nakon što su na 194 zaprimili poziv žene o djetetu bez svijesti, otkrio je da je Hitnu na prozoru dočekala susjeda.
‘Beba nije prodisala‘
- Susjeda s prozora nam je rekla da smo kasno stigli. Dijete je u sobi ležalo na leđima. Otac je bio nesuradljiv, nije odgovarao na pitanja. Čim smo utvrdili da beba nema otkucaje srca, započeli smo s reanimacijom. Pojavio se lagani puls, ali nije prodisalo. Mislili smo da je hrana zapela u dišnim putevima što je kod male djece slučaj, ali dijete je povratilo dok nas nije bilo, a dio sadržaja je bio roza boje, najvjerojatnije sukrvica. Otac je rekao da je dijete vrištalo i najednom prestalo vrištati te smo do bolnice davali umjetno disanje. Pitao sam oca je li možda beba nekontrolirano pala, no rekao je da nije. Beba do predaje na hitnu službu nije prodisala, a sjećam se da su me s intenzivne kasnije zvali da li znam išta o hematomu djeteta na glavi – prisjetio se ‘hitnjak‘ koji je prvi pritekao u pomoć.
Djed preminulog dječačića tužiteljima je otkrio da mu je zet rekao kako je dijete najednom prestalo disati, da mu je davao umjetno disanje usta na usta te da se dijete iznenada, preko njegove ruke na kojoj ga je držao, previlo ‘kao krpa‘. Dijete je na kraju bilo mehanički ventilirano, ali unatoč svim liječničkim naporima, brzo su se razvili znaci moždane smrti.
Inače, navedena obitelj bila je u tretmanu Centra za socijalnu skrb te su ostvarivali niz novčanih prava, a s optuženim se CSS bavio još od njegove rane mladosti - dok je bio školarac činio je kaznena djela i boravio u odgojnom zavodu.
A sedam mjeseci prije nego je preminuo njegov najmlađi sinčić, Đ.U. se kao 23-godišnjak u pijanom stanju, sa 1,60 promila alkohola u krvi, iskalio na vlastitoj majci. Rekao joj je da je "kur*a... (...) ... da joj je*e sve živo i mrtvo" nakon čega ju počupao za kosu i bacio na krevet. Radi toga ga je prekršajni sud osudio na 2700 kuna novčane kazne te mu izrekao tromjesečnu zabranu približavanja majci. Osim nasilja, inače, prekršajno je osuđivan i sa 7000 kuna zbog prekršaja u prometu te s 8000 kuna zbog kršenja Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Iza sebe ima i uvjetnu osudu zbog krađe.