”Da su oni njega stavili u lisičine, priveli na ispitivanje i tako utvrdili zašto se zatekao na tom mjestu, ja bih to prihvatio kao policijsku pogrešku. Ali mlaćenje palicom po leđima, bez ikakva upozorenja, vezivanje, privođenje, oduzimanje mobitela... Pa što je to?”, ovako govori otac 21-godišnjaka (podaci poznati redakciji Slobodne Dalmacije), koji se 21. listopada nakon utakmice Hajduka i Dinama na Poljudu zatekao nedaleko od mjesta sukoba policije s nekolicinom navijača pa je zajedno s još petoricom izudaran i priveden.
Sutradan je iz pritvora pušten kući bez prijave, odnosno, kako je rečeno na press konferenciji policije, zato što je imao alibi. Alibi ovog mladića čini se više nego čvrst jer su mu ga, među ostalima, potvrdili i kolege iz restorana u kojemu radi kao kuhar, a koji je te noći napustio samo nekoliko minuta prije uličnih nereda interventne policije s navijačima zaputivši se do auta parkiranog u Zrinsko-frankopanskoj ulici.
Palicom po leđima
Međutim, umjesto da iz smjene ode mirno doma i provede s djevojkom tjedan dana godišnjeg odmora nakon odrađene sezone, trenutno se liječi od ozljeda. Psihički oporavak bit će mu, kako kaže ogorčeni i povrijeđeni otac, još teži i dulji. Jer njegov sin je, dodaje, prije svega pošten radnik i gdje god je bio zaposlen, za njega se mogu čuti riječi hvale, a uz to je i dobrovoljni vatrogasac pa mu ovako nešto, nakon ljeta provedenog u kuhinji i na požarištima, svakako nije trebalo.
- Namlatili ste čovjeka ni kriva ni dužna! Taj policajac koji ga je tukao, najmanje dvanaest puta udario ga je palicom po leđima. A je li u ijednom trenutku promislio da je moj sin nevin? Pitam se ima li taj policajac kod kuće djecu, brata, sestru, rodbinu... Bi li tako radio da su njegovi u pitanju? Nisam još uračunljiv, nemojte mi što zamjeriti - uzrujan je otac, premda govori čak i vrlo staloženo s obzirom na to da su, u trenutku razgovara, iza njega bila 24 neprospavana sata. Isprva je htio javno istupiti s imenom i prezimenom, ali nakon prospavane noći i razgovora sa sinom i obitelji, shvatio je da bi mu time mogao dodatno naštetiti. Ispričao je ipak potanko ono što su proživjeli i to, kako je rekao, samo zato da se to više nikad nekome drugome ne dogodi.
- Dogovor je da se sin supruzi ili meni uvijek javi na mobitel kad iza ponoći namjerava negdje ostati. Te noći nije se javljao i mater ga je zvala na mobitel, ja sam zvao, zvoni, ne javlja se... Negdje oko dva sata mobitel mu više nije bio dostupan. Tad smo se jako zabrinuli i k‘o dvije lude hodali po kući, da bi negdje oko tri sata meni zazvonio mobitel. S druge strane policajac. Pita me jesam li ja taj i taj. Ne znam kako sam tad ostao na nogama. Rekao mi je, doduše, odmah da mi je sin dobro, ali da je priveden jer je napao policiju. Mogu li znati što se dogodilo, pitao sam. Čuo sam ga kako mi govori da je bio u kafiću i kako je na policajce bacao boce. Mislim, moram vam reći da u tim trenucima nisam bio sasvim razborit, ostao sam paf, ne znam što bih rekao, sa sinom se nisam čuo pa moram prihvatiti što policajac govori. Bolje i to, nego prometna da je bila. A što roditelj može misliti, nego da se zlo dogodilo? Donekle smo se smirili, ali nismo spavali. Probudili smo mu sestru, pitali je ima li broj nekoga iz restorana. Žena je ujutro išla na policiju pa su joj rekli da će se on sam braniti. A na koji način će se sam braniti kad nema dokaze i kad su mu i mobitel oduzeli. To je tamo tvrđava neprobojna - ogorčen je 58-godišnji otac.
Kamera je sve snimila
Zahvalan je, kaže, ljudima iz restorana koji su poduzeli sve kako bi policiji dokazali da im je dotični mladić zaposlenik i da nije bio na utakmici. Voditeljica restorana ujutro je ostala šokirana jer obično skupa izađu s posla, a na kameri je zabilježeno točno kad je napustio restoran.
- To je istina, na kameri je zabilježeno da je u ponoć manje 12 minuta napustio restoran - spremno je za Slobodnu Dalmaciju potvrdila voditeljica restorana iz Varoša, čiji je naziv izostavljen kako bi se zaštitio identitet mladića koji je, prema onima koji znaju kako se i što dogodilo, zbilja nevina žrtva, ali još je u stanju šoka i nije spreman davati izjave.
- Jako je dobar momak iz divne obitelji, radišan i kolegijalan. Ovaj tjedan je nakon cijele sezone trebao na godišnji i sad je na bolovanju, užasno nam je žao... Bez riječi ga tako s leđa pretući, to je grozno. Ovo je velika pogreška. Voljni smo svima potvrditi sve što znamo. Svi mi koji smo bili u toj smjeni, pogotovo nas četiri kolegice koje smo ga zadnje vidjele, htjeli smo mu stati u obranu. Još smo se smijali taj dan što sam ja zbog utakmice morala ostaviti auto kraj restorana jer stanujem na Poljudu, a on je taj dan čak došao ranije na posao jer je nešto prethodno morao obaviti. Inače nekad dođe i motorom, nedavno je položio. Svi mi najčešće parkiramo u Zrinsko-frankopanskoj, a tamo blizu je klub navijača. On je ostavio auto kraj banke. Za ne falit‘, taj dan je bio u crnoj tuti - govori voditeljica.
Kakve su to metode?
- Strašno, pogodilo nas je to. Mi smo zvali i potegli sve što smo mogli, njegova mama me tu noć oko tri zvala, ali ja sam isključila poslovni mobitel, žao mi je što nisam čula. Tek ujutro sam vidila oko sedam ujutro da me zvala jer on nikad nije ostao vani da se roditeljima nije javio. Jako je odgovoran i to je njoj bio alarm. On je pušten nakon cijelog dana. Nadajmo se da će i do ove ostale mladosti doći malo pameti. Meni je prošle godine razbijen auto jer je bio zagrebačke registracije, a ja sam previdjela da se neka utakmica nadoknađuje i nisam stavila Hajdukov šal. Što ćemo dalje pričat‘? Ovo su problemi koji se dugo vuku, ali mi je žao da se prelama preko ljudi koji s tim nemaju veze - zaključila je.
- Kakve su to metode, najprije ga prebij pa ga privedi? To jednostavno ne mogu zamisliti, čak i ako se o huliganima radi i neovisno o tome je li to interventna, redovna, izvanredna policija, USKOK... Ne želim da se ovakve stvari u državi događaju. A je li to političko pitanje ili pogreška pojedinca, to me ne interesira. Oni mogu sad govoriti što hoće o njemu, ali on je još dijete. Imamo li mi prava ikakva? Kako su ti ljudi obučeni? Znači, kao psi pušteni na ovce. Jesmo li mi stoka za klanje? Ne tražim ničiju glavu, ali ne smije se ovo dešavati - revoltiran je i ogorčen otac. Dodaje kako je njegov sin išao istim putem do auta u Zrinsko-frankopanskoj gdje je bila gužva, ali ju je zaobišao.
Kao najgori zločinac!?
- U trenutku kad je bačen suzavac, jedan ga je oborio, drugi skočio na leđa i tukao. Odveden je u maricu kao najgori zločinac. Nije se imao čime braniti. On nam govori kako je još dobro i prošao jer je, kaže nam, vidio momka od sedamnaest godina kojemu je krv išla na usta od suzavca. Koliko sam normalan, ne znam, ali istupio sam zato što ne želimo da se ikome drugome dogodi nešto slično kao našem sinu. Jer bolje sto bandita pustiti, nego isprebijati i kazniti jednog nevinog.