Nakon pet godina suđenja, na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu bivši rektor zagrebačkog Sveučilišta Aleksa Bjeliš (75) suočio se s nepravomoćnom presudom za događaj star šest i pol godina. Sud ga je oslobodio krivnje pa su stoga troškovi sudskog postupka od nekoliko tisuća kuna, pali na teret proračuna. Obrazlažući presudu sudac je kazao kako nije bilo sporno da je do nesreće na zagrebačkoj Šalati na dijelu za parkiranje došlo, kao niti da je kotač njegova auta ozlijedio pješakinju pri brzini od 10 do 15km/h.
- Nije dokazano, kao što ga tužiteljstvo tereti, da optuženi nije obraćao pozornost na pješaka. Nakon događaja policija nije izašla na mjesto nesreće i nije odmah napravljen očevid, a profesor Bjeliš je nakon nesreće pješakinji pomogao i odvezao je do bolnice. Vještaci su ostavili mogućnost da je pješakinja zakoračila u lijevo pod prenumatik, no nema dokaza da je krivnjom profesora do nesreće došlo - rekao je sudac obrazlažući presudu.
Bjeliš je optužen da je krajem 2015. iz nehaja na zagrebačkoj Šalati, kod zgrade restorana Medicinskog fakulteta, skrivio prometnu nesreću u kojoj je teško ozlijeđena pješakinja Martina F. (34). Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu za Bjeliša je tražilo novčanu kaznu od 40 dnevnih dohodaka odnosno 12.000 kuna, a pješakinja je zadobila višestruki prijelom lijeve petne kosti. Na nalaze i mišljenja prometnih vještaka Bjeliš je putem odvjetnice Vesne Škare Ožbolt dostavio niz podnesaka s primjedbama, a na prošlom ročištu, prilikom iznošenja obrane, napomenuo kako su vještaci pokazali nekompetentnost i neprofesionalnost.
- Sam udes dogodio se na Šalati na dijelu predviđenom za parkiranju pa sam se u skladu s time i ponašao. Vozio sam sporo i gledao gdje parkirati. Deset metara dalje sam ugledao parkirališno mjesto. Nastavio sam vožnju uz rub te sam prošao pored nekoliko pješaka. Najednom sam osjetio bočni udar iznad prednjeg desnog kotača. Zaustavio sam auto, izašao van i Martinu F. vidio na podu, a oko nje rasute papire. Prišao sam joj i ponudio pomoć, ona me pitala: 'Jeste li trubili?' Rekao sam da nisam jer nije bilo potrebe. Krenuo sam zvati Hitnu, ali je naišla dr. Čikeš s kojom sam se trebao naći te je pješakinju pregledala i rekla da je odvezem na Rebro. Posjeo sam je u auto, pokupio njezine papire s tla i krenuli smo. Tijekom vožnje prema bolnici, oštećena je razgovarala s obitelji i rekla da je imala slušalice u ušima te da joj se bol pojačava. U bolnici sam s njom proveo dva i pol sata čekajući ishod liječničkog pregleda, a u međuvremenu je došao i njezin suprug - prisjetio se u sudnici Bjeliš ustvrdivši da se s oštećenom još dva tjedna potom kroz pozive i SMS-ove čuo nakon čega je ona prekinula kontakt.
Potom je dobio poziv policije koja je s njim obavila razgovor te su pregledali vozilo, međutim na njemu, s obzirom na odmak vremena kao i zimske uvjete, nikakve tragove eventualne prašine nesreće nisu našli.
- Tužiteljstvo je optužnicu teretilo na osnovu prvog vještačenja koje se pokazalo neprofesionalnim tijekom ročišta. Oba vještačenja su opisala udes koji se nije dogodio jer su suprotna iskazima koje smo dali ja i oštećena. Navodi se da je zaustavni put bio preko tri metra, ali prema mom izračunu je bio oko metar do metar i pol jer moja noga u tome trenutku nije bila na gasu već na kočnici. Martina F. je naglo zakoračila u lijevo pa je njezina peta došla pod moj pneumatik. Hodala je nekontrolirano, listala dokumentaciju koju je nosila, rekla je da je imala slušalice na ušima... Moj auto ima senzore i oni se upalili nisu tako da me osupnulo kad je vještak rekao da senzorima nekad treba duže da reagiraju. Pa tko bi onda kupio takav auto? Sama činjenica da me se tereti za nekorištenje zvučnih signala nije u redu jer je riječ o prostoru za parkiranje na kojem ne bi trebao svaki vozač koristiti trubu - zaključio je Bjeliš odbacujući svaki vid krivnje.