“Zašto ste me osudili na šest godina zatvora bez ijednog dokaza? A moja djeca? Zašto ne mislite na njih? Nakon svega sam i moždani u zatvoru dobio!”, zavapio je uzrujano, dok su se s njega slijevali grašci znoja, David Čizmić (37) zvani Idriz čim je čuo osuđujuću presudu tročlanog sudskog vijeća Županijskog suda u Zagrebu koje je njega i dvojicu braće osudilo zbog dvostukog pokušaja ubojstva.
Čizmić, iza kojeg su tri bijega iz talijanskih zatvora kao i debeli policijski dosje, nepravomoćno je osuđen na šest godina robije. Igor Šečić (34) zvani Mauro, kojem ni molitva uz čvrsto stisnute ruke prije presude nije pomogla, osuđen je na pet godina zatvora, dok je odbjeglom Ričardu Čizmiću (24) zvanom Riči sud dosudio četiri godine boravka iza rešetaka.
Sud ih je ujedno oslobodio plaćanja sudskih troškova jer su, prema vlastitim tvrdnjama, nezaposleni i bez prihoda iako su na objavi presude u sudnici na sebi nosili od glave do pete markiranu odjeću vrijednu više tisuća kuna.
Prilikom odmjeravanja kazne, sud im je kao otegotne okolnosti uzeo u obzir upornost u počinjenju djela i visoki stupanj kriminalne volje.
Tijekom sudskog postupka, dvojica braće krivnju su negirala tvrdeći da nemaju veze s događajem u kojem su meci fijukali na sve strane, a žrtve su pukom srećom ostale žive, no u prilog im ne idu snimke videonadzora na objektima te s dvije naplatne kućice na autocesti Zagreb-Rijeka.
Riječ je o događaju od 15. siječnja prošle godine u 3.50 sati u Lovinčićevoj ulici kad se Šečić, prema optužnici, prednjim desnim dijelom BMW 3 talijanskih oznaka zabio u lijevu stranu parkiranog BMW X5 u kojem su bili Esad H. i Ana Marija B. Došlo je do svađe i fizičkog obračuna nakon čega je Šečić otišao do stana u Ivekovićevoj, a napadnute osobe su pozvale policiju. Nakon sedam minuta Šečić izlazi iz stana s braćom Richardom i Davidom te svi zajedno sjedaju u VW Golf 7 kojim odlaze nazad u Lovinčićevu da ubiju Esada i Ana Mariju.
Kroz prozor Golfa ispalili su najmanje 19 komada streljiva iz automatske puške i tri iz pištolja, od čega je jedan metak završio u Esadu, ocu osmero djece, a njih osam u Ana Mariji učinivši je na kraju invalidom.
- U svojim obranama optuženi govore kako je oštećeni rekao da će doći kod njih i pobiti ih pa su zato krenuli za Rijeku gdje je sutradan vozilo pronađeno. Njihova obrana nije uvjerljiva. Važan je iskaz svjedoka iz Ivekovićeve koji ima pogled na parkiralište i koji je rekao da je čuo pucnjavu nakon čega je nedugo zatim na parkiralištu vidio VW kako dolazi i iz njega izlaze dvije osobe, da bi nakon kratkog vremena tri osobe izašle iz zgrade i ušle u VW. Dinamika događaja ukazuje na to da su optuženici Golfom 7 otišli iz Ivekovićeve na obližnje parkiralište znajući da su tamo i dalje Esad H. i Ana Marija B. i u koje su potom ispalili 19 komada streljiva iz automatske puške te tri iz pištolja - rekla je u obrazloženju presude sutkinja Maja Štampar naznačivši da je videonadzor u zgradi Ivekovićeve snimio u 3.57 sati ulazak u zgradu, a sedam minuta kasnije i izlazak braće iz ulaza.
Potom je Golf, nakon divljačkog rešetanja BMW-a, zabilježila prvo kamera naplatnih kućica na Lučkom u 4.28 sati, a u 5.51 sat i silazak Golfa s autoceste kod Oštrovice.
- Iz balističkog vještačenja proizlazi da je na Golfu 7, točnije na okviru prozorskog stakla, nađena jedna trokomponentna čestica koja odgovara morfologiji GSR čestice te potvrđuje da su optuženi bili na mjestu događaja tim vozilom. Iako dvojica tvrde da nemaju nikakve veze s događajem, a treći je u bijegu, činjenica da nije nađeno oružje ne otklanja njihovu odgovornost jer su zbog proteka vremena od trenutka događaja do njihova uhićenja imali vremena riješiti se oružja - zaključila je sutkinja čija osuđujuća presuda nije “sjela” optuženoj braći.