Trebala je to biti još jedna, sasvim uobičajena noćna smjena za 42-godišnjeg zagrebačkog taksista Krunoslava Kunkušaka. Poljubio je suprugu i trogodišnju djevojčicu za koju je živio, mahnuo ocu Krešimiru koji je cijeli radni vijek proveo također kao taksist, a on mu je, kao i svakog dana, rekao samo - pazi se na cesti. A onda se, nešto iza 2 sata u noći, u mirnoj trešnjevačkoj ulici pojavila policija i probudila uspavanu obitelj. Krešimir je odmah znao što se dogodilo.
- Vidio sam da automobila nema u dvorištu. Samo sam pitao policajce je li on kriv... Da nije nekome neko zlo učinio. Uvijek sam ga učio da pazi na cesti, da čuva sebe i druge. Samo da nije nekome nešto skrivio, to mi je u tom trenutku bilo na pameti - govori nam kroz suze.
Nije.
Krunoslav je na mjestu poginuo u teškoj nesreći koja se oko 22.45 sati dogodila na raskrižju kod hotela Sheraton u centru Zagreba. Bila je nedjelja navečer, 27. veljače, mirna večer bez prometnih gužvi. Vozač BMW-a I. P. (podaci poznati redakciji) prošao je, kako kažu svjedoci, ali i tužiteljstvo, kroz dva ili možda tri crvena svjetla velikom brzinom. Zabio se u Škodu Octaviju u kojem su se bili Krunoslav i njegov putnik J. I. iz Zadra koji je zbog teških ozljeda u komi već gotovo mjesec dana. Vozač BMW-a imao je oko 2,5 promila alkohola u krvi.
Smrskan auto
- Kažu da je brzina kojom ga je udario bila veća od 80 kilometara na sat, vjerojatno i mnogo više jer auto je smrskan i odbačen na stup. Njegovo vozačko sjedal odletjelo je skoro do prtljažnika. Bio je to strašan udarac. Kažu mi ljudi koji su bili u kinu da su i za vrijeme projekcije filma čuli kao da je eksplodirala bomba. Očevid je trajao sve do pet ujutro. Dugo nisam imao snage otići tamo, ali sam nedavno smogao hrabrosti i zapalio svijeću - kaže nam Krešimir drhtavim glasom.
Otac i sin bili su jako povezani. Sam ga je odgojio nakon što je, kada je bio u 8. razredu osnovne škole, od karcinoma preminula njegova supruga i Krunoslavova majka. Završio je frizersku školu, no odlučio je ići očevim stopama i za život zaraditi taksiranjem. Otac mu je u tome svesrdno pomagao. Radio je sitne popravke na automobilu, svake večeri provjeravao stanje vode i ulja, pazio da sve bude kako treba.
- Bili smo jako vezani. Nije bilo dana da nismo razgovarali, tražio je od mene neke savjete, govorio mi što će i gdje raditi. Te večeri primijetio sam da je zaboravio prometnu dozvolu. Odmah sam ga nazvao. Rekao mi je da je upravo u autopraonici, ali da će doći nazad jer ne može voziti bez prometne dozvole. Vratio se doma, preko plota sam mu dao prometnu i rekao da se čuva, a on mi je mahnuo i otišao. Trebao se ranije vratiti jer mu je kći bila prehlađena, nije mogla u vrtić, a snaha je ujutro morala na posao, pa se htio naspavati kako bi ujutro mogao brinuti o kćeri. No, bilo je to posljednji put da smo ga vidjeli - kaže Krešimir.
Teško mu je razgovarati. Dok je bio taksist, pušio je, kaže, i po četiri kutije cigareta dnevno. No, umirovljenjem je odustao od tog poroka, godinama nije zapalio. Alkohol nije konzumirao gotovo nikad, kao ni njegov pokojni Krunoslav. Sada mu je preteško.
- Mogu li jednu cigaretu - pita me dok sjedimo u kafiću na Trešnjevci. Smirit će ga, objašnjava.
Ruke mu drhte, a teško se bori protiv suza koje svako malo naviru.
Skromna obitelj
- Skromna smo obitelj, nemamo mnogo novaca. Upravo smo skupljali novac da mu kupimo novi, odnosno polovni auto jer je ova Škoda već prešla 500.000 kilometara. Htio sam da se vozi u boljem, sigurnijem automobilu. Sada to više ništa ne znači. Živim od skromne mirovine, snaha ima malenu plaću. On je radio za sve nas, ne znam ni kako ćemo platiti režije. To mi je sada i najmanje bitno, najradije bih da me nema, a da je on tu - govori nam. Zahvalan je Udruženju Radio taksi zagreb koje mu je pomoglo financijski, skupili su koliko su mogli, ali najvažnija je bila i moralna podrška koju su mu pružili njegovi dugogodišnji kolege.
Vidi se da je i dalje u stanju teškog šoka. Satima nam govori o svom sinu, prisjeća se kako je Krunoslav bio veliki ljubitelj životinja, prije nekog vremena spasio je vranu Grga koju i danas drže u kući, uz grlice, mačke, psa...
- Bio je takav, volio je ljude i životinje, svakome je htio pomoći. Nije mogao vidjeti mačku na cesti a da nešto ne poduzme - kaže.
Trećeg ožujka trebala je biti proslava Krešina 70. rođendana koju je organizirao Krunoslav. Umjesto toga, 4. ožujka bio je pokop na zagrebačkom Krematoriju.
Boli ga što mu se nitko iz obitelji vozača BMW-a nije javio. Umjesto toga, angažirali su neke od najboljih odvjetnika.
- Da se sada i jave, ne bih s njima razgovarao. Ne mogu oprostiti - kaže.
Vozaču, koji je u nesreći pretrpio vrlo teške ozljede, je nakon više od dvadeset dana bolničkog liječenja i operacija određen jednomjesečni istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Prijeti mu od tri do 15 godina zatvora, optužen je za izazivanje prometne nesreće u kojoj je smrtno stradala jedna ili više osoba. Zadranin J. i dalje je u bolnici, pitanje je hoće li se izvući i ako da, hoće li imati trajne posljedice. No, Krešimir se boji da bi sve moglo završiti s "olakotnim okolnostima".
- Zato sam vas zvao. Jedino što mi je bitno je da se ne izvuče, kao što smo čitali o slučajevima gdje netko izađe iz zatvora za par mjeseci ili mu je smanjena kazna jer je "iz ugledne obitelji", kao onaj slučaj u Makarskoj. To ne bih mogao preživjeti - zaključuje Krunoslav pa u suzama pripaljuje još jednu cigaretu.