Dragan Jurić (47) nije puno dvojio kako će provesti lanjsko Valentinovo. Nakon neprospavane noći na roditeljskom imanju u Kupinečkom Kraljevcu sjeo je u očevu Opel Vectru i odvezao se do Novog Zagreba. Na lice je navukao zelenu medicinsku masku, a auto je parkirao u kvartu, ne tako daleko od Splitske banke u Stonskoj ulici u Središću. Bilo je oko 14 sati, a blagajnica, ništa ne sluteći, marljivo je obavljala svoj posao. Samo nekoliko minuta kasnije u poslovnicu je ušetao muškarac s medicinskom maskom na licu i kapom na glavi. Njegov prodorni pogled itekako joj se usjekao u pamćenje.
- Mislila sam da masku nosi iz medicinskih razloga. U prostoru gdje je bila blagajna bila sam sama, a u prva dva ureda bile su kolegice. Muškarac s maskom mi je prišao i pitao: ‘Gdje vam je zaštitar?’ U tom trenutku sam shvatila da će mi taj čovjek zaprijetiti jer je stavio ruku u džep kao da ima pištolj. Rekla sam mu da zaštitara nema, da bi mi potom kazao: ‘Daj mi onda sve novce iz blagajne, treba mi 100.000 kuna’. Osjetila sam strah jer sam se bojala da će me fizički napasti - prepričava blagajnica, koja je od straha odmah iz blagajne izvadila novac. Stavila ga je na šalter, a lopov s maskom grabio ga je s pulta i stavljao u ruksak.
Lopov bez mašte
- Dala sam mu 150.000 kuna u kunama, eurima, konvertibilnim markama i dolarima, da bi mi zatim zaprijetio da mu slučajno ne blokiram vrata i da ga pustim da ode. Zaista sam mislila da ima pištolj i shvatila sam to kao ozbiljnu prijetnju - prisjetila se još bankarica. Razbojnik je pobjegao, policija je dojurila u poslovnicu i pročešljala cijeli kvart te pregledala snimke videonadzora. Ali, lopova nisu mogli identificirati.
Taj valentinovski dan bio je zapravo tek uvertira u serijal razbojstava koje je Jurić započeo samo s jednim ciljem - da se domogne tuđih stotina tisuća kuna. U lopovlucima koji su uslijedili, uvijek prema istom modus operandi, bio je uspješan i neuspješan, a rezime svih aktivnosti s druge strane zakona tijekom četiri i pol mjeseca haračenja po četiri banke i jednoj pošti je osuđujuća presuda! Jurić je na Županijskom sudu u Velikoj Gorici osuđen na dvije godine i 10 mjeseci zatvora. U tih pet razbojstava, od kojih su dva ostala na pokušaju, “zaradio” je 250.000 kuna. Pritom je pokazao neviđenu upornost i manjak ideja jer se dvaput vratio u istu banku, a u jednom slučaju na vidjelo je izašla i njegova bahatost jer je preko reda želio odraditi razbojstava na šalteru. A njegov glavni adut u razbojstvima bile su mu rukom pisane ceduljice, prijeteće i s upozorenjima, koje je stavljao na pult pred bankare. I potom čekao plijen fingirajući da ima oružje.
No krenimo od Jurićeva zadnjeg dana na slobodi. Tog 21. svibnja 2018. bankarica je radila jutarnju smjenu u poslovnici Raiffeisen banke na Laništu kad je oko 8.20 sati u poslovnicu ušetao muškarac s maskom. Na njega nije posebno obraćala pažnju jer u banku, kako je rekla, često svraćaju bolesni ljudi s maskom na licu. Bio je to zapravo Jurić, koji se do RBA dovezao očevim Opelom koji je parkirao u blizini. Budući da je po svaku cijenu odlučio brzinski “zaraditi”, po ulasku u banku u kojoj su bila još dva klijenta pokušavao je preskočiti red, ali se unatoč medicinskoj masci nije uspio izboriti za prednost.
- U tom trenutku za šalterom sam imala klijenta koji se dugo zadržao, iza njega je stajao još jedan čovjek i tek je iza njega bio ovaj s maskom koji je pitao muškarca ispred sebe može li ga pustiti preko reda. No taj drugi mu je rekao da ne može jer mu se žuri pa je čovjek s maskom sjeo i čekao sve dok nisam završila s drugima. Prišao mi je i tutnuo na pult papirić: ‘Želim 200.000 kuna i imam pištolj’. U ruci je držao pištolj koji je bio naslonjen na pult. Uplašila sam se te sam mu rekla da nemam toliko novca kod sebe i da moram otići u trezor. Pitao me koliko će to trajati. Kad je čuo da će mi za to trebati par minuta, rekao je ‘okej’ i ostao stajati uz pult - u dahu se prisjetila bankarica, koju je kod trezora dočekao zaštitar koji je već sve vidio na kameri i aktivirao alarm. Njezina druga kolegica uočila je po ulasku u poslovnicu čovjeka u crnoj trenirci s fluorescentnim prugama na gornjem i donjem dijelu trenirke te s medicinskom maskom kako viče “Imam bolesno dijete, imam bolesno dijete!” Zaštitar Sokol Marića koji je bio zadužen za sigurnost u banci na Jurića je pazio od trenutka kada je ovaj stupio u banku.
- Promatrao sam ga cijelo vrijeme. Kad je došao na red na šalteru, papirić je dao službenici na pultu, da bi najednom izvadio iz džepa pištolj i prekrio ga rukom. Pištolj je pokazao službenici i spremio ga u džep. Aktivirao sam alarm i krenuo u šalter-salu gdje sam muškarcu s maskom rekao: ‘Bježi iz banke. Aktivirao sam alarm. Brzo će policija.’ On se oglušio na to pa sam izvadio pištolj bez ubacivanja metaka u njega i držeći ga uz tijelo. Krenuo sam prema lopovu i ponovio mu: ‘Izađi dok još možeš - opisao je slikovito zaštitar, koji je procijenio “da bi šteta bila veća da ga je razoružavao, pa ga je odlučio pustiti da ode”. Jurić je glavom bez obzira otrčao prema svom Opelu i potom dalje u nepoznato. A to nepoznato bilo je zapravo preko Jadranskog mosta, na Knežiju, gdje je prema istom scenariju, s maskom i papirićem u ruci, ušetao i zaprijetio djelatnicima Kent banke na Horvaćanskoj cesti. Bankar je ostao iznenađen vidjevši muškarca s medicinskom maskom koji je, nedugo nakon što je u 9 sati otvorio poslovnicu, u nju ušao brzim korakom.
Stavi ga u škarniclu!
- Kolegici je prišao čovjek s maskom te je pitao može li nešto obaviti kod nje, no ona ga je preusmjerila na moj šalter. Upitao me imamo li zaštitare. Odgovorio sam mu da nemamo pa je izustio: ‘Isprazni blagajnu, otvori sef i daj novce.’ Cijelo vrijeme je držao lijevu ruku u džepu trenirke ostavljajući dojam da ima pištolj. Stavio sam mu na pult oko 40.000 kuna i 4000 eura. Među novčanicama je bio jedan bunt onih koje kemijski reagiraju. Njih dajemo prilikom pljačke i obično se aktiviraju pri izlasku. Tako je i bilo kad ih je iznosio u kuverti. A prije izlaska tražio me da mu otvorim sef, a kako se sef otvara sa 15 minuta odgode, odustao je i zaprijetio mi da ne stišćem alarm i ne dižem slušalicu - otkrio je istražiteljima bankar, kojeg je odbjegli lopov na odlasku pozdravio s “Doviđenja”.
Dok je policija dolazila u Kent banku, njihovi kolege na Laništu već su naveliko češljali nekoliko videonadzora gradskih kamera te im nije trebalo puno da posumnjaju u “koincidenciju” pojavljivanja Jurićeva Opela u neposrednoj blizini obiju banaka u razmaku od sat vremena. Bilo je to dovoljno da kriminalisti banu na Jurićevu adresu. Od tog posljednjeg plijena serijski pljačkaš nije uspio potrošiti ni lipe jer je odmah uhićen i posjednut na policijsku stolicu. Suočenom s dokazima, nije mu bilo druge, a na suđenju je priznao svoje grijehe. - Smatram se krivim. Priznajem svih pet djela koja mi se stavljaju na teret. Žao mi je što sam ih počinio, a najviše mi je žao zbog štete koju sam nanio financijskim institucijama i fizičkim osobama koje su pretrpjele strah. Ispričavam se svima - rekao je u svojoj obrani Jurić, od kojeg je u konačnici oduzeto 250.000 kuna. Zanimljivo je da se, nakon valentinovske pljačke, Jurić odlučio 14. svibnja vratiti na mjesto zločina u Splitsku banku kad je oko 9 sati došetao do šaltera i službenika.
- Čovjek s maskom na pult mi je stavio rukom ispisanu poruku: ‘Samo mirno, pištolj je uperen u tebe, stavi ga u škarniclu...’. Uplašio sam se jer sam mislio da u džepu ima pištolj. Iz blagajne sam mu dao 21.290 kuna i 2020 eura te mu ih stavio u kuvertu, ali on je inzistirao da mu ih prebacim u papirnatu vrećicu. Zatim je zatražio da mu otvorim oboja izlazna vrata. On je odšetao, a mene je Splitska banka obeštetila za 5000 kuna - pojasnio je bankar.
Klijent Splitske banke u poslovnicu je ušao u isto vrijeme kad i čovjek s maskom. Dijelio je s njim nekoliko sekundi u međuprostoru dvoja vrata s vremenskim odmakom.
Olakotne okolnosti
- Taj je čovjek krenuo prema blagajniku i predao mu papirić na šalteru. Mislio sam da je gluhonijem, ali je zatim bankaru rekao: ‘Samo slijedi upute i bit će sve u redu.’ Zaposlenik mu je dao kuvertu s novcem, nakon čega je krenuo prema izlazu. Otvorila su se najprije prva vrata, nakon čega je tražio da mu otvore i druga. Lopov je otišao prema Kauflandu ostavivši ceduljicu u banci - zaključio je klijent Splitske banke koja, prema tvrdnjama zaposlenika, inače ima zaštitara, ali toga kobnog dana zaštitar nije došao.
Zanimljivo je da je, osim banaka, Jurić kao svoju metu odabrao i poštu u svom susjedstvu. Nije mario što riskira da će ga mještani Kupinca možda prepoznati. Taj put, osim maske, stavio je i kapuljaču na glavu. Djelatnica HP-a oko 13 sati je otvorila poslovnicu, a za njom je odmah ušetao on.
- Mislila sam da masku nosi iz zdravstvenih razloga jer je preko puta Dom zdravlja. Tiho mi je naredio da mu novac stavim u ruksak. Ali kako sam mu rekla da novca nemam, okrenuo se i otišao. Poslije sam vidjela na kameri da je neko vrijeme stajao ispred pošte i valjda čekao da dođem. Kasnije sam doznala da se radi o čovjeku koji stanuje samo dvije-tri kuće dalje od poslovnice - rekla je zaposlenica pošte i naglasila da je prepad nije uplašio.
Sud je utvrdio da je Jurić sva utužena kaznena djela počinio s izravnom namjerom htijući protupravno prisvojiti novac iz banaka i pošte. Kao olakotne okolnosti sud mu je uzeo priznanje, iskazano žaljenje, ispriku oštećenima i činjenicu da uzdržava stare i bolesne roditelje te da je sudionik Domovinskog rata. A otegotna okolnost mu je ranija osuđivanost zbog imovinskih delikata.
- Imajući u vidu da se činjenični opis inkriminacije promijenio do donošenja presude, a sve u skladu s izvedenim dokazima, zadovoljni smo ovakvom presudom i nećemo se žaliti - kaže za Jutarnji list odvjetnik Mario Medak, branitelj osuđenog recidivista. Zanimljivo je, međutim, da je unatoč recidivizmu Jurić oslobođen plaćanja sudskih troškova i branitelja po službenoj dužnosti jer bi, smatra sud, “plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija optuženika i njegovih roditelja koje je po zakonu dužan uzdržavati”. Mora platiti tek paušalni trošak od 2000 kuna, dok ostalo snose porezni obveznici.