- Žao mi je i suosjećam s djecom i njihovim roditeljima. Nisam mogao doći do njihove adrese, ali su moja supruga i odvjetnik pokušali stupiti u kontakt s njima. Putem bolnice sam pokušao doći do i roditelja dječaka koji je najteže stradao. Na kraju, želim istaknuti i neke tehničke činjenice oko nesreće, odnosno da kod navedene tramvajske stanice ne postoji čelična ograda od koju bi se inače odbio automobil i time ne bi do nesreće došlo – rekao je skromno u svoju obranu u tužiteljstvu profesor s PMF-a i akademik Vladislav Tomišić (57), optužen da je lanjskog lipnja pijan skrivio na zagrebačkoj Držićevoj prometnu nesreću udarivši u konstrukciju tramvajske stanice gdje se nalazilo osam osoba od kojih su četvero djeca.
Najstarije dijete zadobilo je pritom, tvrdi tužiteljstvo, osobito teške tjelesne ozljede, a dvoje djece i otac jednog od njih su pak prošli s lakšim ozljedama. Navedenom ravnom dionicom profesor je vozio dozvoljenom brzinom kretanja, pretpostavlja se oko 60 km/h.
Prema optužnici, on je 11. lipnja 2022. u popodnevnim satima, unatoč činjenici da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene jer je u krvi imao najmanje 1,91 promil alkohola u krvi, svejedno sjeo za volan Honde riječkih oznaka. Vozio je lijevom trakom na trotračnoj Aveniji Marina Držića, ali se nije kretao sredinom iste pa je prednjim lijevim kotačem udario u zapadni rubnjak i potom prešao lijevim kotačima na povišenje tramvajskog perona. Međutim, tu nije stao već je udario u metalno-staklenu konstrukciju tramvajske stanice na kojoj je više osoba čekalo tramvaj – osam odraslih osoba i četvero djece od kojih je dvogodišnje dijete bilo u naručju jedne od žena.
Dječak star 11, pak, godina koji je u kobno vrijeme sjedio na klupici na stanici odbačen je nakon naleta na asfaltnu podlogu stajališta i pritom zadobio teške ozljede od kojih su najteže bile one glave.
Inače, odmah nakon nesreće Tomišiću je alkotestom izmjereno te subote u 15.20 sati 2,23 promila, a nakon provedenog toksikološkog vještačenja CKV-a, iz njihova nalaza i mišljenja proizlazi da je u trenutku nesreće imao najmanje 1,91 promil i da je bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene. Posljednji obrok prije prometne nesreće prema vlastitim tvrdnjama Tomišić je pojeo dan ranije oko 16 sati i sadržavao je sir, pršut i kruh, a kobnog dana oko 10 sati ujutro, dakle nekih pet sati prije nesreće, počastio se s dva piva i pola litre vina.
Dan nakon nesreće razgovarali smo sa sudionicima dar-mara na tramvajskoj stanici.
- Bili smo u McDonald‘su na Krugama i spustili smo se pješice do tramvaja na Držićevu. Pisalo je na displeju: Dubec 4 minute i Črnomerec 9 minuta, pa sam pitala muža je l‘ možda bolje da zovemo taksi. Odlučili smo ipak pričekati tramvaj. Kći od dvije i pol godine mi je spavala u naručju pa mi se jedan dječak, koji je tamo bio s majkom i bratom, ustao da sjednem. Na klupici pod nadstrešnicom smo tako sjeli suprug i ja. Odjednom se čula neka buka, lom stakla, zatreslo se kao da je potres. Auto koji je naletio muža mi je baš pokupio i odbacio na prugu. Ja sam zagrlila bebu, navukla joj maramu preko glave i otrčala preko pruge. Nisam ni razmišljala u tom trenutku hoće li me tramvaj pokupiti. Bila sam izvan sebe, a krvi i stakla posvuda – ispričala nam je bila S.A., koja je držala dijete u rukama i ujedno je supruga F.M.O. također ozlijeđenog.
Kad je vozač izašao iz vozila i vidio kakav je rusvaj skrivio i da stanicom odjekuju dječji krici prišao je, kažu svjedoci, unesrećenima.
- Vozač u ružičastoj majci je došao do mene i rekao mi: "Oprostite, ovo nije bilo namjerno. Je l‘ vam treba pomoć?" U totalnom šoku sam mu rekla pa kako nije namjerno i upitala ga je l‘ možda pijan, jer to se vidjelo. A neki ljudi tamo što su stajali rekli su da nije pijan. Uzvrtio se, bio je crven u licu, čak sam mislila da će pobjeći, ali nije. Dakle, došao je na trenutak i otišao. Više ga nisam vidjela nakon toga. A vrlo brzo, kao da ih je s neba netko poslao, stigli su djelatnici Hitne i policije - dodala je još S.A., čija curica od nastalog košmara i buđenja iz sna još uvijek ima traume. Za teško ozlijeđenog dječaka koji je ležao tik uz klupu nakon naleta je rekla da je jako krvario. Skinula je svoju majicu i njome ga brisala. Za svog supruga je rekla da je nakon nesreće bio prepun krhotina i porezotina, a iz bolnice je otpušten s 15 kopči te su mu bile zamotane obje ruke i noge.
Majka najteže ozlijeđenog dječaka D.B. zauvijek će pamtiti užas koji im se dogodio dok je bila sa svoje dvoje djece na stanici.
- Na stanicu je došao par s djetetom od kojih je žena držala bebu u rukama. Ja i jedan sin smo se ustali da pogledamo dolazak tramvaja, a drugi sin je ostao na toj klupici. Najednom sam čula buku iza sebe i vidjela staklo kako pršti. Djeca su mi bila sva krvava. Ja sam primila jednog sina, a ta gospođa je drugog mog sina posjela na pod i čistila mu krhotine s tijela. Pojavio se tad neki muškarac i donio kutiju prve pomoći. Hitna je brzo stigla – ispričala je D.B.
Akademiku će na proljeće početi suđenje, a ako mu se i sudskim putem dokaže krivnja prijeti mu do osam godina zatvora.