Od srpnja ove godine na međunarodnoj tjeralici MUP-a nalaze se rođeni Kninjani, Jovica Vujanić (64) i Đure Dujaković (67), a njihova imena nalaze se i na Europskom uhidbenom nalogu. Iako im je rješenjem splitskog suca istrage Županijskog suda u Splitu ljetos određen jednomjesečni istražni zatvor, Vujanić i Dujaković su nedostupni hrvatskim tijelima progona. Nalaze se u bijegu, prema dostupnim informacijama najvjerojatnije u Srbiji, a kako osim hrvatskog državljanstva imaju i srpsko, Srbija ih izručiti neće jer svoje državljane ne izručuje.
Dvojac je optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. I dok je njihova verzija događaja nepoznata jer iskaze nisu dali, splitski tužitelji ispitali su četvero svjedoka, provedeno je i sudsko medicinsko vještačenje, a u dokumentaciji se nalazi i zapisnik o ekshumaciji mrtvog tijela ubijenog civila Petra Džaje kao i zapisnik o identifikaciji.
Četvorica ispitanih svjedoka u kritično vrijeme su bili pripadnici 75. motorizirane brigade vojske tzv. RSK na položajima u Mratovu, zaseoku Džaje, a s njima su bila i dvojica optuženih.
Prema optužnici, optuženi su 27. siječnja 1993. u večernjim satima, u privremeno okupiranom Mratovu, a tijekom oružane agresije Jugoslavije, Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, kao i tijekom oružanog sukoba JNA, paravojnih postrojbi milicije, teritorijalne obrane i vojske protuustavne tvorevine RSK postupali kao pripadnici paravojne postrojbe 75. motorizirane brigade vojske RSK, protivno odredbama Ženevske konvencije i dopunskog Protokola.
Navedenog su datuma u kući nepoznatog vlasnika prvo tukli i zlostavljali slijepog civila hrvatske nacionalnosti Petra Džaju rođenog 1928. godine. Nanijeli su mu, prema optužbi, teške tjelesne ozljede – slomili su mu rebra te ga izveli iz kuće tjerajući ga ispred sebe oko 150 metara. Potom su dvojica optuženih, tvrdi dalje tužiteljstvo, iz automatske puške pucali Džaji u glavu usmrtivši ga na mjestu.
Svjedok G.S. prisjetio se da je u njegovom vodu bilo 30-ak vojnika među kojima i Vujanić te Dujaković.
- Njih dvojica su bila neuredna, alkoholičari i ekstremni. Tu noć blizu kuće gdje smo dijelili hranu, vidio sam slabovidnog čovjeka od nekih 65 godina. Htio sam mu prići, ali se udaljio. Otišao sam na položaj, ali sam se zbog hladnoće brzo vratio i prenoćio u jednoj kući. Ujutro 28. siječnja sam otišao u kuću u kojoj se dijelila hrana. Na zidu sam vidio krv i rupu od metka. U kuhinji mi je T.J. ispričao da su Vujanić i Dujaković onog slabovidnog čovjeka odveli u kuću, mučili, pucali mu kroz uho te ga tukli. Rekao mi je još T.J. da je čovjek zapomagao govoreći mu ‘spasi me brate‘ ali mu nije smio pomoći. Na kraju je dodao da su ga ta dvojica odvela iz kuće i na putu vani upucali iz puške. Tijelo sam doista kasnije vidio na tom putu i bio je to čovjek kojeg sam sreo večer prije – prisjetio se G.S. navodeći da smaknuće tog civila među njima nije bila nikakva tajna i da su svi znali tko su počinitelji.
Drugi svjedok B.P. je dodao, među ostalim, da je "Vujanić od rođenja bio naopak".
- Ubosti nožem čovjeka bilo mu je kao ubosti jabuku. Od Vujanićeva zeta sam čuo da je u Srbiji uboo nekog čovjeka ispred trgovine. Inače, Dujaković nije bio tako loš kao Vujanić kojeg sam se bojao – priznao je B.P.
Dan nakon smaknuća, na mjesto događaja su izašli djelatnici ‘milicije‘ tzv. RSK i organa sigurnosti vojske RSK. Sastavili su izvješće iz kojeg se iščitava da je 27. siječnja 1993. ubijen slijepi čovjek Petar Džaja i da su ga ubili pripadnici 75. motorizirane brigade vojske Vujanić i Dujaković. Osim toga, u izvješću organa sigurnosti RSK se navodi i da "protiv njih dvojice nije ništa poduzeto jer da nisu smjeli ništa poduzeti jer se plaše šire reakcije boraca da štite Hrvate".
Tijelo nesretnog Džaje je ekshumirano 12. rujna 1996. nakon što su mjesta općine Promina oslobođene u akciji Oluja.