Za koji tjedan proći će godina otkako je na poznatoj plaži Katarelac u uvali Zrće bez svijesti pronađen zagrebački profesor tjelesnog odgoja, uspješni hrvač Marijan Vukelić (62), a još se ne zna tko ga je pretukao toliko brutalno da mu liječnici intenzivne njege zadarske bolnice nikako nisu mogli pomoći te je preminuo nakon dva dana.
Tog kolovoškog utorka oko 4 sata vidjeli su ga njemački turisti kako nedaleko od zvučnika leži krvave glave. U blizini je bila odložena boca šampanjca kojom je ubojica Vukeliću slomio lubanju i nagnječio mozak. U džepu mu je bila zlatna medalja kojom se nekoliko dana prije okitio na turniru u Splitu.
Uslijedila je opsežna policijska istraga, tražili su tragove na mjestu događaja, ali i istraživali sve detalje iz tajnovitog života zagrebačkog profesora ličkih korijena. O tome policija ne smije govoriti, jer istraga formalno još traje, iako, nažalost, mjesecima tapka na mjestu. Ipak, postoji mala šansa da je veliki trud urodio plodom, otkrio nam je to Marko Vukelić, brat pokojnoga Marijana, koji je u stalnom kontaktu s policijskim istražiteljima.
Zaštitar na Zrću
- Rekli su mi da sumnjaju na neke Talijane koji su se ondje našli u to vrijeme. Ne znam koji bi mogli biti njihovi motivi, samo su mi rekli da u tom predmetu surađuju s Interpolom i da pokušavaju doći do njih. Ne znam tko su, koliko ih je niti zašto bi ubili Marijana. Policija se trudi, istraga je bila jako opsežna, vjerujem da ti ljudi doista daju sve od sebe, ali što vrijeme ide, to su šanse da će otkriti ubojicu sve manje - rekao nam je Marko Vukelić koji smatra da njegov brat nije imao nikakve veze s tim društvom, nego da se vjerojatno radi o skupini narkomana koja ga je pretukla iz čiste obijesti.
Pretpostavlja da je u napadu sudjelovalo više osoba jer je Marijan bio dvometraš u vrlo dobroj formi i s jednim ili čak dvojicom muškaraca prosječne tjelesne građe izašao bi na kraj vrlo lako, osim ako je napad bio podmukao, iznenadan i “s leđa”.
Iako je Marijan Vukelić ranije povremeno na Zrću radio kao zaštitar i često je obilazio tamošnje klubove, nije jasno je li kobne večeri na Zrću došao u obični večernji izlazak ili se trebao tamo naći s nekim.
Marko i njegov sin Lavoslav najbliži su rođaci pokojnoga hrvača, ali nisu previše znali o njegovu životu u Zagrebu u kojem se skrasio kao mladić nakon što je u Sarajevu postao profesor. Nikada se nije ženio, a da je bio u vezi, doznali su na pokopu u rodnom mu Donjem Kosinju kada im je prišla njegova 35-godišnja djevojka i predstavila se.
Tajnovit i skroman
- O njemu nitko ne zna puno, čak ni ja. Ono što znam je da je bio izuzetno pošten i skroman. To je čovjek koji se nikada nije žalio na probleme, a uspjesima nikada hvalio. Kada bih mu se u razgovoru previše približio, mijenjao bi temu. Poštovao sam njegovu intimu.
Bio je zatvoren. Brat sam mu, a nisam znao gdje živi. Imao sam njegov broj mobitela i broj fiksnog telefona i to je bilo to. Govorio sam mu da si nađe ženu. Mislim, imao je on žena, ali govorio sam mu da bi bilo dobro da se oženi, da mora razmišljati što će kada ode u mirovinu, samoća je tada najgora za čovjeka. To mu je posebno smetalo, kada bih mu to rekao. On je sebi zamislio da ima 30 godina, tako se ponašao, stalno je bio među mladima. Živio je dan za dan, bez planova za daljnju budućnost - ispričao nam je Marijanov brat Marko.
Kršni Ličanin u Gospiću je završio industrijsku školu i odmah otišao u Zagreb kao strojar raditi u Prvomajsku. Bio je strastveni hrvač i nedostajale su mu ličke dvorane u kojima je godinama naporno trenirao, pa se tim sportom nastavio baviti i u Zagrebu.
Dobio je stipendiju, završio tadašnji DIF i zaposlio se kao profesor tjelesnog odgoja u srednjoj školi u kojoj se školuju budući ugostitelji.
Dobio je otkaz, ali nakon 18 godina je uz odštetu vraćen na posao. Uvijek se nekako snalazio i nije bio bez novca. Tri tjedna prije smrti u Njemačkoj je kupio Mercedes i njime obišao svu rodbinu po Lici i Gorskom kotaru.
Posljednji posjet
Tada je posjetio i nećaka Lavoslava Vukelića u Gospiću, kojemu je to izgledalo kao da se stric oprašta sa svima njima.
- Kao da se oprašta sa svima nama, tako je to izgledalo sada kad se prisjetim - kaže Lavoslav.
Lavoslav je također svjestan da vrijeme nije saveznik istražiteljima koji rade na rasvjetljavanju posljednjih trenutaka života njegova pokojnog strica, ali se ipak nada da će odraditi posao do kraja.
Ivan Mikulaš, hrvački veteran iz Stare Novalje, posljednji je od njegovih prijatelja i poznanika vidio Marijana Vukelića živoga. Kod njega je Marijan proveo cijeli ponedjeljak, sve do pola sata poslije ponoći.
Popili su tada gemište i Marijan je otišao na Zrće, tako mu je rekao.
- Kazao je da tamo ima dogovoren sastanak. Nije rekao s kim ni zbog čega, nisam ni pitao. Rekao je i da će usput pokušati naći prenoćište. Ja imam pansion, ali bio sam popunjen. Da sam znao što će se dogoditi, ustupio bih mu svoj krevet - svjedočio nam je Mikulaš nekoliko dana nakon smrti dragog mu prijatelja.
Samo tri i pol sata nakon što su si stisnuli ruke pozdravljajući se, dva i pol kilometra dalje na poznatoj plaži Vukelić je pronađen krvave glave.
‘Sa ženama proputovao pola svijeta’
Iako je živio tajnovito, Marijan Vukelić bio je vrlo druželjubiv, lako je sklapao poznanstva i volio je putovanja. Njegov nećak Lavoslav kaže da je proputovao pola svijeta. Pri tome ga nitko nikada nije pitao otkud mu novac za takva iznenadna putovanja.
- Upoznao je jednu Hrvaticu, poduzetnicu iz Amerike, koja je bila dobro situirana. S njom je otišao u Kaliforniju i tamo ostao godinu dana. Rekao mi je da je s njom proputovao cijelu Ameriku, uzduž i poprijeko, da su autom obišli sve savezne države. Znamo da je redovito išao na skijanje u Češku, pretprošle godine bio je na Olimpijskim igrama u Londonu, a u Umagu na posljednjem teniskom turniru. To je ono što mi znamo, a tko će znati gdje je i s kim još bio - rekao je Lavoslav.