Iznošenjem obrane na splitskom Županijskom sudu u ponedjeljak je okončano ponovljeno suđenje na kojem se Bruni Bajriću (25) iz Splita sudi zbog zbog ubojstva s neizravnom namjerom svoje 22-godišnje djevojke Anice Ćurić u studenom 2016. godine, piše Slobodna Dalmacija.
Kako je silom prilika jedan sudac porotnik "ispao" iz vijeća, sudac Vladimir Živaljić bio je prisiljen potražiti zamjenu te je suđenje moralo početi od početka. Prvo su svjedočili Bajrićevi roditelji, Nikola i Nina Bajrić. Nikola je ponovio da stoji pri onome što je već prije kazao, a to je da mu je sin, nakon što se tragedija dogodila, kazao da je "ušao spremiti pištolj i da ne zna kako je opalio".
- To dijete je umiralo na mojim rukama, sigurno je nije namjerno ubio, volio ju je i stalno su bili zajedno - potvrdio je Bajrićev otac. Nakon njega pred sudsko vijeće sjela je Bajrićeva majka koja je kazala kako je njezin sin volio Anicu te da je ona, kad su njih dvije razgovarale, znala govoriti o planovima, spominjala je djecu i obitelj.
- Anicu sam jako voljela, ne mogu vam opisati kako mi je teško i koju bol osjećam i zbog nje i zbog svog sina - plačući je izgovorila Nina Bajrić.
A kad je sudac Živaljić čitao iskaz Aničine majke Merice u kojem je, među ostalim, rekla da je Bruno, kad su se njih dvoje zafrkavali na račun religije odnosno da će, ako se uzmu, on morati preći na katoličanstvo, rekao: "Kud moja Anica, tu i ja" i da je 20-ak minuta prije nenadane smrti preko telefona zvučala sretno i zadovoljno, Bruno Bajrić gorko je zaplakao.
Brišući suze i pognute glave saslušao je i audioreprodukciju svoje obrane koju je dao na ŽDO-u te čitanje iskaza s prvog suđenja. Tada je rekao da među njima nikad nije bilo nikakvog konflikta i svađe te da je taj dan rastavljao i sastavljao taj pištolj koji mu je dao prijatelj na čuvanje.
- Ne znam kako se to dogodilo, kako je došlo do opaljenja, bio sam apsolutno siguran da u pištolju nema metka i da nikako ne može opaliti. Samog tog trenutka opaljenja se ne sjećam, ne znam ni gdje sam stajao, ni što se dogodilo, ni jesam li ga nakon opaljenja ispustio ili bacio. Znam da sam uzeo pištolj s kreveta i htio sam ga spremiti. Nikad prije nisam pucao iz njega, bio sam uvjeren da u njemu nema streljiva - kazao je tada Bajrić.
Sudac Živaljić ga je pitao što je mislio kad je na ŽDO-u u jednom trenutku spomenuo "nekog trećeg".
- Tko je povukao obarač? - pitao je direktno sudac.
- Ja, ali se toga ne sjećam - odgovorio je Bajrić.
- Kako je došlo do natezanja udarne igle? Postoji li mogućnost da je "kokot" bio nategnut cijeli dan? - slijedilo je novo pitanje.
- Možda je to jedino Anica mogla napraviti dok sam ja bio pod tušem, ali time nikako ne želim umanjiti svoju odgovornost za ovo što se dogodilo - odgovorio je.
- Kako to da je cijev bila okrenuta prema njoj dok je bila u nižem položaju ako ste samo htjeli spremiti pištolj? Jeste li vidjeli da je igla nategnuta? Koliko ste dugo bili na obuci za tjelohranitelja u Poljskoj? I čime se danas bavite? - zanimalo je suca.
- Ne znam, ne znam... U Poljskoj sam se obučavao na sasvim drugom pištolju na kojem se ne vidi kad je udarna igla zategnuta, samo smo dva dana radili s pištoljem tijekom obuke. Trenutno profesionalno radim u gradu Chathamu u Velikoj Britaniji kao socijalni radnik u jednoj humanitarnoj organizaciji koja se bavi rehabilitacijom ovisnika i pomoći beskućnicima - rekao je Bajrić.
Podsjetimo još da je Bajrića u prvom suđenju Sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Slavka Lozine osudilo na deset godina zatvora, no Vrhovni je sud tu odluku ukinuo.
Izricanje presude očekuje se u utorak u 9.30, piše Slobodna Dalmacija.