Pakistanski državljanin Muhammad S. (21), stranac sa stalnim boravkom u Hrvatskoj koji je, kako smo prvi izvijestili, uhićen u utorak ujutro u Italiji temeljem Europskog uhidbenog naloga zbog sumnje da je 18. rujna ujutro u tramvaju u Zagrebu ubio Sinišu V. (52), u ekstradicijskom pritvoru u talijanskoj Firenzi čeka odlazak na sud i izjašnjenje o izručenju. Brzina kojom će biti izručen Hrvatskoj ovisi o tome hoće li se usprotiviti izručenju ili ne, a sam postupak u slučaju protivljenja mogao bi potrajati i do tri mjeseca.
Sve dok ne bude ispitan pred hrvatskim tijelima progona, mnoga pitanja iz istrage još uvijek nemaju svoje odgovore, počevši od onog jesu li se počinitelj i žrtva poznavali, a inicijalne sumnje popraćene nizom prikupljenih dokaza 21-godišnjeg odbjeglog mladića povezuju s krvavim činom iz tramvaja broj 6.
Podstanarstvo u Zagrebu
Kako doznajemo, mladi Pakistanac je stanovao kod jedne zagrebačke obitelji, odnosno prijateljevao je s djevojkom čiji su se roditelji sažalili nad njegovom tužnom sudbinom koja ga je snašla po ulasku u Hrvatsku 2017., kada je pao pod vlak i izgubio nogu. Prema nekim informacijama, subotnje jutro uoči ubojstva prijateljičina majka mu je, kao i svakoga dana, spremila doručak. No, pri izlasku iz kuće sa sobom je ponio kuhinjski nož koji je bio specifičnog izgleda, odnosno na njemu je bila rastopljena plastična drška od uporabe.
Vozio se tramvajem i završio u Novom Zagrebu kroz koji se u "šestici" vozio najmanje jednu stanicu, kada je oko 8.50 sati, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima i iz nepoznatog razloga, nož koji je ponio od kuće zario Siniši V. u vrat. Beživotno tijelo muškarca pronašla je putnica koja je baš u tom trenutku ulazila u priključna kola pa je o jezivom pronalasku obavijestila vozača tramvaja. Iako u 170 ZET-ovih tramvaja postoji videonadzor, sporni tramvaj kamere nije imao pa je pred policijom bio dodatni izazov. Poskidali su sve nadzorne kamere po Novom Zagrebu, a kako doznajemo, pomogla im je i kamera iz tramvaja koji je upravo bio naišao i kretao se iza šestice, i na kojoj se vidio mladić kako se udaljava od tramvaja preko ceste. Otišao je kući po svoje stvari te, pod izlikom da ide na poslovni put, otišao u Zračnu luku "Franjo Tuđman", gdje je kupio avionsku kartu i otputovao za Rim.
Nosio istu odjeću dva mjeseca kasnije
Zanimljivo je da je Muhammad S. uhićen u Italiji dva mjeseca kasnije u istoj odjeći koju je imao na sebi, a koja je vidljiva na videonadzoru. Na nogama je, pak, imao tenisice čiji je krvavi dio otiska ostao kao nijemi svjedok svirepog čina od kojeg je pobjegao odbacivši za sobom nož.
Stanari zgrade u kojoj je imao prijavljeno boravište, a s kojima smo razgovarali, kažu nam da mladića kojeg smo im opisali nisu vidjeli. Tek je jedna susjeda, na upit zna li je li u zgradi živio mladi stranac s umjetnom nogom, odgovorila: "Ne bih vam ja o tome htjela ništa govoriti".
Neki od poznanika Muhammada S. s kojima smo kontaktirali ostali su zatečeni činjenicom da je uhićen, baš kao i razlogom uhićenja. No, kažu nam da se od početka godine intenzivno družio s nekoliko starijih muškaraca s kojima je provodio vrijeme.
Frustriran, sjetan i zamišljen
- Ne znam je li se ijedan od njih zvao Siniša jer on o svojim kretnjama nije previše govorio. A kad sam ga pitala jesu li ti ljudi s kojima se druži dobrih namjera, odgovarao je da me to ne treba biti briga. Bio je vrlo frustriran svojim hendikepom. Često sjetan i zamišljen. Na televiziji kad je gledao košarku znao je govoriti: 'Eh, tako sam i ja želio igrati'. Ali opet, ništa mu nije bilo teško kad su bili u pitanju njegovi sunarodnjaci. Rado je pomagao, prevodio. Volio je biti s ljudima, no jednom mi se požalio da su ga neki dečki u parku izvrijeđali zbog boje kože - otkriva nam jedna Muhammadova poznanica.
Drugi, pak, poznanik kojem je pomogao dok je bio, kako kaže, u hotelu Porin i čekao azil ostao je začuđen da je "takav potez mogao odraditi netko plah poput njega".
- S Muhammadom sam se zbližio krajem prošle godine dok sam bio smješten u prihvatilištu za tražitelje azila Porin i čekao papire. Pomagao nam je oko jezika i snalaženja. Nisam odmah znao što je prošao i da nema nogu. Nije to davao do znanja, nego jednom prilikom dok smo razgovarali ispod ruba hlača provirila je metalna šipka pa sam ga pitao što je to. Bio je pozitivnog duha unatoč svemu. Patio je za obitelji i trudio se s njima često čuti preko aplikacija. A i zaljubio se pa je našao prioritete - otkrio nam je nam drugi poznanik.
Misteriozni 'poslovni put'
Na upit zna li čime se bavio proteklih godina dok se pokušavao integrirati u društvo, kaže da o svojim poslovnim pothvatima i aktivnostima u UNHCR-u nije želio govoriti.
- Zadnji put sam ga čuo dan prije nego što je nestao. Rekao je da ide na poslovni put i da će se vratiti za 10 dana. Nije, međutim, rekao ni gdje ide, ni zbog čega. Pokušavao sam ga kasnije dobiti na telefon, ali bezuspješno - zaključio je poznanik.
Upravo zahvaljujući mobitelu koji je nakon nekog vremena Pakistanac upalio na talijanskom tlu, lociran je preko bazne stanice nakon što su naši kriminalisti ustupili Europolu podatke, tako da je njegovo uhićenje samo bilo pitanje dana.