Jedno s drugim nisu mogli funkcionirati, a jedno bez drugog nisu mogli. Ljubav, ljubomora, bijes, nasilje... sve je to obilježavalo dugogodišnju vezu Davida Komšića, sina imućnog ugostitelja i hotelijera, i Kristine Krupljan, 18-godišnje kćeri radnice u zagrebačkom Dukatu.
I to je jedino u čemu su suglasni svi uključeni u jedan od najspektakularnijih sudskih postupaka pred Vijećem za mladež zagrebačkoga Županijskog suda u ovom stoljeću - Davidovi roditelji, Ivo i Olivera, njegove sestre, rođakinje i prijatelji i Kristinina majka Vesna, njezine prijateljice, susjedi.
Kulminacija turbulentne veze odigrala se 22. veljače prošle godine u 21.30 sati kada je David, kako ga se tereti, na izrazito okrutan način i iz bezobzirne osvete ubio Kristinu Krupljan u njezinoj Opel Astri, nedaleko od njezine zgrade na zagrebačkoj Ferenščici, gdje je živjela s majkom i bakom. Lijevom rukom “zakucao” ju je za vozačko sjedalo, a desnom ubadao nožem čija je oštrica bila široka dva centimetra. Jednom, dvaput, triput... Obducenti su izbrojali 73 ubodne i 15 reznih rana nožem - ukupno njih 88. Rezao ju je po glavi i tijelu, a čak 40 puta, precizno su utvrdili sudski vještaci, nesretnu je djevojku ubo u vrat. Imala je brojne ozljede po prstima ruku, podlaktici, nadlaktici. Pokušala se obraniti. Trpjela je teške bolove, umirala je u mukama na sjedištu Astre, čiji je motor radio, a svjetla su još bila upaljena kad je liječnica Hitne pomoći otvorila vrata automobila i zaključila: “Mrtva je, mi tu nemamo što raditi!”.
Prema optužnici, motiv takve okrutnosti bilo je to što je Kristina Krupljan rekla Davidu Komšiću da je njihova veza gotova te da je ona u vezi s drugim muškarcem s kojim je i trudna. Prije ubojstva njih dvoje bili su na večeri, a nakon što su se dovezli pred Kristinin stan uslijedio je Komšićev divljački napad.
Neviđena okrutnost i saznanje da je zločin počinio mladić koji je četiri mjeseca poslije napunio 20 godina šokirali su javnost koja s velikom pozornošću prati sudski epilog tragičnog događaja. “Monstrum” je riječ koji se mnogi ne libe napisati u komentarima tekstova koji izvještavaju sa suđenja. Davidova majka Olivera ne opravdava zločin i žali za žrtvom, ali, kaže - moj sin nije monstrum.
‘Nabrijani’ mercedes
Što je i tko je David Komšić? Bio je najmlađe dijete obitelji iz Kiseljaka koja se 2008. godine doselila u Zagreb. Na Ferenščicu, gdje je krenuo u 8. razred. S Kristinom je dijelio školsku klupu. Tako je i počela ljubav za koju su znali svi u kvartu, u kojem, kako je rekao Ivo Komšić, svaka druga osoba “puši travu”. Dnevno je znao potrošiti i nekoliko tisuća kuna. Vozio je “nabrijani” očev Mercedes kojim je, a bio je to prvi put da je završio na stranicama novinske crne kronike, na pješačkom prijelazu usmrtio oca osmero djece. Često je izlazio u noćne klubove, redovito u društvu prijatelja.
“Uglavnom sam se dobro snašao, krenuo sam u 8. razred. Bilo mi je ipak bolje u Kiseljaku. Nisam htio ići u redovnu srednju školu, nego sam odmah krenuo u dopisnu školu. Nije mi bilo do druženja. Tada sam se zaljubio u Kristinu i to mi je bilo najvažnije. Bila mi je sve, nije mi bilo ništa ljepše nego kad me zagrli. Bila je ljubomorna, smetalo ju je kad sam išao s društvom. Prijavljivala me zato lažno policiji tri-četiri puta. Prijavila je i moje prijatelje pa smo ostali 48 sati u pritvoru. Vidjelo se da je to lažna prijava, koja je bila odbačena pa smo pušteni. Sve sam joj opraštao, iako su mi i roditelji i svi govorili da je se klonim. Nisam mogao bez nje, čim bi me nazvala ja bih trčao k njoj. Prvi put je bila trudna, ali je imala pobačaj. Htjeli smo imati dijete. Rekla mi je tri dana prije slučaja da je trudna s drugim čovjekom i da je to samo avantura. Rekla mi je da će napraviti abortus i da će i dalje biti sve po starom. Ja sam joj oprostio. Te smo večeri njezinim autom išli na večeru. Kad smo se vraćali, ja sam vidio mobitel kraj mjenjača i da ima dvije SIM kartice. Ona nije vidjela da gledam mobitel. Na mobitelu sam vidio na drugoj kartici par rečenica i slike luksuzne kuće od tog čovjeka s kojim je bila trudna. Pisala mu je da je dva tjedna trudna s njim i da je sretna što će dobiti dijete s njim i napisala mu je ‘ljubavi’. On joj je ponudio da odu u Opatiju na odmor. Bila je u isto vrijeme i sa mnom i s njim. To me uništilo, ali nisam ništa govorio i ništa pitao. Vidio sam nož u autu, sve mi je došlo u glavu, cijela situacija; bila mi je sve na svijetu. Kad se parkirala ispred zgrade, ubio sam je i nazvao oca.”
Ovo je zasad jedini poznati opis ubojstva koji je David Komšić ispričao tijekom vještačenja koje je obavljeno u sklopu priprema za kazneni postupak koji je u tijeku pred Vijećem za mladež zagrebačkoga Županijskog suda, kojim predsjedava sutkinja Sanja Mazalin.
Tijekom dva dana suđenja, u četvrtak i petak, vijeće je čulo iskaze Vesne Krupljan, majke ubijene Kristine, i Davidovih roditelja, Olivere i Ive Komšića. David je odlučio da će svoju obranu iznijeti na kraju postupka. I dok je prvog dana suđenja, tijekom svjedočenja Kristinine majke, zijevao u sudnici i smijao se njezinoj rodbini, u velikoj dvorani je sjedio glave uronjene među ramena dok je slušao svjedočenje svojih roditelja. Kad su majke ubojice i žrtve sjele među publiku i slušale daljnji tijek postupka, obje su maramicom brisale suze.
Motiv je dokazan
Prvoj je on, bez obzira na to što je učinio, i dalje dijete od kojeg neće dići ruke. Za drugu, on je ubojica njezine jedinice. Jesu li mogle išta učiniti da veza njihove djece, ako već nije mogla funkcionirati, ne završi ovakvim zločinom, vjerojatno će se pitati čitav život.
Tužiteljica Natalija Slavica uvjerena je da će dokazati motiv. Komšićev branitelj, odvjetnik Veljko Miljević ne osporava činjenice iz optužnice, ali tvrdi da David nije iz osvete i s unaprijed stvorenom namjerom ubio Kristinu, već će nastojati dokazati da nije bio ubrojiv ili da je u najmanju ruku to učinio u snažnom afektu u koji je bio doveden ponašanjem žrtve.
A što o tom mladiću kažu psihijatri? Njihov hendikep u vještačenju Davida Komšića bio je što se on dosad branio šutnjom i jedino je kratko opisao što se dogodilo te kobne večeri, pa su se morali osloniti i na iskaze svjedoka.
Iz njihovih iskaza proizlazi da je riječ o osobi niskog praga tolerancije, osobi koja je sklona da u frustrirajućim situacijama reagira ljutnjom i srdžbom. Opisuju ga dalje, kao egocentričnu, samosažaljivu, emocionalno distanciranu osobu. Vlastito ponašanje idealizira, izrazito teško podnosi konfrontaciju i drugačije mišljenje. Osoba je prosječnih intelektualnih sposobnosti, naglašenog narcizma i visokog stupnja potisnute agresivnosti. David Komšić ima dosta problema u svom socijalnom funkcioniranju i poteškoće na afektivnom planu. Sklon je projektivnom odnosu prema okolini, rigidnih stavova, nepovjerljiv, smanjeno kritičan uz sklonost prikazivanja u socijalno poželjnom svjetlu. Tako otprilike glasi sažetak stručnog psihološkog profila ubojice, slagalice nastale na temelju iskaza ljudi koji su bili bliski s Davidom Komšićem.
Komšićev branitelj, odvjetnik Veljko Miljević, smatra da unatoč manjkavosti tog nalaza ima elemenata koji ukazuju na to da je David Komšić bio neubrojiv u vrijeme počinjenja ubojstva, što će nastojati potkrijepiti i nekim elementima iz tog nalaza. U slučaju da sud ipak utvrdi da je bio ubrojiv, kako je rekao u uvodnom izlaganju na početku suđenja, obrana će dokazati da ubojstvo nije planirao niti da je ubio iz osvete, nego da je bio doveden u stanje jake razdraženosti dugotrajnim Kristininim uvredama i ponižavanjem, što je kulminiralo te večeri 22. veljače.
Uporište za to Miljević, kako je rekao, pronalazi u psihijatrijskom vještačenju u kojem doslovno piše: “S obzirom na narcističku osjetljivost i povredljivost, najava prekida veze s njim, sada već definitivna, mogla je izazvati snažnu narcističku povredu uz porast afektivne tenzije i popuštanje obrambenih mehanizama kada dolazi do masovnog oslobađanja agresije po tipu ‘narcističkog bijesa’. Činjenica da je žrtvi zadao više od 60 uboda nožem govori o snazi afektivne tenzije koja je u vrijeme počinjenja djela očito velika”.
Brutalno kažnjavanje
I psihijatrica koja ga je vještačila zaključila je da je veza između Davida i Kristine bila vrlo nestabilna i turbulentna, opterećena obostranim ljubomornim ispadima te agresivnim, gotovo brutalnim kažnjavanjem Kristine kada bi u njezinu ponašanju osjetio da gubi kontrolu nad njom (kad bi ona izlazila s prijateljicama ili se družila s drugim muškarcima). Njegov bi narcizam tada bio istinski ugrožen, a njegov cilj je bio što brže uspostavljanje prvobitnog stanja, najčešće kažnjavanjem žrtve. S tog aspekta njegovo ponašanje u vrijeme djela ne bi se moglo kvalificirati kao “strano njegovoj ličnosti”, već bi se moglo shvatiti u okvirima već poznatih reakcija između žrtve i počinitelja, ocijenila je psihijatrica i zaključila da je u vrijeme zločina David Komšić bio smanjeno uračunljiv, ali ne i bitno da ne bi mogao shvatiti što čini. I zaključila da je sposoban pratiti suđenje za nedjelo koje je počinio.
I o kojem je to, htio on to priznati ili ne, kao i njegovim roditeljima, javnost već donijela svoj sud. Javnost ne dvoji da David Komšić zaslužuje kaznu od 40 godina zatvora, osim onog dijela javnosti koji je naklonjen obitelji Komšić iz bilo kojeg razloga. Ali, valja još jednom istaknuti kako su dosad pročitani iskazi svjedoka prijatelja optuženog i žrtve, susjeda ubijene djevojke, svjedočenja majke ubijene Kristine i pročitani iskaz njezina oca Dalibora, kao i svjedočenja Davidovih roditelja tek dio cjelokupne slike prije donošenja presude. Obje obitelji, kako ona optuženog tako i žrtve, već su prihvatile da i kroz medije plasiraju svoju istinu.
“Ona je njega zvala i po stotinu puta, jednom ga je ošamarila ispred lokala. Ona se znala sama izgrebati po rukama i onda Davida prijaviti policiji... Pratila ga je po gradu ako bi išao s društvom sa svojim autom, prolazila na crveno i pokazivala im srednji prst iz svog auta... Ona bi ga ujutro prijavila policiji, a već navečer bi se pomirila s njim. Nije da policija nije radila svoj posao, nego su vidjeli da tu nema elemenata prijave. Oni su nas savjetovali da mi njih prijavimo. Ali, mi to nismo htjeli. Kad joj je David uzeo mobitel i sat koji joj je vratio, sreli smo se na cesti kod Peveca. Mi smo bili u autu s Davidom, a Kristina sa svojim roditeljima. Rekli su da se mi nemamo što dogovarati, da smo mi došli iz Bosne, da smo ovaki, onaki i svejedno su otišli na policiju. Kristina je čak izišla iz auta i govorila Davidu: ‘Majmune, varala sam te s ovim, onim’, nabrojala je tri imena... Pa normalno da sam se raspitao jer mi je trebala biti snaha, trebala je živjeti u našoj kući”, samo su neki fragmenti iskaza Ive Komšića.
‘Moja ili ničija’
Jedna Kristinina prijateljica kaže: “Nikad nećemo saznati zašto se Kristina, unatoč tome što ju je David zlostavljao i prijetio joj, njemu vraćala”. Kao ni to zašto je i unatoč tome što je i njezina majka bila protiv njezine veze s Davidom Komšićem nastavljala vezu s njim kad je već, kako je tvrdila njezina majka, počela vezu s uspješnim arhitektom s Trešnjevke s kojim je ostala trudna. Pa i unatoč tome što je, kako je rekla njezina majka, dobivala od Davida poruke, koje je ona vidjela na njezinu mobitelu, a koji je još u policiji, u kojima je pisalo: “Droljo!” “Kurvo!” “Ubit ću te!” “Ubit ću te već sutra”. Zašto je pristala te večeri naći se s Davidom? Zašto je 22. veljače 2017. navečer Kristina ipak otišla na večeru s Davidom? Zašto je kod kuće u jakni ostavila mobitel koji joj je služio isključivo za komuniciranje s mladićem s kojim je planirala budući život?
Optužba tvrdi da je toliki broj uboda nožem Davidova bezobzirna osveta kad je shvatio da Kristina Krupljan više svoj život ne vidi s njim. Jedna poruka koju je David uputio Kristini, prema riječima njezine majke, bila je: “Bit ćeš moja ili ničija!”.
U psihološkom profilu Davida Komšića, u njegovoj projekciji ličnosti, to je bio put u zločin. Obrazac viđen u desecima sličnih zločina.
Davidu Komšiću preostaje čekati kraj postupka i odluku o tome koliko će rođendana još proslaviti iza rešetaka. Ni grobnica na Mirogoju, ni veliki bijeli spomenik Kristini, ni deseci tisuća eura... ni bilo kakvo opravdanje za to što je učinio neće umanjiti neumoljivu istinu - Kristina Krupljan, djevojka koja je bila u drugom mjesecu trudnoće, imala je 88 ubodnih rana po vratu, glavi, trupu i rukama.