Jesu li sustavi, prije svega onaj socijalne skrbi, mogli spriječiti jedan od najbrutalnijih slučajeva nasilja prema djeci, u kojem je otac hladnokrvno s balkona visokog 6 metara bacio na kameni pod četvero djece u dobi od tri do osam godina? Glavno je to pitanje koje se postavlja ovih dana, iako je jasno da odgovor na njega ne postoji.
Ponekad sustav napravi sve što je bilo moguće, a opet dođe do ekstremnog nasilja. Prije 13 godina agresivni je otac ubio svoju bivšu suprugu i sebe, a dijete predškolske dobi izbjeglo je smrt čistom slučajnošću, i to zahvaljujući socijalnoj radnici koja je reagirala nevjerojatno prisebno i pobjegla s djetetom. Sve se, podsjetimo, odigralo pred zagrebačkim dječjim domom, u kojem je dijete boravilo nakon što je oduzeto roditeljima zbog zanemarivanja i zlostavljanja. Otac je došao pred dom dok je majka imala pravo boraviti s djetetom.
Dakle, sustav je izuzeo dijete, odvojio ga od roditelja, majka je pokrenula brakorazvodnu parnicu i otišla u sigurnu kuću i - opet je došlo do ekstremnog slučaja nasilja.
No bez obzira na to je li se tragičan kraj mogao spriječiti ili nije, pitanje na kojem uvijek moramo inzistirati jest: je li sustav učinio sve kako bi zaštitio djecu?
Je li sustav u ovom slučaju poduzeo sve što je bilo u njegovoj moći da spriječi nasilje?
Već preliminarni nalazi upravnog nadzora pokazali su da nije. Kako je rekla ministrica Nada Murganić, utvrđeni su teški propusti u radu Vesne Burčul, ravnateljice nadležnog Centra za socijalnu skrb u Zadru, zbog čega će biti smijenjena. Upravni nadzor provodi nadležno Ministarstvo i on se prvenstveno svodi na utvrđivanje je li rad centra organiziran i provođen u skladu sa zakonom (vodi li se pravilno papirologija, poštuju li se rokovi itd.), za što je izravno odgovorna ravnateljica.
Suštinski je mnogo važniji stručni nadzor, koji pak provodi Hrvatska komora socijalnih radnika. On treba utvrditi je li u konkretnom slučaju poduzeto sve što je trebalo u skladu s najboljom praksom i maksimalnom zaštitom dobrobiti djeteta. Taj bi nadzor, kako nam je rekla njegova voditeljica Štefica Karačić, inače i predsjednica Udruge socijalnih radnika, trebao završiti sljedeći tjedan.
Ako se utvrde stručni propusti, hoće li netko odgovarati?
Ako stručni nadzor ukaže na propuste, protiv odgovornih socijalnih radnika trebaju se provesti postupci pred Disciplinskim sudom Hrvatske komore socijalnih radnika. Dokažu li im se u tim postupcima teže povrede u stručnom radu, izreći će im se jedna od sljedećih sankcija: ukor, javni ukor, novčana kazna od 1000 do 5000 kuna, privremeno ili trajno oduzimanje licence, odnosno odobrenja za rad.
Je li ikada socijalni radnik ostao bez licence zbog propusta u radu?
Ne. Od uspostave države, u Hrvatskoj je proveden jedan jedini stručni nadzor u centrima za socijalnu skrb. Radi se o nadzoru nad radom CZSS Pula nakon slučaja ubojstva trogodišnjeg dječaka u Puli iz 2017. godine, za koje su nepravomoćno osuđene njegova majka Chiara Pašić te 14-godišnja maloljetnica, štićenica tamošnjeg doma za odgoj. Nadzor je utvrdio da je Chiara Pašić bila u tretmanu centra, da je prije napustila jedno dijete, da je jednom prilikom u samom centru istukla dijete, no nisu joj izrečene nikakve mjere. Utvrđeni su propusti u radu četiriju socijalnih radnica te je pokrenut postupak pred Disciplinskim sudom. Okončan je pravomoćno za tri socijalne radnice, koje su kažnjene - ukorom. Nije došlo ni do smjene ravnateljice CZSS-a. Ministrica Murganić jučer je izjavila kako je tada htjela smijeniti ravnateljicu, ali nije mogla jer se na dva natječaja nije javio nitko za to mjesto.
Zašto je i otkad obitelj s Paga bila u tretmanu Centra za socijalnu skrb?
Centar je prije nekoliko godina iz te obitelji izdvojio djevojčicu, koju je majka rodila u prijašnjoj vezi. Djevojčica, koja je danas punoljetna, navodno je imala izuzetno loše odnose s očuhom te je imala probleme u školi. Nastavila je živjeti u domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a danas vodi samostalan život.
U trenutku oduzimanja djevojčice, u toj je obitelji živjelo još troje male djece (četvrto još nije bilo rođeno), zbog čega je obitelji, kako doznajemo, izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu. Izriče se roditeljima za koje se procijeni da bi, uz pomoć, mogli nastaviti skrbiti o djeci. Uobičajeno je da voditelj mjere jednom tjedno dolazi u obitelj i radi s roditeljima, da svakih mjesec dana podnosi izvješće centru, koji pak nakon 6 do 12 mjeseci zaključuje daje li mjera rezultata, je li skrb o djeci bolja te treba li mjeru produljiti, ukinuti ili predložiti sudu da izrekne neku težu mjeru, poput oduzimanja prava roditeljima da žive s djetetom. Prema onome što je jučer izjavila ministrica Murganić, CZSS u slučaju obitelji s Paga nije dovoljno obilazio obitelj i nije im pružio sveobuhvatni tretman.
Tko pruža stručnu pomoć obitelji?
To rade tzv. nadzornici, koji mogu biti djelatnici centara za socijalnu skrb ili, što je češće slučaj, vanjski suradnici, poput psihologa, učitelja, logopeda, liječnika i drugih stručnjaka iz lokalne sredine koji su voljni baviti se pomaganjem konkretnoj obitelji. Naknada za njihov rad vrlo je niska, 400 kuna mjesečno, pa je teško motivirati najbolje za tu vrstu vrlo odgovornog posla.
Kako je moguće da centar izuzme iz obitelji jedno dijete, a ostalo troje ostavi s istim roditeljima?
Takve se odluke znaju donositi ako stručnjaci centra utvrde da postoje posebne okolnosti zbog kojih skrb o jednom djetetu nije adekvatna, ali indicije pokazuju da bi se roditelji uz stručnu pomoć mogli dobro brinuti o ostaloj djeci. U konkretnom slučaju može se čuti da je razlog izdvajanja djevojčice bio jako loš odnos s majčinim mužem. Moguće je da je centar procijenio da će skrb o biološkoj djeci biti znatno bolja. Ipak, praksa je pokazala da se vrlo rijetko događa da se roditelji samo o jednom djetetu brinu loše, a o ostaloj djeci dobro te je nužno da centar, ako ne izuzme iz obitelji svu djecu, nastavi pratiti obitelj s osobitom pozornošću, što je ovdje, čini se, izostalo.
Jesu li centri za socijalnu skrb doista potkapacitirani?
Jesu. Opseg posla koji obavljaju doista je velik, a prema dostupnim podacima, u centrima za socijalnu skrb nedostaje oko 25 posto stručnjaka.
Na vidjelo izlazi niz detalja o obitelji s Paga: prljavi stan u kojem je obitelj živjela, govorne teškoće djece koje nisu bile tretirane... Jesu li to razlozi za izuzimanje djece iz obitelji?
Sami za sebe, nisu - to su indikacije da roditeljima treba stručna pomoć i savjet kako se pravilno brinuti o djeci. No, ako roditelji ne prihvaćaju pomoć, ako uporno ponavljaju greške, ako ne pokazuju napredak - onda se radi o trajnom zanemarivanju nakon kojeg treba razmisliti o izdvajanju djece.
Što će biti s djecom nakon što iziđu iz bolnice?
O djeci bi se trebala nastaviti skrbiti majka, ako centar za socijalnu skrb procijeni da ona za to ima kapaciteta. Ako pak procijeni da majka nije u stanju voditi brigu o djeci (pritom materijalni uvjeti ne igraju ulogu, nego opseg roditeljskih kapaciteta), djeca će biti zbrinuta u udomiteljskoj obitelji ili u domu za djecu bez roditeljske skrbi. Ocu će gotovo sigurno biti oduzeta roditeljska skrb.
'Za djecu se ne može reći da su bila zapuštena ili sa sumnjivim ozljedama'
Jesu li djeca bila vidljivo zanemarena?
Informacije o tome su različite - dio sugovornika tvrdi da jesu, dio da nisu. Pedijatar dr. Željko Vragović, liječnik sve četvero djece, ističe kako je majka redovito dovodila djecu na sve kontrole.
- Policija je bila na dan tog strašnog događaja u mojoj ordinaciji. No, kako je obitelj bila pod nadzorom Centra za socijalnu skrb, i prije ovog događaja znali su dolaziti u ordinaciju - kaže dr. Vragović. Navodi kako za djecu ne može reći da su bila zapuštena niti da je ikada primijetio da nisu bili uredni ili da su imali bilo kakvu sumnjivu ozljedu. (I. Kr.)