Mario Filković, vukovarski branitelj i posljednji zapovjednik obrane Borova naselja uvjeren je da je, sada optuženi, Vojislav Medić isti čovjek kojeg je u ljeto 1991. godine vidio u stožeru Blage Zadre, a onda nekoliko mjeseci poslije u logoru u kaznionici Sremska Mitrovica, gdje ga je, kako je kazao, Medić ispitivao i premlaćivao.
Njegov suborac iz vukovarske obrane, Ivan Poplašen ne može potvrditi da je Medić kojemu se sada sudi isti onaj Medić koji mu se tim prezimenom predstavio kada ga je ispitivao u Sremskoj Mitrovici. To je sukus nastavka rasprave na Županijskom sudu u Osijeku, na suđenju Vojislavu Mediću za ratni zločin nad zarobljenim hrvatskim braniteljima Vukovara u logorima Stajićevo, Sremska Mitrovica i Niš, prema optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku. Od četvorice pozvanih svjedoka optužbe na sudu su se pojavili samo Poplašen i Filković. Potonji je u svom iskazu naveo kako je za Medića prvi put čuo od pokojnog Josipa Jugeca s kojim je bio u Sremskoj Mitrovici.
- On nam je ispričao da mu je jedan čuvar rekao: "Sad si naje.., ideš kod kapetana Medića". Tada sam prvi put čuo za to prezime i tog čovjeka. Bio sam nekoliko puta na ispitivanjima, a kada sam prvi put išao čuvaru, kojeg smo zvali Tajči jer je stalno od nas tražio da pjevamo "Hajde da ludujemo ove noći", rekao mi je: "Sada ideš kod Medića, pripremi leđa".
‘Slomili su mi prste‘
Prije samog ispitivanja dobio sam udarac u leđa, a onda je tražio od mene podatke o tome da smo na Budžaku (dio Vukovara op.p.) palili vojnike i ranjenika suprotne strane, što nije bilo istina i nisam htio potpisati papir koji mi je dao. Dobio sam više udaraca, nisam mogao tjedan dana na leđima ležati, bili su mi slomljeni prsti. Sada kada bih vidio tog ispitivača ne bih ga prepoznao. Ja ne mogu reći je li to Medić, Franjić ili ne znam tko. Meni se taj put nije predstavio. Na drugom ispitivanju se predstavio prezimenom Medić, ali me nije tukao – kazao je Poplašen, dodavši i kako ne može opisati "fizički izgled tog čovjeka, niti njegove crte lica".
- Znam samo da je bio niži od mene barem 10 cm – kazao je svjedok, nakon čega mu je Medićev branitelj Tomislav Filaković pročitao dio njegova iskaza iz istrage od 19. svibnja 2022.
- Tada ste rekli: "Siguran sam da me samo jednom on sam ispitao. Medić me osobno nije nikada tukao...". Što je onda istina? To što se rekli u istrazi ili ovo danas? - upitao je Filaković, a Poplašen odgovorio: "Istinito je ovo što sam danas rekao".
Filković, pak, nema dvojbe da je riječ o istoj osobi. I on je nakon zarobljavanja završio u Sremskoj Mitrovici.
- Na prvo ispitivanje doveden sam kod čovjeka u maskirnoj odori, bio je proćelav, smeđe kose, plavih očiju i predstavio mi se kao Medić. Taj put me nije tukao ni maltretirao. A onda su navečer u samicu poslali njihove zatvorenike koji su me pretukli. Već sljedećeg dana sam ponovno išao kod Medića i tada je počeo primjenjivati silu na meni. Morao sam kleknuti na stolicu, a on me palicom udarao po butinama, tabanima i stražnjici. U 2,5 mjeseca koliko sam bio u Mitrovici, on me ispitivao 20-ak puta, a otprilike svaki drugi put bi me mlatio. Nije pri tome bilo vidljivih ozljeda po licu, a jednom je, dok je jeo jabuku, rekao: "Sad te mogu izvesti van, zaklati kao pile i nitko neće znati ništa. U tom trenutku ušao je jedan poručnik JNA i nožem mi iz čista mira zarezao lijevu ruku, ti ožiljci su i danas vidljivi – ispričao je Filković, koji se prisjetio i jednog dana kada su ga vojni policajci s premlaćivanja nosili u deci, jer nije mogao hodati.
‘Major radi dobar posao!‘
- Jedan od tih dečki je rekao: "Kako ovaj major radi dobar posao!" Tako sam saznao njegov čin. On mi je inače sam govorio da sve zna o meni i suborcima, da je bio kod Blage Zadre u Borovu naselju. Tada sam se sjetio da sam ga vidio krajem kolovoza jedan dan kada sam došao u zapovjedništvo kod Blage. Bio je s još trojicom meni nepoznatih ljudi, a zapazio sam ih jer su svi bili u novim američkim odorama, a rečeno nam je da su došli iz Zagreba da nam pomognu – rekao je Filković, koji je iz S. Mitrovice prebačen u Beograd gdje mu se na tamošnjem Vojnom sudu sudilo za oružanu pobunu, ratni zločin i genocid, a osuđen je na 20 godina zatvora. Nije ih odslužio jer je sa svim vukovarskim braniteljima razmijenjen 14. kolovoza 1992. u velikoj razmjeni ‘‘svi za sve‘‘. U Beogradu je, veli, opet susreo Medića.
- On je došao s onim istim poručnikom, pripremalo se neko snimanje i tražili su da pročitam jednu izjavu, što ja nisam htio. Tu noć su nas trojicu koji smo bili zajedno premlatili. Drugi dan sam dao izjavu za TV za koju sam kasnije doznao da je objavljena na TV Beograd – rekao je Filković. Na upit Filakovića je li ranije davao iskaze o danima u logorima, odgovorio je potvrdno, da je svjedočio i u Ministarstvu obrane, ali i na osječkom sudu na nekim suđenjima. Kazao je i da mu nikada na tim ispitivanjima nisu pokazivali ničije fotografije, a on je fotografiju Vojislava Medića pronašao unazad godinu dana na internetu.
- U načelu, osoba na toj fotografiji je ista osoba koja me ispitivala u logoru – istaknuo je Filković, koji od posljedica premlaćivanja u logoru ne čuje na lijevo uhu, jer mu je razbijen bubnjić, a slomljena su mu i dva rebra te oštećena kralježnica.
Filaković je na oba svjedočenja uložio primjedbu, kazavši kako je njegov branjenik u vrijeme za koje su svjedoci naveli da je bio u Vukovaru, odnosno u logorima, radio svoj posao suca Vojnog suda u Beogradu, pobrojavši pri tome na desetine sudskih radnji koje je obavljao u inkriminirano vrijeme. Najzvučnija od njih svakako je istraga protiv Antuna Kikaša, koju je, kazao je Filaković, "V. Medić otvorio 2. rujna 1991. godine, što znači da tada nije mogao biti u Vukovaru, a od tada svakodnevno i intenzivno na njoj radio sve do kraja studenoga 1991. Nakon toga radio je sudske poslove donošenje rješenja o provođenju istrage, ispitivanja osumnjičenika, rješenja o prekidu istrage..."
