Nakon što je nepravomoćnom presudom od ukupno 40 godina zatvora za tri tzv. obična ubojstva, i to za svako - Marina Bobana (25), Jurice Torlaka (37) i Marina Ožića-Paića (25) - po 15 godina te za ilegalno posjedovanje oružja i dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom, na splitskom Županijskom sudu kažnjen 26-godišnji Filip Zavadlav, završena je "prva faza" ovoga nesvakidašnjeg događaja koji je poprilično podijelio kako splitsku, tako i hrvatsku javnost, piše Slobodna Dalmacija.
No, iako smo tijekom suđenja čuli bezbroj detalja o Zavadlavovu životu u disfunkcionalnoj obitelji, o njegovoj borbi s bratovom ovisnošću te o tome kako su ga zbog bratova duga iznuđivale i prijetile mu upravo žrtve kao osobe iz narkomanskog miljea, ta je priča kao povod i motiv za brutalna ubojstva "ispala" iz konačne presude.
- Tijekom postupka nije dokazano da su žrtve pripadale narkomiljeu, da su prodavale drogu Stanislavu Zavadlavu i prijetile mu, kao ni da su iznuđivale novac od okrivljenika. Također, nije dokazano ni da bi kuća obitelji Malvasija bila mjesto gdje se prodaje droga (kao što su to u istrazi spominjali neki svjedoci kao općepoznatu činjenicu - op.a.) - kazala je, među ostalim, sutkinja Višnja Strinić.
Pa koji je onda, ako nije bila u pitanju odmazda za prijetnje i maltretiranje, bio motiv toga zločina?
U cijelom je slučaju gotovo potpuno nezapaženo prošao jedan važan detalj - odgovor na pitanje kako je Zavadlav znao da će se žrtve, bar ove prve dvije, pojaviti na Šperunu dolazeći na motociklu iz ulice Tomića stine baš koju minutu nakon 15.30 toga 11. siječnja prošle godine i da će baš iz tog pravca doći.
Je li ih prije toga nekako "navukao", dogovorio se s njima da će im donijeti traženi novac za bratov dug ili mu je možda netko dojavio kad će oni točno doći do Šperuna? Je li se možda netko drugi dogovorio s njima za sastanak pa je umjesto te osobe došao Filip ili je, pak, Zavadlav tada imao proročanske sposobnosti "vidovitog Milana"?
Nije bilo dogovora
- Odgovore na ta pitanja nitko nije ni pokušavao utvrditi u postupku. Nitko se time nije pozabavio osim što je tužitelj tvrdio da je on znao da će oni baš u to vrijeme biti tamo jer je bio lijep sunčan dan. Nema nikakvih zabilježenih kontakata između žrtava i moga klijenta na njihovim mobitelima, što znači da nije u pitanju bilo nikakvo dogovaranje ni planiranje i ja ću se svakako tim pitanjem malo podrobnije pozabaviti u žalbi - kazao je za Slobodnu Dalmaciju odvjetnik Branko Šerić koji brani Zavadlava.
Još je jednom istaknuo i da mu nije jasno zašto bitno smanjena ubrojivost njegova branjenika nije cijenjena kao olakotna okolnost u odluci i visini kazne.
Snimke nadzornih kamera okolnih objekata na Šperunu pokazale su da je Zavadlav u 15.34 došao do Šperuna i odložio na tlo crnu torbu. U istoj minuti dolazi motocikl na kojem su Boban i Torlak te Zavadlav vadi kalašnjikov i puca prema njima. Boban ostaje, izrešetan s desetak metaka, ležati nepomično na podu, dok Torlak teško ranjen bježi, a Zavadlav kreće za njim. Kamera jednog hotela je zabilježila da je Zavadlav u Radmilovićevoj ulici u 15.42 pucao s udaljenosti od 60-ak metara prema motociklu Suzuki Burgman na kojem se nalazio Ožić-Paić.
Nakon njegova uhićenja analizirani su i njegov mobitel i mobiteli žrtava te nije nađen, barem se to nije spominjalo u optužnici i u postupku, ni jedan zabilježeni njihov međusobni kontakt kako tog dana, tako i prije. Na Zavadlavovu mobitelu nađene su videosnimke kako puca na nekoj ledini iz kalašnjikova u improviziranu metu, kao i njegove fotografije s oružjem i streljivom. Nađena je njegova SMS komunikacija s jednim 24-godišnjakom kojem je slao video svoje pucnjave.
No, to je sve, barem ono što je optužnica službeno navodila. Isto tako, nitko od ispitanih svjedoka, posebice onih koji su Zavadlava vidjeli baš tog dana, nije dao ni indiciju na koji bi način on znao kad će se njegove žrtve pojaviti na točno određenom mjestu i u koje vrijeme.
Odgovor na pitanje kako je znao, ili nije znao, da će se oni baš tada tamo pojaviti značajan je i za kvalifikaciju onoga za što se tužiteljstvo zalagalo, a to je da je Zavadlav sve "prethodno utvrdio i isplanirao te je onda to i hladnokrvno realizirao". Optužnica je također tvrdila i da je "okrivljenik bio u potpunosti siguran da će žrtve zateći tamo gdje je želio u određeno vrijeme i na određenom mjestu, a potom ih hladnokrvno likvidirati".
No, u istrazi, a ni u postupku, nije utvrđeno kako je i zašto Filip Zavadlav "bio u potpunosti siguran" u to da će žrtve baš tada, u točno određeno vrijeme, biti na točno određenom mjestu.
Znakovite činjenice
Upravo na to se u svom završnom govoru na suđenju osvrnuo Željko Lubina, odvjetnik obitelji ubijenog Torlaka, koji je kazao da je policija popisala i analizirala, po nalogu ŽDO-a, samo moguće međusobne kontakte žrtava i okrivljenog te svjedoka Jerka Malvasije te da ih ništa drugo nije zanimalo pa ni to je li tada Zavadlav razgovarao s nekim drugim tko je mogao biti eventualni pomagač ili dojavljivač.
Istaknuo je i da je vrlo znakovito da je Zavadlav odmah nakon što je došao na Šperun iz Jerine ulice, odložio torbu, izvadio oružje i zapucao u smjeru u kojem su se baš tad pojavili Boban i Torlak. Tijekom postupka predlagao je i saslušanje jednog svjedoka koji je navodno toga kobnog dana trebao na motociklu voziti Torlaka s Matejuške do njegove kuće, no kako je ostao piti piće, Torlak je sjeo na Bobanov motocikl.
Bi li Zavadlav s takvom sigurnošću pucao i da je motocikl vozio taj svjedok, a ne Boban? Kako je mogao znati tko vozi i tko je na motociklu?
Puno pitanja u ovom slučaju ostaje otvoreno, no treba vidjeti kako će o svemu, na osnovi žalbi i ŽDO-a i obrane, odlučiti Visoki kazneni sud, piše Slobodna Dalmacija.