Ubit ću Tommasa, isjeći ga na komade i baciti svinjama. Uzmi dijete i idi na more, a ja ću završiti ovaj rat, iako je moj čovjek bio s njegovom ženom - poručio je Bojan Đukić (38) supruzi preko telefona. No, policija ih je prisluškivala pa je koji dan poslije, nakon obračuna dviju bandi ispred dječjeg vrtića u Milanu, uspjela spriječiti daljnje krvoproliće spektakularnim uhićenjem sedmorice.
Talijanska policija mjesecima je pripremala uhićenje članova dva mafijaška klana, talijanskog i srpskog, koji se godinama sukobljavaju na ulicama Milana. Prvo se vjerovalo da su se sukobili oko kontrole nad tržištem droge, no ubrzo se ispostavilo da je razlog rata nešto sasvim drugo, piše beogradski Blic.
Serija napada počela je kad je šef talijanske mafije Tommaso Diaco (30) doznao da je njegova supruga Arijana u vezi s Umbertom Manninom (23), Talijanom koji je član srpsko-crnogorske bande. Kada je neprilična ljubavna afera otkrivena, Diaco je pozvao šefa srpskog klana Bojana Đukića i njegova čovjeka Dejana Džolića (22) na sastanak radi raščišćavanja računa.
Đukić i njegova ekipa kontrolirali su milanski kvart Olmi, dok se Diaco hvalio da je u vezi sa zloglasnom ‘Ndranghetom. Dogovorili su se da će se naći 22. travnja u parku ispred dječjeg vrtića jer su srpski mafijaši bili uvjereni da Talijani nisu toliko ludi da bi pucali pred djecom. Međutim, čim su Đukić i Džolić izašli iz auta, Tommasov čovjek Ivan Baffuno (47) zvani Patuljak otvorio je vatru na njih. Igrom slučaja nijedan od metaka nije pogodio jedno od desetaka djece u dvorištu. Odmah potom do zuba naoružani srpski mafijaši kreću u potragu za Patuljkom. No, Baffuno i Tommaso kao da su u zemlju propali.
“Čim ih ugledaš, nemoj da čekaš. Samo bam, bam, bam”, rekao je Đukić Džoliću, piše Blic prenoseći jedan od razgovora koje je snimila policija.
“Ako mi se nešto desi, mom sinu nemojte reći kako sam poginuo”, poručio je Đukić.
Našli su ih četiri dana poslije. Talijan je ponovo bio brži i ispalio pet metaka u Đukića. Ipak, Đukić je imao sreće i preživio je. Istražni sudac Andrea Ghineti potpisao je sedam naloga za uhićenje pa su tako iza rešetaka smješteni i rogonja Tommaso i navodni ljubavnik njegove žene Mannino.
Policija je prilikom uhićenja zaplijenila škorpion i kalašnjikov, jedan Uzi, Smith & Wesson i puno municije. Balkanski mafijaši terete se za iznude, pokušaj ubojstva, trgovinu drogom i oružjem koje je stizalo s Balkana, piše Corriere della Sera.
Nije jasno je li srpsko-crnogorska mafija imala veze s Hrvatskom, no talijanski list citira jedan od snimljenih mafijaških razgovora u kojima balkanski mafijaš kaže drugome kako će ih škorpionom “bam, bam” sve pobiti, “a onda idemo za Hrvatsku”. Je li ih u Hrvatskoj čekala “sigurna kuća”, policija nije uspjela doznati jer su prije toga uhićeni.
Crnogorske novine su prenijele da su se dvije bande, i srpska i talijanska, bavile prije svega oružjem i drogom, ali i prostitucijom.
KOMENTAR INOSLAVA BEŠKERA Kalabrezi i Balkanezi na ulicama Milana
Osnovni zakon mafijaškog suživota, u Italiji i svugdje, sastoji se od spoznaje tko je gazda i kako se dijeli teritorij, odnosno pastva za šišanje i povremeno guljenje. Najuspješnija mafija je ona za koju nitko ne zna, koja ne ulazi u ratove, jer je svrha mafije, kao i politike, steći novac i moć, po mogućnosti manipulacijom, po potrebi zastrašivanjem (za što politika ima zakone i aparat prisile), a tek u krajnjem slučaju nasiljem. Pribjegavanje sili je priznanje poraza, ne samo u familiji. U tom pogledu od svih mafija u Italiji najuspješnija je kineska: mora se srušiti kuća i pokopati robove u podrumu, pa da se tek nazre dobro uhodan sustav izrabljivanja.
Kineska mafija dogovorila se sa svim talijanskim posestrimama: ona guli samo Kineze, ne pača se u druge, a drugi se ne smiju pačati u Kineze. Ona ih uvozi, šiša, izvozi, dere, liječi i ukapa. Albanska mafija, kao i marokanska, dere sunarodnjake, a talijanskim mafijama je niskokvalificirana radna snaga koja dila drogu itd., za račun talijanskih mafijaša. Albanskoj je dopuštena i prva razina akumulacije kapitala kroz organiziranje i eksploatiranje prostitucije, u čemu lijepo surađuju i sa Srbima. Srpski i hrvatski mafijaši nikad nisu dopustili da ih netko bre zavadi. Njihov forte je šverc oružja, transfer droge balkanskom rutom, te uvoz Kurda i Afganistanaca, a i transfer Vijetnamaca.
Mafije, ne bez vraga uspoređene s hobotnicama, pružaju svoje pipke kroz zavičajne nakupine u tuđini. Najprodornija i najkrvoločnija je kalabreška ‘ndrangheta, čije su ‘ndrine i dalje sastavljene po familijarnoj matrici (baš kao i albanske - čak i Crnogorci to gube, Cosa nostra je već kozmopolitska, a ‘ndrangheta zasad samo u Kolumbiji).
Tko uđe u Milano, mora znati da je na terenu ‘ndranghete. Ili će se pokloniti, ili će biti uklonjen. Ali ima Balkanaca, drčnih, koji poput Sicilijanaca znaju da je “komandirati slađe nego ševiti”. I još drčnijih koji bi i jedno i drugo (pa im se glave kotrljaju po Jarunu). Pa bi i u Milanu htjeli biti “svoji na svome”. To je neuspješna mafija, jer privlači pozor, što ometa zaradu.