Bojnik Josip Čović (59) i Ivica Josipović (56), direktor tvrtke Aeropartner, protiv kojih je USKOK koncem prosinca podigao optužnicu zbog primanja i davanja mita vezano uz dodjelu posla remonta i nabave dodatnih hrvatskih MiG-ova u Ukrajini, u svojim su obranama poricali počinjenje tih kaznenih djela. Također su ustvrdili da Čović nije pogodovao ukrajinskoj tvrtki da dobije spomenuti posao.
Unatoč tome, obojica su potvrdila da je do primopredaje novca ipak došlo, i to upravo na način kako je to opisano u USKOK-ovoj optužnici, dva puta po 5000 eura. No, kako su ustvrdili, nije se radilo o mitu. Zanimljivo je, međutim, da su Čović i Josipović naveli različite razloge zbog kojih je Josipović predao novac Čoviću.
Bojnik Josip Čović bio je član povjerenstva MORH-a zadužen za utvrđivanje tehničke sposobnosti izvršenja remonta borbenih aviona MiG-21 u remontnim zavodima potencijalnih izvršitelja te član povjerenstva MORH-a za analizu izvodivosti i isplativosti remonta.
Poziv
Na kavu Prema tvrdnjama USKOK-a, Čović je od predstavnika obaju ponuđača, Josipovića iz tvrtke Aeropartner kao zastupnika ukrajinskog Ukrspeceksporta te Đure i Gorana Sesara iz tvrtke Flycom-ing kao zastupnika rumunjskog Aerostara, tražio mito od 50.000 eura kako bi im “pomogao” da dobiju posao od MORH-a. Predstavnici rumunjskog Aerostara odbili su taj zahtjev, dok je predstavnik ukrajinskog ponuđača, koji je na koncu dobio posao, pristao platiti dio traženog mita. Isplate su uslijedile u siječnju i veljači prošle godine.
- Nije točno da sam od Josipovića tražio novac niti da mi ga je on nudio kako bih tvrtki Ukrspeceksport omogućio dobivanje posla kapitalnog remonta i nabave aviona MiG-21 za potrebe MORH-a - izjavio je Čović. No, potom je opisao svoje susrete s Josipovićem nakon što je remont dovršen i nakon što je Ukrspeceksport isporučio MORH-u 12 aviona.
- Krajem siječnja Josipović mi je poslao SMS poruku i pozvao me na kavu kod autosalona Škoda na križanju Heinzelove i Slavonske avenije u Zagrebu. Josipović mi je tada u autu dao kuvertu i rekao da je to poklon za moju korektnost u radu prilikom posla remonta i poštivanja propisa u realizaciji tog posla. Ja sam taj poklon primio, iako ga nisam tražio. Pa to se dogodilo dvije godine nakon obavljenog posla. Kuvertu nisam ni otvarao nego sam je spremio u džep, a zatim sam s Josipovićem popio kavu u obližnjem kafiću. Tek kad sam došao kući otvorio sam kuvertu i vidio da je unutra 5000 eura - ispričao je Čović.
Sve se ponovilo, rekao je, tri tjedna kasnije. Josipović mu je na istome mjestu, na isti način i iz istih razloga opet predao “poklon”.
- Tada sam reagirao dosta nervozno i rekao sam Josipoviću da je sad dosta i da se više s njim ne želim vidjeti ni čuti - istaknuo je prvooptuženi.
Novac na računu
Međutim, bitno različitu priču ponudio je drugooptuženi Josipović. Najprije je rekao da je barem godinu dana nakon dovršenog remonta slučajno sreo Čovića na parkiralištu ispred autosalona Škoda na Slavonskoj aveniji.
- Čović mi je tada pričao kako je otišao ili da uskoro ide u mirovinu i kako ga muče zdravstveni problemi. Dogovorili smo se čuti i naći na kavi, pa sam ga tako ubrzo nazvao te smo se sastali. Tom prilikom predao sam mu u kuverti 5000 eura kao pomoć u prijelaznom razdoblju odlaska u mirovinu i pomoć za eventualnu potrebu liječenja. Rekao sam mu i kako se nadam da će mi se moći odužiti jer sam bio zainteresiran za kupnju jednog njegovog motora oldtimera - izjavio je Josipović te napomenuo da mu je i drugi put dao 5000 eura, s time da je Čoviću rekao da će sve to riješiti kupnjom njegova oldtimer motora.
- Čović je novac prihvatio s velikim čuđenjem i iznenađenjem - naglasio je Josipović i dodao da se nakon toga više nije ni vidio ni čuo s Čovićem. Više nisu razgovarali ni o spomenutoj kupnji oldtimer motora. Josipović istražiteljima nije mogao reći ni koje je marke bio taj motor, a to što kupnja nije realizirana iako je Čoviću dao ukupno 10.000 eura, “objasnio” je time što je njegov sin, za kojega je htio kupiti motor od Čovića, u međuvremenu kupio novi motor.
Inače, Čović je glavninu novca koji je primio od Josipovića odmah uplatio na svoje bankovne račune, o čemu su istražitelji pribavili kompletnu bankovnu dokumentaciju.
Iako Čović poriče da je tražio mito od predstavnika rumunjskog ponuđača, Đuro i Goran Sesar u svojim su svjedočenjima potvrdili da ih je tražio 50.000 eura i da im je pritom objasnio na koji bi način mogao pogodovati tvrtki koju su zastupali. Svjedoci su ponudili istražiteljima i SMS poruke koje im je Čović slao nakon što su odbili njegovu ponudu, a u kojima im i dalje daje mogućnost da dobiju posao ako “poguraju” svoju ponudu.