“Sve sam ih voljela. Bili su mi kao obitelj. Pa više sam provodila vremena s njima nego sa svojom obitelj”, kroz suze govori Marija Landripet iz Stubičkih Toplica, njegovateljica u domu Zelena oaza u Andraševcu u kojem je u požaru u subotu život izgubilo šestoro štićenika, pet žena i jedan muškarac u dobi od 68 do 104 godine. Kad bi baš nekoga od njih morala posebno izdvojiti, bila bi to baka Ivkica koja je, priča nam potresena njegovateljica, imala skoro 90 godina.
Krasni ljudi
“Svaki put mi je govorila - ‘bum ti šos sašila’. Ali i preostalih petero, svi su bili krasni ljudi. Ne mogu se pomiriti s tim da ih više nema”, dodaje Marija i nježno grli staricu na hodniku domske zgrade u čijoj je neposrednoj blizini izgorjela druga manja zgrada. Svi štićenici, njih 20-ak, u nedjelju su prebačeni u državni dom Lobor, a iz Centra za socijalnu skrb nazvali su rođake preostalih 20-ak štićenika smještenih u trećoj, glavnoj zgradi Zelene oaze da ih obavijeste kako od ponedjeljka i njima slijedi preseljenje u Loborgrad ili se pak mogu vratiti kući. Otkrila nam je to 42-godišnja Sandra iz Zagreba koja je u nedjelju u Andraševec došla posjetiti 79-godišnju jedva pokretnu tetu. Zelena oaza bit će zatvorena.
Zelena oaza prijavljena je kao obiteljski dom, što znači da ne bi smio skrbiti o više od 20 ljudi, no subotnja tragedija razotkrila je da ih je bilo gotovo 50. Proveli smo nekoliko minuta u prostorijama gdje su smješteni štićenici i stekli dojam da ih je mnogo na malom prostoru koji je uređen vrlo skromno, namještaj je trošan, a miris neugodan, vonja po mokraći...
Ispred ulaza susrećemo Stjepana Sinkovića, čija je teta Jelena u 104. godini poginula u požaru. Došao je po njezine dokumente, a još, kaže, čeka da mu iz policije u Donjoj Stubici jave kada može preuzeti posmrtne ostatke pokojnice. Vlasnici doma ništa ne zamjera.
Ljubav prema poslu
“Taj posao ne može raditi netko tko nema ljubavi prema starijim osobama. Viđao sam i šeficu kako se brine o njima i presvlači ih. Uvijek su bili dobri prema mojoj teti i bila je zadovoljna. Imala je potrebnu liječničku skrb. Bila je jako pobožna, a noću bi na sav glas pjevala crkvene pjesme, što je smetalo drugim štićenicima pa me je vlasnica Gabrijela pitala pristajem li da je prebace u manji objekt. Imao sam uredan ugovor s domom i plaćao 3500 kuna mjesečno. Nisam znao imaju li sve potrebne dozvole za rad. Vjerujem da je imala dozvole. Sjećam se da su imali aparate za gašenje. Tko zna kako je izbio požar… Možda od grijalice, a možda su miševi progrizli instalacije”, otkriva Sinković iz Svetog Križa Začretja, koji vjeruje u priču koju je čuo od vlasničine kćeri da je u subotu oko pet sati njegovateljica bila u malom drvenom objektu i potom otišla u susjedni, veći, da bi za 15 minuta primijetila svjetlo u manjem i prvo pomislila da je netko upalio svjetlo, a onda pogledala i vidjela buktinju te pozvala vatrogasce.
Prema riječima njegovateljica Marije Landripet te je noći o štićenicima u većoj, također drvenoj zgradi - koju samo pukom srećom nije zahvatila vatra - brinula njezina kolegica, iskusna njegovateljica s najdužim stažem od svih u domu. Presvlačila je štićenike u većoj zgradi kada je shvatila da gori u manjoj, u kojoj je bila samo 15 minuta ranije. Noću bi, naime, za obje zgrade bila zadužena samo jedna njegovateljica, koja je uvijek morala biti budna.
“Čule smo se nakon tragedije. Jako joj je teško”.
“Nakon što sam rano ujutro saznala što se dogodilo odmah sam dojurila u dom. U većoj zgradi štićenici su mirno spavali, a ovima u manjoj više nije bilo spasa. Kao i sve ostale i mene jako zanima ishod istrage koja treba utvrditi kako je izbio požar”, kaže njegovateljica i dodaje kako su se obje zgrade grijale električnim grijalicama i uvijek se pazilo da nisu blizu deka i da se noću isključe kako se ne bi slučajno nešto zapalilo. Dvoje od šestero poginulih je, otkriva, bilo polupokretno. Može se nagađati da je netko o njih u tih 15 minuta ustao iz kreveta i upalio grijalicu jer mu je bilo hladno. Dodaje kako je samo jedan štićenik bio pušač, no nije imao kod sebe upaljač i cigarete nego je pušio samo pod nadzorom njegovateljice.
U novom domu
Među posljednjih pet štićenika koji su u nedjelju popodne čekali sanitetska vozila da ih prevezu u Loborgrad bila je i 83-godišnja Mara Matić, koja je u Zelenoj oazi provela zadnjih pet mjeseci. Njezina sestra Dragica Gavrić kaže nam da je bila zadovoljna, a sada je zabrinuta poput većine drugih štićenika koji ne znaju kako će se snaći u novom domu.
“Žalila se prije nekoliko dana da joj je propao madrac i planirala sam zbog toga zvati Slavka, muža vlasnice s kojom je sin moje sestre, Tihomir, i dogovorio da je primi u dom. Njih dvojica su zajedno radili u ZET-u. Nisam znala da za ovaj objekt nisu imali dozvolu. Država je kriva što nema dovoljno mjesta u državnim domovima pa su ljudi sretni da nađu bilo kakav smještaj u privatnima koji su, poput ovoga, često pretrpani. Moja sestra je jako hvalila vlasnicu. Svako jutro ih je obilazila, svakog pomilovala, plakala kada bi netko umro... Svi su je jako voljeli”, kazala nam je Dragica Gavrić, a njezin muž Augustin dodao kako svi ljudi ponekad griješe te da se nesreća poput ove može svakome dogoditi.