Zašto je ubojica, ma tko to na kraju bio, čuvao tijelo Jasmine Dominić u zamrzivaču procesno je irelevantno te na to pitanje odgovor ne traže tužitelji i odvjetnici, niti će to biti okolnost koju će posebno cijeniti sud kada bude presuđivao u ovom predmetu. No, ono što zaokuplja i izaziva sablazan u javnosti više nego sam čin ubojstva jest postupak zaleđivanja tijela i dugogodišnjeg čuvanja. Stručnjaci koji ga možda mogu objasniti su psihijatri.
- Ovo je svakako jedan od najstrašnijih zločina u Hrvatskoj u posljednjih 20, 30, 50 godina. Ovo bi se moglo nazvati produljenim zločinom jer osoba koja je počinila zločin ne rješava ga se, ne pokušava ga sakriti, zaboraviti, nego nastavlja bliski kontakt s njom i sve se to proteže gotovo 20 godina. To zastrašuje ljude - komentirao je za N1 psihijatar Ante Bagarić.
On u ovom činu vidi “muški rukopis” u čijoj je pozadini morao biti ozbiljan, težak i velik problem.
Ženski rukopis
- Ovo nije rukopis ženskog ubojstva ako bismo mogli tako reći iz mog iskustva. Žene ubojice nalaze se u posebnom afektivnom stanju, obično je nož sredstvo, a ovo prilično sliči na muško ubojstvo. Koliko sad znamo, sliči na jedno brutalno muško ubojstvo teškim predmetom u glavu - smatra dr. Bagarić, dodajući da je, osim ubojice, za leš u škrinji morao znati još netko, odnosno “većina odraslih koji su to mogli prihvaćati i razumjeti na više razina”.
Njegov kolega dr. Goran Dodig smatra kako osoba koja je 19 godina u zamrzivaču držala tijelo mora imati nekakvih psihičkih poremećaja.
Velika samokontrola
- Teško je i ne mogu spekulirati o okolnostima, odnosno o profilu takve osobe. No, jednostavno je nevjerojatno da nitko od okoline nije primijetio ništa čudno na toj osobi. Riječ je o osobi koja ima nevjerojatnu moć samokontrole. To je nevjerojatni događaj, čak i s profesionalne strane, to mi je neshvatljivo. Smatram kako je nemoguće da se ovakvo što ikad ponovi. Treba se napraviti opsežno vještačenje, od čega se doslovno može napraviti doktorat - zaključio je dr. Dodig za Jutarnji list.
Za dr. Nikolu Mandića ovaj slučaj upućuje na patologiju u obitelji, poremećaj ličnosti ili duševno rastrojstvo. U razgovoru za Večernji list on poziva da se nikoga ne osuđuje unaprijed jer “treba doznati kako je došlo do smrti, tko je stavio tijelo u škrinju i tko je za to znao.”
- Možda je smrt nastupila nesretnim slučajem, možda ukućani nisu znali za tijelo. Jedna je mogućnost da osoba koja je tijelo sakrila infantilno negira jedan nesretni događaj i do te mjere razvija potpunu negaciju da je zaista vjerovala da se to nije niti dogodilo - objašnjava psihijatar Nikola Mandić za Večernji, dodajući da se slaže s prof. Vladimirom Grudenom koji je prethodno izjavio da negacija u psihoanalizi može biti tako snažna da osoba ne samo da negira da nešto zna, nego je zaista i uvjerena u to i živi kao da tog negiranog događaja ili situacije doista nema.