Nakon što je 43 dana provela u agoniji i iščekivanju da dozna bilo kakvu informaciju o nestanku Ante Zovka (46), njegova je supruga poslije otkrića Antina mrtvog tijela u septičkoj jami Rudolfa Ožića Bašića u Makarskoj još uvijek u teškom šoku i nevjerici.
Ni ona ni drugi članovi obitelji, kako njezine, tako i pokojnog Ožića Bašića koji se objesio u dvorištu kuće nakon što je pušten sa splitske Psihijatrije, ne mogu vjerovati da je baš Rudolf, odnosno Rudi, kako su ga svi zvali, ubojica iako sve upućuje na njega. No, službeno slučaj još nije zaključen, čekaju se nalazi svih vještačenja da bi se sa sigurnošću moglo reći da je samoubojica ubio svojeg dobrog poznanika Zovka kojem je dugovao nekoliko tisuća eura.
No, nije Zovko bio jedini kojem je Rudi bio dužan. Rudi je za sobom ostavio oproštajnu poruku u kojoj je naveo da sebi oduzima život zbog novčanih dugova, a ni tada ni jednom riječju nije spomenuo Zovka niti bilo koji trag koji bi doveo do njega. Također, do kraja je svima tvrdio da nema veze sa Zovkovim nestankom i da ništa ne zna, i u tome je bio toliko uvjerljiv da mu je većina onih kojih se to ticalo i povjerovala. Ipak, doznajemo, na rukama su mu, kad je Zovko nestao, nađeni tragovi baruta, za koje je on tvrdio da su od hitaca koje je ispalio loveći mačke oko svoje kuće. Nikad nije postao službeni osumnjičeni, no sve je vodilo prema njemu kao prema osobi koja nešto zna, piše Slobodna Dalmacija.
Ne želeći ulaziti u detalje slučaja, Zovkova shrvana supruga izrazila je želju da zahvali timu splitske policije koji je vodio kriminalističku obradu slučaja nestanka njezina supruga, a posebno je istaknula ime jednog čovjeka – inspektora Zorana Petričevića. On je jedini od početka bio uvjeren da je Rudijeva uloga u Zovkovu nestanku puno veća od one na prvi pogled. Upravo je on bio taj koji je, zajedno sa sinom pokojnog Rudija, otkrio Zovkovo tijelo u septičkoj jami koja je bila obrasla travom i na kojoj je bio parkiran jedan od Rudijevih automobila.
– Tom čovjeku želim od srca, u svoje i u ime mojeg sina, zahvaliti za sve što je napravio, za svu utjehu koju nam je pružao i za sve što je napravio u ovom slučaju. Bit ću mu zahvalna do smrti na njegovoj sposobnosti i mozgu i volji jer nije posustajao kad su možda neki drugi već to i htjeli. Ja sam ga "trala" porukama i pozivima, no čovjek je imao strpljenja, on je bio moja tableta za smirenje. Dao je dušu i tilo za rješavanje ovog slučaja, nije želio ići ni na godišnji odmor dok to ne obavi. A tko je njemu bio moj muž i tko sam mu ja, samo jedan od slučajeva u njegovu poslu. Ne daj Bože ovo nikome, ali hvala Bogu, našli su ga i sad barem znam gdje mogu zapaliti svijeću – rekla nam je jecajući Zovkova supruga Dijana.
Pokušali smo jučer doći i do Petričevića, no iz splitske su nam policije poručili da slučaj još nije zaključen. Petričević je iskusan operativac, čovjek koji "kad zagrize, ne pušta", čovjek kojem čak i oni koji mu baš nisu skloni odaju priznanje na njegovoj upornosti i sposobnosti. Vodi neke od najtežih slučajeva na splitskom području, poput nerazjašnjenog ubojstva Marijane Jerković ili, pak, također dosad neotkrivenog slučaja raskomadanog muškog tijela koje je prije pet godina isplivalo u lučici na Zenti. I dosta ljudi smatra, ako itko to može riješiti, onda je to Petričević.
Ali, nije ni on superčovjek. Pa je tako, zbog nedoličnog ponašanja, i završio kao običan operativac nakon što je nekoliko godina radio kao pomoćnik načelnika za krim-policiju Prve policijske postaje u Splitu. Bio je 2009. godine suspendiran zbog, kako se tada pisalo, "osnovane sumnje da je počinio težu povredu službene dužnosti – nepravilno i nenamjensko korištenje povjerenih sredstava te nedolično ponašanje u službi i izvan službe". Naposljetku je vraćen na posao te je bio oslobođen krivnje za odavanje informacija osobama iz krim-miljea.