Nakon nagodbe kojom su trojica Australaca u dobi od 21 do 23 godine dobila uvjetnu kaznu za silovanje Norvežanke (18) u srpnju prošle godine u jednom od splitskih noćnih klubova, slučaj se ponovno našao u središtu interesa. Australci su bili optuženi za teži oblik silovanja za koji je zapriječena kazna od 3 do 15 godina zatvora, a nagodbom s tužiteljstvom dobili su uvjetnu kaznu od godine dana zatvora uz rok kušnje od pet godina. Osim petogodišnjeg roka provjeravanja u kojem ne smiju počiniti nikakvo nedjelo ako ne žele ići u zatvor, mladići su Norvežanki isplatili i odštetu od 20.000 eura.
Dogovor s Norvežankom
S obzirom na težinu kvalifikacije i propisanu kaznu, uvjetna osuda uz isplatu odštete ostavlja dojam da su se optuženici izvukli bez konkretne kazne i da je sve što je žrtva proživjela olako procijenjeno. Međutim nagodba je ostvarena upravo u dogovoru s Norvežankom i njezinom odvjetnicom. Djevojka se suglasila s kaznom i visinom odštete te je sud navedeni dogovor proglasio valjanim nakon što mu je dostavljen dokaz o uplati novca Norvežanki i njezinu pristanku.
Koji su razlozi zbog kojih se djevojka odlučila na takav korak možemo samo nagađati, ali postavlja se pitanje trebaju li službene institucije - unatoč takvom stavu žrtve - pristati na blagonaklone nagodbe ili moraju ustrajati na progonu radi pravičnije kazne počiniteljima zločina.
- Mislimo da bi Državno odvjetništvo unatoč pristanku žrtve trebalo ustrajati na kaznenom postupku, a upravo su oni ti koji nude nagodbu. Nadalje i u tom slučaju, a i u sličnima očito ulogu igra to koliko novca ima počinitelj. Ako mogu sebi priuštiti, optuženici plate najbolje odvjetnike i isplate odštetu te dobiju minimalne kazne ili budu potpuno oslobođeni. U demokratskoj državi morali bi prema svima imati približno jednak odnos, prema onima bez novca i onima s novcem.
Mi smo imali slučaj premlaćivanja u kojemu se žrtva složila s nagodbom na koju je nasilnik pristao te je dobio kaznu od 5000 kuna u obliku donacije pa protiv njega kazneni postupak čak nije ni pokrenut. Tada smo oštro reagirali i mi i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Ovdje mogu donekle razumjeti žrtvu jer je ona iz Norveške te je za nju užasno skupo ovdje plaćati odvjetnika.
Osim toga, tu je i mučenje s ponovnim ispitivanjem na sudu. Žene uvijek žele to zaboraviti i strane se državljanke ne misle vraćati u zemlju gdje im se to dogodilo. Kada se radi o hrvatskoj državljanki, jednako kao i strankinji, u svim slučajevima u kojima se pokreće postupak dođe do zatvorske kazne.
Loše poruke
Veći je problem to što je malo prijava jer žrtve nisu spremne za mrcvarenja na sudu. Upravo stoga ovakve su poruke o uvjetnim kaznama uz pristanak žrtve loše - kaže nam Sanja Sarnavka, čelnica udruge B.a.B.e.
Neuobičajena praksa
- To nije praksa u slučajevima silovanja, već je - ustvari - neuobičajeno. Uglavnom je kod tih kaznenih djela presuda osuđujuća i zatvorska. Međutim zakon predviđa u slučajevima kad se žrtva suglasi da se provede takva nagodba te se može ići na dvije vrste ublažavanja: zakonsko i sudsko ublažavanje. Upravo zbog te dvije osnove ublažavanja kazne moguće je izreći uvjetnu osudu - objasnio nam je odvjetnik Vinko Ljubičić.