"Molim da se isključi javnost s rasprave. Nepoznate osobe sustavno uznemiravaju supruga moje branjenice od prošlog ročišta i novinskih članaka. Zovu ga na telefon, dolaze mu doma te mu na vrata stana i po njegovom automobilu lijepe novinske članke u kojima se izvještavalo o ovom predmetu i na kojima je nadopisana riječ ‘ubojica‘. Obzirom da se radi o starijoj osobi i lošeg zdravstvenog stanja, sve to značajno utječe na njegovo zdravlje" – rekao je u sudnici Županijskog suda u Velikoj Gorici branitelj pritvorene Marine Šnajder (62). Riječ je o ženi koja je optužena da je s bivšim suprugom Wernerom Trautmannom (58) ubila iz koristoljublja prije tri i pol godine Tonka Zeca (58), a čije je tijelo potom zakopano u okolici Samobora te s odmakom vremena njegove kosti premještene kraj jezera Orešje. Velikogorička tužiteljica se usprotivila tom prijedlogu navodeći da "ako i jesu točni paušalni navodi obrane, u ovakvom postupku preteže javni interes". S njom se potom složilo i sudsko vijeće pa je suđenje uz prisustvo medija nastavljeno ispitivanjem sina i sestre ubijenog Dubrovčanina koji kroz imovinsko pravne zahtjeve potražuju ukupno 70.000 eura.
Kroz iskaze se doznalo mnogo javnosti nepoznatih detalja ubijenog Zeca, inače poznatijeg u javnosti kao Tony Gerard. Pa je tako njegov 29-godišnji sin opisao da s ocem nikada nije živio, ali su se na mjesečnoj razini nalazili.
- Živio je ludim životom, većinu vremena nije imao stalno zaposlenje, volio je brzo voziti, bio je sklon drogi, alkoholu i prostitutkama. I do 50 posto svojim prihoda mjesečno je trošio na provod. Imao je dosta lažnih prijatelja, a prihodi su mu bili od prodaje i najma naslijeđenih nekretnina, a u ranoj mladosti je krao i prodavao drogu. Živio je od Španjolske i Italije do Njemačke i Belgije. Puno je putovao i imao puno boravišta, no najviše je živio u Dubrovniku. Marinu sam prvi puta vidio u sudnici, a Wernera jednom 2022. kada sam prijavio očev nestanak. Za njega mi je otac rekao da bi mu on trebao biti partner u jednoj tvrtki s kamionima i autodizalicama te mi je bio poslao i jednu fotografiju s njim iz blagdanskog perioda 2021. iz restorana. O svojim poslovnim stvarima otac mi, inače, nije pričao. Kad sam se zadnji puta s njim čuo dobio sam i crno-bijelu fotografiju rasječenog prsta. Često je mijenjao brojeve mobitela, a tad mi je priznao da je ozlijeđen, da je bolestan i da mu dođem za tjedan dana jer da mu toliko treba da se oporavi. Zvučao je drugačije nego inače, glas mu je bio usporen. Kako sam znao da je bio ovisan o alkoholu i šmrkao je kokain te imao mamurluke, mislili smo da opet ima krizu i da mu zato treba tjedan dana za oporavak – ispričao je sin ubijenog Tonka Zeca koji je po dolasku u Zagreb zajedno sa svojom tetom, obzirom da mu se otac prestao javljati, krenuo zvati sve očeve prijatelje, poznanike, bolnice... Neki od njih su mu, kako je otkrio, dali do znanja da su čuli da je ozlijeđen i pritom razvili razne teorije oko tog rasječenog prsta. A nakon što su nestanak prijavili policiji, s njima su otišli do očeva stana u Vrbanićevoj koji je bio zaključan. U stanu ih je dočekao nered.
-Sve je bilo po stanu izmješano, na podu razbijene boce, ali i 400 grama kokaina. Inače, tetka je uočila te veljače da se promijenilo zemljišno-knjižno stanje oko tatine nekretnine u Dubrovniku i da postoji zabilježba i ugovor o doživotnom uzdržavanju Marine Šnajder s mojim ocem. Smatrao sam to prvo mogućim da se otac prijavio na liječenje u neku kliniku, ali Marina nema nikakvih kvalifikacija da bude medicinska sestra ali i nema nikakav institut za liječenje ovisnosti. Stoga sam ju nazvao i pitao ‘Gdje je moj otac?‘. Bilo mi je čudno kad mi je rekla da ne zna a bila je prema toj zabilježbi i ugovoru zadužena za njega. Nakon toga sam se trebao s njom i susresti da dobijem odgovore, ali je sastanak otkazala. S Wernerom, o kojem mi otac nikada nije pričao, sam se susreo u kafiću. Rekao mi je da pretpostavlja da je Toni u Južnoj Americi i da ne brinem. Činio mi se preljubazan. I samo da kažem da on priča dobro hrvatski i vjerujem da je samo htio u ovom postupku dobiti na vremenu kada je za sebe tražio prijevod sve dokumentacije na njemački – otkrio je dalje svjedok osvrnuvši se i na ugostitelje I.G. i M.D., kupce očeve dubrovačke nekretnine i koji su trenutno u najmu te vode restoran. Šnajder je naime, početkom 2022. krivotvorila lažne isprave kao punoćnnica prodavatelja nekretnina Tonyja Gerarda i za to od njih navodno, zajedno s Traurmannom, dobila 400.000 eura.
- Nakon nestanka mog oca, I.G. i M.D. su unazad četiri godine imali drugačiji stav o svemu tvrdeći da su oni prostor kupili no ta uknjižba nije prošla u zemljišnim knjigama. Sada su rekli da nemaju interesa više za njega, da ne žele biti vlasnici istog niti se povlačiti po sudovima pa smo sklopili sudsku nagodbu na osnovu koje naredne tri godine plaćaju po 3000 eura mjesečno najam prostora. Kad sam ih pitao gdje mi je otac, nisu mi nikada rekli već su se pridružili mišljenju prijašnjeg najmoprimca da je otputovao negdje. U početku sam i na njih sumnjao da bi mogli imati veze s nestankom, a nedavno su mi rekli da su sudu dostavili dokaz da su za potrebe kupnje lokala u svojoj banci digli 400.000 eura i dali to Marini. Je l‘ moj otac nekome bio dužan? Mislim da ne, jer su cijeli život drugi bili dužni njemu. Generalno, svoje je dugove vraćao, a što je krao? U najranijem djetinjstvu su to bili npr. jogurt ili Fanta. Kleptomanija je to po meni bila jer kad imaš na računu 70.000 eura kako to nazvati? A prije 40 godina krao je i aute – pojasnio je još sin ubijenog.
Pažljivo je iskaz svjedoka i odgovore na pitanja slušala okrivljena Šnajder pa je svjedoka odlučila upitati da li zna pravo ime svoga oca.
- Da znam. Tonko Zec – odgovorio joj je svjedok i dobio protupitanje: ‘A nije možda Tony Gerard?‘ Na što je optuženoj objasnio da je Tonko Zec ime po rođenju koje je kasnije promijenio.
Zatim je potrebu imao postaviti i optuženi Trautmann no prije nego ga je pitao za fotografiju koju je dobio rasječena prsta te poruku sa francuskog broja izrazio mu je, na čuđenje svih, sućut.
Tužiteljicu je, pak, zanimalo je li ga je itko nakon očeve smrti tražio povrat ikakvih dugova te je li otac s ikim razgovarao oko prodaje nekretnine u Dubrovniku.
-Radi dugova me nitko zvao nije, a otac je mnogima rekao da želi prodati restoran u Dubrovniku. Optuženi nisu bili potrebni u tom lancu oko prodaje. A sve što je otac prodavao znalo se jer se volio pohvaliti, ali u ovom slučaju to nije bilo tako. Nitko nije znao da je lokal prodan. Inače, ljudi oko Tonija su mi govorili kasnije da je Marina prevarantica – zaključio je sin ubijenog.
Sestra pokojnog N.N. također se dotaknula bratova života od najranijeg djetinjstva i velikog nasljedstva, povrata djedovine kao i da su nakon svih podjela imali dovoljno da žive bez da rade. No nije znala reći s kolikim je novcem njezin brat raspolagao.
-Restoran u Dubrovniku je planirao prodati u kompletu sa stanovima iznad njega, a najmoprimci su htjeli samo lokal kupiti. Da se Toni ne javlja, rekao mi je nećak u ožujku 2022. kad su se trebali naći u Zagrebu. Pisao mi je bio i da mu je rekao da ima nekih problema – i zdravstvenih i drugih – pa da ga je molio da dođe. Krenuli smo zvati sve njegove poznanike, pa i Maru B., bliskog suradnika koji mi je rekao da se priča po Dubrovniku da je Toni prodao restoran. Nismo za to znali, bilo mi je čudno i ušla sam provjeriti zemljišne knjige. Ostala sam zapanjena ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Moj brat nije bio bolestan, a i da ga je zaključio znali bi to. Pa sam nazvala najmoprimce u lokalu i pitala ih kome plaćaju najamninu. Oni su kupili restoran a sin jednog od njih je otvorio obrt i njima plaćao podnajam 5000 eura. Na upit gdje mi je brat, odgovorio mi je: ‘Nemojte me ništa pitati. Opljačkani smo i mi i vi. Ne poduzimajte ništa dalje‘ te da je restoran kupila Marina Šnajder za koju do tada nisam čula – prisjetila se N.N. otkrivši da je 15 minuta kasnije primila poziv drugog najmodavca. On ju je uvjeravao, pak, da je ona "zbunila njegova poslovnog kolegu i da se nije snašao radi pitanja".
-Rekao je da me zove da mi kaže da su oni zapravo kupili restoran. A kad sam mu ukazala da sam pogledala zemljišne knjige, kazao je da nemam što gledati, da nemam što više poduzeti, da je sve uknjiženo kao i da moj brat sigurno negdje šeta. Sreća, do uknjižbe nije došlo jer Grad koji ima pravo prvokupa nije dao suglasnost. S nećakom sam otišla odmah na policiju. I prijašnji najmodavac Z.K. me zvao da ne moram brinuti oko brata, da pozna jednog od novih najmodavaca s kojim je u kumstvu, kao i da su to krasni ljudi te da nemam razloga da prijavljujem policiji Tonkov nestanak. Umjesto da su se svi oni redom zabrinuli, pokušavali su me odgovoriti od prijave policiji. Mislim da su svi oni znali da dokumentacija oko kupoprodaje nekretnine je krivotvorena – navela je svjedokinja otkrivši i da najmoprimci sve do pronalaska tijela njezina brata unatoč ugovoru o najmu s njime, najamninu plaćali nisu na njegov račun. Na upit branitelja okrivljenih o pokopu tijela, N.N. je kroz suze rekla da je od brata "dobila vreću kostiju koje su kremirali i urnu pokopali na dubrovačkom groblju".
Podsjetimo, Tonko Zec je bešćutno umlaćen s najmanje tri udarca tupotvrdim predmetom po glavi. Optužnica tereti dvojaci za teško ubojstvo Zeca od 21. veljače 2022. na neutvrđenom mjestu, kako bi prikrili nezakonitu prodaju njegove nekretnine za 400.000 eura. A na sve to se Trautmanna tereti i za prevarnu prodaju žrtvine nekretnine nakon što je Šnajder, prema optužnici, 2021. krivotvorila punomoć kojom ju tobože Zec ovlašćuje da proda njegove dubrovačke nekretnine. Usput je sastavila i lažni ugovor o doživotnom uzdržavanju žrtve, a prema kojem joj nakon smrti sve pripada, pa i novac. Nastavno na to, Trautmann je početkom 2022. sa Šnajder došao u Dubrovnik gdje je ona predočila potencijalnim kupcima lažnu punomoć za prodaju nekretnine, a Trautmanna im je predstavila kao nećaka inozemnog bankara koji je zainteresiran za kupnju tih nekretnina. To fingiranje su, prema optužnici, odigrali kako bi kupce nagnali na kupnju Gerardovih poslovnih prostora, što su i realizirali, međusobno u konačnici podijelivši 400.000 eura.
Zatim su se odlučili riješiti i Tonka Zeca. Ubili su ga i bacili u raslinje u Domaslovcu. A nakon što su uvidjeli da se u veljači prošle godine oko njih obruč steže jer za kriminaliste nestanak čovjeka kojem se od 22. veljače 2022. gubi svaki trag nije pao u drugi plan, Šnajder i Trautmann su došli na ideju da se ostaci tijela premjeste. Pa je za tu grobarsku akciju Trautmann lanjskog 21. veljače kupio u sisačkom Pevexu lopatu, radne rukavice i paket vreća za šutu pomoću kojih je 23. veljače dio posmrtnih ostataka (bedrenu kost, te više fragmenata lubanje i donju čeljusti) iskopao te odvezao u Škodi Octaviji do listopadne šume kod jezera Orešje ubacivši ih tamo u netom iskopanu jamu dubine 60 centimetara.
Ni slutio pritom nije da ga već neko vrijeme prate policajci u civilu kao i da ga iz zraka prati dron. Policija je 23. veljače odradila ekshumaciju kostiju na obje lokacije te su danima provodili očevid i prikupljali dokaze pa i skupljali stvari koje je Trautmann odbacivao po Zagrebačkoj županiji poput crne putne torbe koju je bacio u rukavac jezera Rakitje, rukavicu je bacio u kantu za otpad na jezeru Rakitje da bi na kraju odjeću koju je presvukao nakon te akcije, bacio u kontejer u Huzanićevoj ulici Dugom Selu. Krvavi zločin se, najvjerojatnije, dogodio u podstanarskom stanu u Hoto Vilama u Strmcu koji su unajmili optuženi bivši par. Nakon nekoliko mjeseci otkazali su najam i predali ga urednog vlasnici, a koja je policiji otkrila da u "stanu nije bilo velikog madraca s kreveta".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....