Duško Gages (47), smrtno je stradao u eksploziji svoje obiteljske kuće koja se dogodila u četvrtak oko 20 sati. Prizor na mjestu događaja bio je užasan.
Na mjestu gdje je stajala kuća prizemnica ostala je samo hrpa ruševina. Kuća je doslovno sravnjena sa zemljom, a tijelo nesretnog Duška nakon velikog posla na raščišćavanju pripadnici JPVP Osijek i DVD-a Bilje pronašli su u petak oko 1,20 sati. Uz njega je bio i njegov pas jazavčar Vlado.
Drugi pas Zoki je u trenutku eksplozije bio izvan kuće, pa je preživio ovu veliku tragediju, a dan kasnije zbunjeno je hodao oko kuće dok su mu susjedi svako malo prilazili, mazili ga... Tužna je bila slika ispred dvorišta kuće u kojoj se dogodila velika tragedija, gdje su uplakana i ožalošćena Duškova majka, koja živi u Osijeku, prijatelji i susjedi čekali da se završi očevid i da njegovo tijelo pogrebnim kolima bude prevezeno na Patologiju KBC-a Osijek kako bi se obavila obdukcija i utvrdio točan uzrok smrti. Nagađa se da je uzrok eksplozije povezan s plinom, no više će se znati nakon što o tome izvijeste PU osječko-baranjska i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku.
Vijest o Duškovoj pogibiji pogodila je brojne Osječane koji su ga poznavali, ali i brojne ljude izvan Osijeka i Hrvatske, jer je Duško Gages bio 'velika faca' u konjičkom svijetu. Rođen je u Osijeku, odrastao u Tvrđi, a prije desetak godina doselio je u Bilje kupivši kuću na periferiji ovog baranjskog mjesta. Bio je poznat među uzgajivačima konja i ljubiteljima konjičkog sporta kao dugogodišnji džokej sa zapaženim rezultatima na državnim i međunarodnim natjecanjima, pa je tako primjerice prije osam godina kao član Konjičkog kluba Osijek osvojio Zimski kup Slavonije i Baranje u preponskom jahanju. Pobjeđivao je i na brojnim drugim natjecanjima u konjičkom sportu diljem Hrvatske kao član KK Osijek.
- Dule je bio moj veliki prijatelj, praktički cijeli život, još otkako se kao 10-godišnji dječak prvi put pojavio na našem hipodromu na Pampasu s kojeg je odlazio, ali mu se i uvijek vraćao – kaže nam Zoran Munduković iz KK Osijek, i sam jahač i vlasnik konja, koji je pun hvale za poginulog Gagesa.
- Cijeli život s konjima, pravi konjar, sve je podredio konjima i sportu. Do zadnjeg je dana bio s njima. Obilježio je konjički sport u Osijeku. Uvijek spreman svima pomoći, oko konja, drugima da uspiju. Jedan od rijetkih koji je bio na poziciji da može i da želi pomoći. Za nas je to veliki gubitak, za cijeli klub i konjički sport. Radio je u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj..., natjecao se tamo, ali uvijek se vraćao kući – kazao je Munduković, koji će za Gagesa reći i da je bio "vesela boemska duša, jedan od onih tipova kakvih danas nema."
- Volio je društvo, proveseliti se, ali nije bio incidentan tip. Upravo suprotno, prava dobričina. S konjima je, pak, imao poseban odnos. I nije ih se bojao. Koliko god da je neki konj bio lud, ovaj je bio još luđi. Nikakvog straha nije imao. Uzjahao bi i crnog vraga. Tko god je u Hrvatskoj imao neki problem s konjima, zvao je njega da rješava problematične konje i problematične situacije. Daj Duleta, pa to Dule sredi i popravi. U Hrvatskoj su rijetki ljudi koji mogu to što je mogao on. Iskustvo, hrabrost i znanje. Sve je imao i svima će nam faliti – rekao je kroz suze Munduković. Iz KK Osijek od Duleta su se oprostili i na svojoj Facebook stranici, a posljednjih godina Gages je bio član KK Dunavski raj iz Vukovara u kojem je bio do prije godinu dana.
- Baš nas je rastužila vijest koju smo dobili iz Osijeka, jer Dule je u dvije godine koliko je proveo u našem klubu ostavio dubok i neizbrisiv trag. Od jednog malog kluba mi smo zahvaljujući njemu postali priznati u Hrvatskoja, a sve što je učinio za nas, za naš razvoj zauvijek će ostati zapisano velikim slovima – rekli su nam iz vukovarskog kluba u kojem je Duško bio jahač, ali je kao zaposlenik kluba prvenstveno radio s mladim konjima.
- On se sa tim životinjama doslovno razumio. Netko jednostavno stvari odrađuje po intuiciji, ali on je bio stvarno sjajan. Kad god je netko imao problem da ne može dobiti od konja ono što bi htio, zvalo se njega i on bi rješavao sve probleme. Bio je svima spreman pomoći što god je trebalo. Radio je prvenstveno s mladim konjima, a naš odnos nije bio odnos poslodavca i radnika, nego baš prijateljski odnos. I u natjecateljskom smislu smo se za njegovog boravka jako podigli, počeli su nas uvažavati svi klubovi u Hrvatskoj. S mladim konjima je radio sve, od socijalizacije, ujahivanja, usmjeravanja u određenu granu konjičkog sporta. Hrvatska je ostala bez jako kvalitetnog i dobrog jahača, daleko najboljeg u Slavoniji i Baranji unazad 20-ak godina. Jako puno smo izgubili – poručili su iz vukovarskog kluba.