Psihičko, fizičko i seksualno zlostavljanje koje mu je puna tri mjeseca priuštio otac, i to dok je imao samo pet godina, ostavilo je neizbrisiv trag na tom djetetu, danas 21-godišnjaku. Deset godina zatvora, na koliko je njegov otac pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa spolnim odnošajem, njemu apsolutno ništa ne znače.
Niz dijagnoza
- Kao dječak od nepunih pet godina doživio sam višestruko teško zlostavljanje. Otac me spolno, fizički i psihički maltretirao. Na kraju je za to osuđen pravomoćno na bezuvjetnu kaznu. Zbog pretrpljenih trauma imam velike tegobe i psihički sam obolio. Oca sam se strašno bojao, a zbog prijetnji koje mi je uputio, bojao sam se i za svoju majku i baku. Strah se kasnije pretvorio u jedan od simptoma trajnog oboljenja psihičkog stanja. Imao sam traumatično djetinjstvo, probleme u školi i učenju, pohađao sam školu po prilagođenom programu, ponavljao sam razrede, imao noćne more, a strah od oca i mraka su postali svakodnevica - opisao je 21-godišnji mladić kojega je otac u vrtićkoj dobi seksualno napastovao. Dijagnosticirana mu je hiperaktivnost i često se sukobljavao s ljudima. Simptomi agonije koju je prošao u dobi od pet godina postupno su se izražavali i pojačavali s godinama.
- Pravi razlog svih mojih problema otkriven je tijekom psihoterapije kad sam napunio deset godina. Unatoč kontinuiranom liječenju u psihijatrijskim ustanovama i redovnim kontrolama psihijatra uz uzimanje preporučene terapije, imam trajne posljedice koje me dovode do ruba suicida. Dijagnosticirani su mi mješoviti poremećaji ponašanja, depresija, PTSP, poremećaj osobnosti, glavobolje, promijenjen je EEG uz naznaku daljnje progresije u poremećajima ponašanja i osobnosti.
Bio je to nemjerljiv strah koji sam proživio kao dijete tijekom pretrpljenih epizoda zlostavljanja. Stoga za pretrpljenu fizičku bol od studenoga 2001. do 11. veljače 2002. od oca sudskim putem potražujem 26.000 kuna, za proživljeni strah 30.000 kuna, a za psihičke bolove zbog smanjenja životne aktivnosti 270.000 kuna - naglasio je 21-godišnjak. Prema nepravomoćnoj presudi jednog suda u središnjoj Hrvatskoj, nakon što su “izvagani” svi dokazi i iskazi, osuđeni otac svome sinu mora platiti 102.200 kuna odštete, ali i nadoknaditi mu 6006 kuna sudskih troškova.
Otac sve poriče
- Sina nisam seksualno, psihički ni fizički zlostavljao ni u kojem pogledu, iako sam za to pravomoćno osuđen na deset godina zatvora. Preko osam godina sam proveo u zatvoru, a pušten sam ranije zbog primjerenog i uzornog ponašanja u odnosu na ostale zatvorenike i djelatnike ustanove. U doglednoj budućnosti ću dokazati sve ovo što navodim jer sve što mi se stavlja na teret ne bih mogao ni u primisli počiniti, a to zna i moj sin. Redovno se od izlaska iz zatvora prijavljujem u nadležnu policijsku postaju, a prijavio sam se i na Zavod za zapošljavanje. No, recite vi meni, kako da ja platim iznos iz tužbe?
Ako ikada budem imao novca, platit ću sinu odštetu - pojadao se u sudnici osuđeni pedofil koji o svom sinu nakon svega nema lijepe riječi. Napomenuo je da je njegov sin “još od ranog djetinjstva imao zdravstvenih, psihičkih i tjelesnih problema, da su mu liječnici utvrdili hiperaktivnost. Zlostavljanim dječakom, nakon otkrića gnjusnog čina, bavilo se više institucija.
U tretmanu liječenja, koji s prekidima traje od 2002. pomogli su mu psiholozi, pedijatri, psihijatri, neurolozi i logopedi. Svakodnevno je na meniju imao propisane i razne psihofarmake, antipsihotike, antidepresive, anksiolitike i antiepileptike. Liječio se i bolnički, a vještaci psihijatri su utvrdili da je dječak tijekom pohađanja osnovne škole bio izrazito autoagresivan i nikako se nije mogao kontrolirati.
Trauma
Odrastanje uz oca zlostavljača sa psihičkim smetnjama, raspad obitelji i školski neuspjeh kao posljedica sniženih mentalnih sposobnosti “kumovali” su nastanku brojnih psihičkih smetnji.
- Mladić boluje od trajne promjene ličnosti koja se ne može pripisati oštećenju ili moždanoj bolesti. Traumatski događaj iz djetinjstva izazvao je smetnje funkcionalne sposobnosti, koje oštećuju subjektivni osjećaj dobrog stanja, a psihička simptomatologija i kognitivna oštećenja trajno su i jasno prisutna - zaključio je vještak psihijatar, uz napomenu da je mladiću “potrebno kontinuirano psihijatrijsko praćenje i liječenje, ali i primjena medikamentozne terapije”.
Djeca šute zbog srama i straha da im drugi neće povjerovati
Otac osuđen za seksualno zlostavljanje djeteta kad je imalo pet godina i dalje negira da ga je zlostavljao, a kao jedan od podataka kojima dovodi u sumnju da se zlodjelo dogodilo navodi se i činjenica da je dijete zlostavljano u dobi od pet godina, a da se trauma detektirala tek kad mu je bilo deset.
Ne ulazeći u konkretan slučaj, dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece, navodi kako su istraživanja pokazala da vrijeme proteklo od razdoblja samog zlostavljanja do njegova otkrivanja prosječno iznosi od 10 do 16 godina.
- Rijetko sam u praksi imala slučaj da se dijete povjerilo dok je zlostavljanje još trajalo. Djeca šute iz više razloga. Najčešće je to strah da im drugi neće vjerovati, zatim osjećaj srama, osjećaj krivnje, strah od ljutnje drugog roditelja, strah da će biti krivi za raspad obitelji ako se nekome povjere, ali i zbog ljubavi prema počinitelju. Počinitelji su u 90 posto slučajeva djetetu poznate i bliske osobe, najčešće upravo roditeljske figure - kaže dr. Buljan Flander.
Posljedice seksualnog zlostavljanja, ističe, vrlo često ostaju za cijeli život, posebno ako dijete ne prođe dugotrajan odgovarajući tretman.
- Ako kreću u život s osjećajem srama, krivnje i obilježenosti, imat će ozbiljne posljedice na planu osobnog života, školskog uspjeha, samopoštovanja, socijalnih odnosa, vlastitih veza. Istraživanja pokazuju da su seksualno zlostavljana djeca četiri puta sklonija pokušaju suicida od djece s drugim vrstama trauma - upozorava. (K. Turčin)