Uoči desete obljetnice smrti Nede Bujević (49) i njezinog sina Ivana (19), koji su živote izgubili 1. rujna 2011. na zagrebačkoj Trešnjevi kada je na njih kao pješake naletio auto, na Županijskom sudu u Zagrebu Damir Strmečki (63) nepravomoćno je osuđen na četiri godine zatvora. Ujedno mora nadoknaditi i 4998 kuna sudskih troškova, a čuvši sankciju, zasuzile su mu oči. Predsjednica sudskog vijeća Tamara Pleše usmeno je detaljno obrazložila presudu napomenuvši kako kazna ne smije biti odmazda te da, iako je za ovo kazneno djelo zapriječeno do 10 godina zatvora, nema te kazne koja može biti ekvivalent za izgubljeni život.
Kao olakotne okolnosti sud mu je uzeo u obzir njegovu kaznenu neosuđivanost, da je rođen 1958. godine i da ima dvoje djece od kojih je jedno još uvijek maloljetno, kao i činjenicu da je zaposlena osoba na koju su posljedice nesreće u velikoj mjeri utjecale.
- Iako vam se ne stavlja na teret bezobzirna vožnja jer je vaša brzina kretanja u trenutku nesreće bila 23km/h, treba uzeti u obzir i drugog sudionika nesreće. Također, iz prekršajne evidencije proizlazi da ste prije i poslie nesreće bili prekršajno kažnjavani za prometne prekršaje. Inače, nekoliko stvari od samog početka tijekom sudskog postupka je bilo nesporno poput pravca vašeg vozila kao i Porschea Mladena Guština. Međutim, nije došlo do nesreće kako ste vi kazali odnosno da je Guštin naletio na vaše vozilo već ste vi svojim autom udarili u stražnji bočni dio njegova auta, a to proizlazi iz vještačkog nalaza i fotoelaborata. Nije sporno bilo ni da se Guštinov Porsche zabio i udario u stup javne rasvjete, u kontejner i potom u dvoje pješaka koji su zatim preminuli. Pitanje je bilo jeste li vi u raskrižje ušli kad je vama bilo upaljena zelena dodatna strelica za skretanje u desno ili glavni semafor, kako ste tvrdili u vašoj obrani. U skladu sa iskazima četiri svjedoka koji su bili nepristrani, slučajni prolaznici koji nisu poznavali oštećene, kao ni vas niti pokojnog Guština, uočili su da se vama upalila zelena strelica za desno dok ste prvi stajali u koloni vozila u Nehajskoj. Uvažavajući iskaze svjedoka, prometni vještak je naveo da je Guštin ušao u raskrižje tijekom izmjene svjetala na semaforu dok je vama bila zelena dopunska strelica za desno - rekla je obrazlažući presudu sutkinja Pleše ponovivši optuženom da na njezinu odluku ima pravo žalbe.
Optužnica je uz Strmečkog obuhvaćala i Mladena Guština no nakon njegove smrti prošle godine, Strmečki je ostao sam na optuženičkoj klupi. A riječ je o stravičnoj nesreći koja se dogodila 1. rujna 2011. oko podne na križanju Ozaljske i Nehajske lice na kojem su mama i sin Bujević stajali kraj semafora i čekali da se upali zeleno svjetlo. No u tom je trenutku na njih naletio Porsche Cayenne kojeg je vozio Guštin.
Tužiteljstvo je u podignutoj optužnici, koja je nekoliko puta vraćana na doradu, teretilo prvo samo Guština da je na crveno ušao u raskrižje Nehajske i Okićke s najmanje 74 km/h. Nakon niza vještačenja, suoptužen je potom i Strmečki koji je prije nesreće bio zaustavljen u Nehajskoj na semaforu i također čekao zeleno svjetlo. No kad mu se upalila zelena strelica za skretanje u desno, i u tom trenutku je na Ozaljskoj i dalje zeleno na semaforu, Strmečki je valjda misleći da se upalilo zeleno za ravno, produžio Nehajskom preko Ozaljske prema Okićkoj ušavši tako u putanju vozilima s Ozaljske i tom je prilikom na njega udario Porsche koji se potom zanio, udario u rasvjetni stup, kontejner, stražnji lijevi dio parkiranog auta i na kraju na pješake. Vještak je u svom nalazu i mišljenju zaključio da do sudara ne bi došlo da je Guštin vozio 50 km/h umjesto 74,1, kao i da Strmečki nije prošao kroz crveno. Inače, oba vozača su se na početku suđenja 2015. pokušala nagoditi s tužiteljstvom u zamjenu za priznanje krivnje, no do nagodbe nije došlo pa se sudski proces nastavio uz niz odgoda zbog bolesti optuženika. U svojoj obrani, pak, koju je Strmečki iznio prošloga tjedna, negirao je krivnju tvrdeći da je u sporno raskrižje ušao na zeleno svjetlo na semaforu.
- Tog nesretnog dana, kažem nesretnog radije bih da se nisam ni ustao iz kreveta, a kamoli izašao van. Išao sam se naći s bratićem u Okićkoj. Vozio sam se Nehajskom i stao na semaforu jer je bilo crveno. Kad se upalilo zeleno za ravno, krenuo sam kroz raskrižje. Velikom brzinom, kao da je išao 100 km/h, na moj prednji dio auta naletio je Porsche. Zanjihao sam se na cesti i ispratio Porsche pogledom u nadi da neće završit s druge strane ceste gdje su bili ljudi. Kad sam izašao iz svog auta, tek tad sam vidio razmjere katastrofe. Poginuli su majka i sin. Od istražne sutkinje sam se informirao tko su ti poginuli ljudi koji su prije sat vremena još bili živi i imali svoje životne planove. Poginulo dijete je imalo 18 godina kao i moj sin tada, a njegova pokojna majka rođena je istog datuma kao i moja kćer. Tragedija me strašno pogodila i s njom teško živim. Na suđenju, koje je direktni stres za mene, svaki put proživljavam sve ispočetka. Znam da nisam kriv za nesreću, ali ne znam kako sam se našao u poziciji optuženika tri godine od nesreće - branio se u sudnici Damir Strmečki koji je na početku, kako je podsjetio, bio svjedok u postupku.