Duševo rastrojeni Opuzenac Radomir Šimović, koji je u nedjelju navečer aktivirao plinsku bocu, usljed čega je u zrak "dignuo" svoju kuću, u toj je eksploziji zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život, te je, nakon što ga je Specijalna policija savladala eketrošokerom hitno prevezen u KBC Split na Križinama. Tamo je u jutarnjim satima ponedjeljka hitno operiran i smješten na Jedinicu za intenzivno liječenje KBC-a Split na Križinama.
Kako iz bolničkih izvora doznaje Slobodna Dalmacija, njegovo zdravstveno stanje je izuzetno teško, nalazi se u induciranoj komi, priključen na respirator. Kod ozlijeđenog se radi o dubokim opeklinama trećeg stupnja na više od 50 posto tijela. Pred njime je dug i mukotrpan put oporavka, a ne isključuje se ni mogućnost eventualne potrebe za amputacijom nekog od dijelova tijela koji su u eksploziji zadobili najteže opekline.
U cijeloj ovoj horor priči najnevjerojatnija je činjenica da je Šimović, nakon teškog i životnougrožujućeg ozlijeđivanja uslijed eksplozije još više od 12 sati sjedio na, onome što je ostalo od krova kuće, koju je raznio. Stoga nas je zanimalo, kako je to moguće, kako je moguće da čovjek koji ima životno opasne ozljede i teške opekline koje moraju boljeti, može 12 sati biti pri svijesti, prijetiti i pružati otpor policiji?
Dr. Ivo Urlić, poznati splitski psihijatar je pojasnio o kakvom se stanju kod teško ozlijeđenog radilo.
- Taj čovjek je bio do tog stupnja u promijenjenom psihičkom stanju da je mogao podnijeti bol, koja se ne može normalno podnijeti. Zbog toga se može sa potpunom sigurnošću reći da se radi o osobi koja je visoko promijenila psihičko doživljavanje.
Njega, očito niti teške opekline, niti životna ugroza, niti uništavanje vlastite kuće nisu mogli pomoći da se u jednom trenutku zaustavi u svojoj reakciji. To je očigledno bio znak da mu život ništa ne znači i da je njegov poziv u pomoć bio označen rizikom da to i životom plati, jer se očito osjećao neshvaćenim, odnosno okolina nije razumjela koliko on pati, rekao je dr. Urlić za Slobodnu Dalmaciju.
Prema mišljenju našeg sugovornika kod Šimovića se radi o PTSP-u.
- Radi se o kompleksnom PTSP-u sa dubokim promjenama ličnosti, kaže dr. Urlić.
Postavlja se pitanje zašto čovjek, koji je otprije poznat policiji i od kojeg je, kako smo pisali "strepilo" cijelo susjedstvo, kojemu je smetalo sve i svašta i koji je mislio da ga prate, nije bio pod nadzorom medicinskih i socijalnih službi.
- Ako je policija i prije intervenirala bilo je potrebno vidjeti zašto taj čovjek ima takvo ponašanje, što je uzrok takvom ponašanju i zašto se tako ponaša. Ne mogu se oteti dojmu da su bolje morali reagirati Centar za socijalnu skrb i Služba za mentalno zdravlje i tko zna možda onda ne bi došlo do ovakve tragedije, kaže dr. Urlić.
Šimović je po riječima dr. Urlića bio u svojevrsnoj "anesteziji".
- To je jedno ekstatično stanje, slično deliriju u kojemu često puta postoji psihogena anestezija, tako da takve osobe, u takvim stanjima ne osjećaju bol ili ta bol koju oni osjećaju nije adekvatna oštećenju tkiva ili stvarnoj boli koju bi osijećali da nisu u stanju svojevrsnog delirija. Oni stvarnu bol počinju tek osjećati, nakon što se njihovo psihičko stanje smiri, zaključuje dr. Ivan Urlić.