U nastavku suđenja Ivanu Šmitu (26), optuženom da je lanjskog kolovoza s 26 ubodno-reznih rana kuhinjskim nožem usmrtio Stipu R. (38) u stanu u novozagrebačkim Dugavama, u sudnici velikogoričkog Županijskog suda saslušano je dvoje susjeda koji su u vrijeme krvavog čina na stubištu zgrade vidjeli mušku osobu.
Stanar zgrade koji živi odmah do stana u kojemu se dogodio zločin prisjetio se da se kobne večeri nakon turnira vratio kući oko ponoći i da je legao u krevet nešto prije 1 sat.
- Prolazeći kraj susjedova stana, na otiraču ispred vrata primijetio sam crne tenisice. Bilo mi je čudno jer ih do tad nikad nisam vidio. Zaspao sam, da bi me oko 1.50 sati nešto probudilo iz sna. Cimnuo sam se, skočio iz kreveta i osluškivao, ali nakon toga nikakve zvukove nisam čuo. Otišao sam do vrata pogledati kroz špijunku. Svjetlo u hodniku je bilo upaljeno i vidio sam odmah ispred mojih vrata muškarca pognute glave. Vidio sam mu tjeme, imao je kratku tamosmeđu kosu, stajao je, jednom se rukom držao za rukohvat, a drugom je bio naslonjen o zid. A susjedova vrata stana bila su odškrinuta i u stanu je bio mrak. Kraj zvona između naših vrata na zidu bila je veća crvena mrlja. Kroz glavu mi je prošlo da je onaj udarac koji me probudio možda bio udarac po mojim vratima - ispričao je svjedok u sudnici dodajući da vrata, bez obzira na sve, otvorio nije.
S obzirom na to da je opisao čovjeka kojega je vidio kao i da je imao svijetlu majicu kratkih rukava i neku tamnu trenirku, sutkinja ga je upitala je li možda pred vratima stana vidio optuženika, no svjedok to nije mogao potvrditi kao niti odgovoriti je li osoba pred vratima bila ozlijeđena. Na kraju je otišao natrag u krevet, međutim, ono što je vidio kopkalo ga je pa se ponovno vratio do vrata stana.
'Mislio sam da sanjam'
- Iskreno, mislio sam da sanjam. Osobe pred vratima više nije bilo, a nakon nekoliko sekundi iz susjedova stana je izašla neka muška osoba, za koju ne znam je li ista, i otišla niz stepenice. Svjetlo je i dalje bilo upaljeno. Vrata stana su ostala odškrinuta, a ja sam se vratio u krevet. Oko 3 sata netko nam je lupao na vrata. Otvorila je mama koja ono sve prethodno nije čula. Bio je to policajac, sav zadihan, koji nas je ispitivao jesmo li što vidjeli i čuli jer da se u stanu pored našega dogodilo ubojstvo - dodao je dalje svjedok rekavši kako je nedugo nakon toga njegov otac pogledao kroz prozor i vidio kako policajci odvode mušku osobu u vozilo. Policajka u civilu s pištoljem za pasom im je, otkrio je još svjedok, kucala oko 4 sata kako bi uzela od svih ukućana izjave.
- Tad sam ja prvi put otvorio vrata stana i ugledao u hodniku krv posvuda. Po podu i po zidovima. Je li ijedna od tih osoba nosila ruksak? Mislim da nije jer bih to primijetio po naramenicama, ali dozvoljavam da je moguće da nisam vidio kroz špijunku da ga je nosila u rukama - rekao je svjedok.
Tužiteljica mu je, pak, ukazala da u istrazi nije spominjao osobu u dva navrata, da stoji u hodniku i da izlazi iz stana, nego da se čovjek koji je stajao pred njegovim vratima okrenuo i otišao niz stepenice, a svjedok kaže da je moguće da je bilo kao što je prvi put ispričao, jer je ipak prošlo dosta vremena i tad se bolje sjećao svega.
Druga svjedokinja, koja je u večer ubojstva popila dva antidepresiva i jednu tabletu za spavanje zbog lakog sna, čula je neki metež u hodniku. Mislila je da djeca trče po hodniku.
- Otvorila sam vrata i pitala što se događa. Bio je mrak u stubištu, a nedaleko vrata toga stana iznad bilo je svjetlo i neki muškarac s rukama na potiljku. Mislim da mi je tiho rekao kroz zube: 'Ništa'. U stan iznad je, pak, ulazio neki gospodin u sakou i odijelu - ispričala je svjedokinja. Na upit sutkinje zašto je u istrazi spomenula samo jednu osobu, a sad u sudnici dvije, kaže da ne zna, ali da misli da je spomenula i tog drugog. Nakon što je ušla u stan i zatvorila vrata, rekla je i da je otišla do prozora te kroz zavjesu vidjela bijeli kombi, policiju, Hitnu i neke muškarce.
Negirao krivnju
Sutkinju je zanimalo jesu li muškarci koje je vidjela u stubištu možda bili policajci, s obzirom na to da je bilo oko 2.30 sati kad je pogledala na sat nakon što je zatvorila vrata stana, na što je svjedokinja odgovorila da ne zna, ali da nije na njihovoj odjeći vidjela nikakve oznake policije. Također, na stubištu nije čula nikakvu viku kao niti poziv u pomoć.
Podsjetimo, Šmit je negirao krivnju te iznio obranu navodeći da je pokojni njega napao pa se branio i jedva spasio bijegom iz zgrade. Pritom je bacio sumnju da je u stan, koji je ostavio otvoren i iz kojega je pobjegao bos, sigurno netko ušao nakon njega i izmasakrirao Stipu.
Prema optužnici, nakon svađe, optuženi je prvo kuhinjskim nožem dužine oštrice 18 cm zamahivao prema Stipi R. zadavši mu 16 uboda i rezova, a žrtva je, dok se pokušavala obraniti dižući ruku u zrak, zadobila još ozljedu ruke, a potom još šest ubodnih rana u leđa, pa tri u vrat... Tako izmasakriran Stipe je izašao na hodnik tražeći pomoć, ali ubrzo se vratio u stan i srušio na hodniku gdje je iskrvario. Pa stoga ispada da je Stipe pred Šmitom po stanu bježao, a ovaj ga je sustizao i kontinuirano ubadao. S obzirom na to da je bio intoksiciran opojnim sredstvima, u vrijeme djela bio je smanjeno ubrojiv.
Za horor u dugavskom podstanarskom stanu doznalo se u gluho doba noći, oko 2,50 sati, kad je policija, patrolirajući kvartom, na ulici uočila vidno rastrojenog mladića. Prvo što su pomislili je da je žrtva kaznenog djela, no ubrzo su doznali zapravo suprotno. Otišli su u stan iz kojega je prije toga Šmit izašao te ih je na ulaznim vratima dočekalo mrtvo Stipino tijelo, ispod njega Šmitove tenisice i krv koja je špricala posvuda.