Točno 27 točaka sadrži opsežan dopis kojeg su, kako stoji u potpisu, napisali službenici zatvora u Dubrovniku i prije nekoliko dana dostavili USKOK-u, žaleći se na rad i ponašanje dugogodišnjeg upravitelja dubrovačkog zatvora Amira Bijelića. Jutarnji list došao je u posjed spomenutog dopisa koji upućuje na eventualne sumnjive radnje, a koje se navodno godinama događaju iza zatvorskih zidina.
Uglavnom, djelatnici i zatvorenici žale se da je Bijelić tijekom 11 godina dubrovački zatvor pretvorio u vlastitu “biznis prćiju”. Zatvorenici koji su spremni na “suradnju” s upraviteljem uživaju razne povlastice, a oni koji to nisu trpe posljedice. Upravitelj ima plaću između 10 i 12 tisuća kuna, supruga ne radi, kćeri studiraju, a uspio je steći impresivnu imovinu: jedrilicu, automobile, nekoliko stanova u Dubrovniku i Zagrebu, kuću s bazenom u rodnoj BiH ...
‘Ne smijem govoriti’
Na poveći dopis kojeg je USKOK zaprimio, upravitelj Amir Bijelić rekao je da će odmah odgovoriti. Međutim, ubrzo nam je u pismenom odgovoru javio da je dopis proslijedio Središnjem uredu Uprave za zatvorski sustav, koji su ovlašteni za kontakte s medijima.
- Nažalost, osobno ne mogu odgovoriti na ove objede, tako mi je naloženo - poručuje upravitelj Bijelić.
Prvi koji se već neko vrijeme žale na nepravilnosti u dubrovačkom zatvoru su sami zatvorenici (neki od njih sad veći bivši). Upravitelj Amir Bijelić, pišu zatvorenici, provodi samovolju, ponaša se kao da je zatvor u Dubrovniku njegov privatni biznis. Služi se ucjenama, spletkama i prijetnjama, manipulira njima, uskraćuje im prava zajamčena Zakonom o izvršenju kazne zatvora.
Štrajkali glađu
Neki od njih godinama su pokušavali ukazati na kršenja ljudskih prava, što je vidljivo iz pisama različitim institucijama: Upravi za zatvorski sustav, Pučkom pravobranitelju, Državnom odvjetništvu, HVIDRI, Crvenom križu, sucu izvršenja… Kako stoji u dopisu USKOK-u, u zatvoru postoje takozvani poslušni i neposlušni zatvorenici. Poslušni su oni koji surađuju s upravom, neposlušni su oni koji se pozivaju na svoja prava zajamčena zakonom, a potom, razočarani i obeshrabreni, stanu pisati raznim institucijama, tražeći pomoć, a da ni ne znaju kako mnoga od tih pisama nikad neće biti poslana.
U zatvoru se, stoji u dopisu USKOK-u, dopuštaju seksualni odnosi među zatvorenicima, te među zatvorenicima i djelatnicima, iako je i jedno i drugo strogo zabranjeno. Postoje indicije da su neki zatvorenici završavali u sobi za izdvajanje (sami) sa zatvorenikom koji je bio osuđen za silovanja.
Jedan zatvorenik pak navodi da je zatražio svećenika i pitao kada može ići na misu. Upravitelj mu je, piše on, odgovorio da “na misu ide i kučak i mačak” i izvrijeđao ga. Već je radio u zatvorskoj praonici, ali bez rješenja, što znači da za taj rad, suprotno zakonu, nije bio plaćen. Zatvorenik se pobunio i zatražio svećenika, upravitelj ga je za kaznu prebacio u pušačku sobu jer je znao da ovaj nije pušač i da ima upalu pluća.
Drugi je zatvorenik imao epilepsiju; unatoč tome upravitelj ga je u jednom trenutku stavio u sobu za izdvajanje u kojoj je dobio napad i doživio kliničku smrt. Spašen je u zadnji tren, međutim o tome nitko nije bio pismeno obaviješten. Zatvorenici se nadalje žale da ih ne posjećuje sudac izvršenja, koji bi ih po zakonu trebao redovno obilaziti, ali, kako kažu, prođe i cijela godina a da ovaj ne posjeti dubrovački zatvor.
Neki od zatvorenika čak su zbog toga i štrajkali glađu. Ništa značajno, međutim, nije se dogodilo, osim što su ubrzo završili u sobi za izdvajanje (svojevrsnoj samici), bez prava koja im pripadaju. Jedan je zatvorenik dobio rješenje da radi četiri sata, za što je bio plaćen, a radio je osam sati. Pitao se gdje je ostatak novca koji je Zatvor dobivao. Budući da se bušilicom ozlijedio na radu, zatražio je liječnički tretman i kontaktirao odvjetnika radi ostvarivanja prava. Ubrzo je, navodi on, stigla upraviteljeva kazna: zabranjeni su mu izlasci i rad.
Ilegalni cjenik
Većina zatvorenika, naime, želi ostvariti pravo na rad u zatvoru, primjerice u praonici, kuhinji ili radionici. Osim što im je zakonski plaćen, na taj način brže im prolazi robijanje. Međutim, to se pravo, kako stoji u njihovim pismima i dopisu USKOK-u, dijelilo prema kriteriju jesi li “poslušan” ili “neposlušan” zatvorenik, odnosno, surađuješ li s upraviteljem. Neki se zatvorenici navodno raspoređuju na rad, a da nemaju rješenja, što pak znači da im rad neće biti plaćen, pa se u pismima pitaju gdje završavaju novci koje Zatvor dobiva. Neki su za svoj rad od upravitelja navodno dobivali samo kutiju (švercanih?) cigareta, s markicom iz BiH. Neki su zatvorenici, stoji u pismima, renovirali zatvorski stan i gradili skelu za upraviteljevu jedrilicu.
“Molim vas da nešto poduzmete”, piše jedan zatvorenik, “upravitelj se otvoreno pred zatvorenicima hvali da nikome od ‘nas’ koji nemamo novce ili vezu, neće odobriti izlazak jer kako će održavati kuću s bazenom, jahtu, dva stana, dva auta”.
(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista
Pritvoreni i čuvari prvi put na istoj strani
Jutarnji list pomno je istražio priču o navodnom stanju u zatvoru u Dubrovniku. Uz dopis kojeg su djelatnici zatvora nedavno poslali USKOK-u, u kojem se opisuje kako navodno funkcionira život iza zatvorskih zidova, razgovarali smo s ljudima koji su upoznati sa situacijom u zatvoru i koji, iz razumljivih razloga, žele ostati anonimni. Usto, došli smo i u posjed privatnih pisama zatvorenika koji nadležnim institucijama pišu o navodnim kršenjima ljudskih prava u zatvoru. Sva imena (bivših i sadašnjih) djelatnika zatvora, za koje se USKOK-u sugerira da ih ispita, kao i sva imena (bivših i sadašnjih) zatvorenika koji se spominju u ovoj priči, poznata su redakciji.