Inspektori krvnih i općih delikata te Tomislav Viktor Basa, bivši dragovoljac i profesionalni vojnik, sjede oči u oči. U sjedište krim policije u Heinzelovu došao je u srijedu popodne s pozivom za obavijesni razgovor.
Prije nego je prošao staklena vrata u prizemlju Heinzelove, “hladni slučaj”, ubojstvo Ibrahima Dedića 3. srpnja 1999. godine, povezano je s njim zahvaljujući vještacima za biološke tragove MUP-ova Centra za forenzička ispitivanja i vještačenja “Ivan Vučetić”. Rana od metka ispaljenog u noći 3. srpnja 1999. godine u stubištu Ivekovićeve davno je zacijelila, ali je svježi trag krvi zahvaljujući analizi DNK, međunarodnoj razmjeni podataka i slaganju mozaika zločina pretočen u konkretnu sumnju.
- Uhićeni ste zbog ubojstva Ibrahima Dedića - priopćili su mu inspektori. Hladna Basina reakcija je i njih iznenadila. Uslijedile su formalnosti, upućivanje u pravo na odvjetnika, čekanje da počne ispitivanje. Prolazili su sati, ali Tomislav Basa nije se slomio.
- Šutnja - bio je odgovor na pitanje o krivnji za ubojstvo bankara koji je ubijen u 22.30 u kućnoj veži. Očekivano. U slučaju ubojstva Ibrahima Dedića počinitelje nisu snimile nadzorne kamere, nitko nije vidio egzekutore, tamni BMW je nađen u Biankinijevoj. Bio je ukraden, navodno u vlasništvu MORH-a, ali s njemačkim tablicama. Mnogi su mislili da ubojstvo kontroverznog bankara nikad neće biti riješeno.
Međutim, niti 24 sata od uhićenja zagrebačka policija i formalno Basu sumnjiči za ubojstvo Ibrahima Dedića. Iako nemaju oružje kojim je počinjen zločin, nemaju motiv, priznanje, svjedoke, uključujući i eventualnog pokajnika ili suradnika, kako barem kažu, Zvonimir Petrović, voditelj Odjela Službe općeg kriminaliteta i njegov kolega, Miroslav Topić, šef Odjela za krvne delikte, tvrde kako je kaznena prijava utemeljena.
Brzina
Kao što je poznato, policija je imala trag krvi počinitelja, ali i informaciju da bi Tomislav Basa mogao biti počinitelj zločina. U srijedu su ključnu ulogu odigrali forenzičari Centra za vještačenja. DNK uzorka krvi uzet s mjesta zločina, sa pištoljskog zrna koje je nakon rikošetiranja ranilo počinitelja, u samo nekoliko sati poklopio im se s DNK profilom biološkog traga Tomislava Base izuzetog na ispitivanju u Heinzelovoj. Tragovi DNK s mjesta zločina koji nisu identificirani trajno se čuvaju u Centru na Kustošiji. Međutim, kako smo doznali, u konkretnom slučaju u pitanju je bila brzina stručnjaka Centra “Ivan Vučetić” koji su brzo postigli tzv. “hit” DNK traga sumnjivca s Basinim DNK.
Ali, u međuvremenu S. G. (53), Basin prijatelj i suborac koji je također bio uhićen, nakon kriminalističkog ispitivanja je tijekom četvrtka pušten. Prema svemu sudeći, kako je rečeno, ključna su bila vještačenja provedena u roku od 24 sata, a Tomislav Basa u Hrvatsku je došao nekoliko dana prije uhićenja. Iako to izravno nije potvrđeno, čini se da je DNK trag koji je naknadno “očitan” iz krvi nađene na mjestu zločina, a za koju se pretpostavljalo da pripada jednom od počinitelja, bio “hit” koji se poklopio s DNK uzorkom Tomislava Base. Policija zasad ne otkriva razlog zašto su godinama čekali da baš sada uhite Basu, iako je on i ranije dolazio u Hrvatsku.
Tomislav Viktor Basa, čovjek s dva imena te tri državljanstva (švicarsko je dobio po majci), hrvatskim, švicarskim i nizozemskim od 2004. godine vodio je u Švicarskoj vlastitu tvrtku CWM Montage, kasnije SWM Broadcast GmbH. Osnovna djelatnost tvrtkeje planiranje i realizacija montaža na području telekomunikacija. Međutim, ta je tvrtka od 2018. godine završila u likvidaciji.
Basa od 2015. godine, zajedno sa svojom suprugom, vodi i tvrtku Basa Fuxtec Gartengeräte koja se bavi prodajom, iznajmljivanjem i servisom vrtnih aparata i alata.
Laički rečeno, DNK je “genetski kod” svakog pojedinca. Važna osobina DNK jest da je izuzetno stabilna molekula i ako se pravilno pohrani, u in vitro uvjetima, redoslijed njezinih sastavnih jedinica se ne mijenja, pa se tako pohranjen uzorak može iskoristiti za usporedbu njegova DNK profila s profilom nekoga drugog profila i nakon nekoliko godina.
DNK je zapravo kodirani zapis iz bioloških uzoraka i njegovo uzimanje, pohranjivanje i manipulacija je propisana pravilnicima i zakonima. Hrvatska baza CODIS koju vodi MUP-ov Centar razmjenjuje podatke DNK na temelju protokola, a DNK vezan uz neriješena kaznena djela trajno se čuva u MUP-ovu Centru “Ivan Vučetić”.
Čim se vijest o uhićenju osumnjičenih za Dedićevo ubojstvo “prosula” medijskim prostorom u srijedu navečer, Alen Dedić, sin ubijenog bankara, s nevjericom je nakon dva desetljeća dočekao tu informaciju.
Bivši vojnici
- Što da kažem nakon 21 godine? U isto vrijeme mi je to sada jadno i žalosno, ali i smiješno i čudno. Izgubio sam oca, a njegove ubojice su sve te silne godine normalno šetale svijetom. I još na sve to nisu iz podzemlja, nego su, koliko vidim, bivši vojnici. Mene zanima nalogodavac koji je rekao ‘smakni ga’, kao i razlog! Policajac me nazvao jutros i rekao ‘imamo dvojicu unutra za smrt vašeg oca. Jedan je sigurno, a za drugog još važemo’. Ići ću na suđenje kad počne. Želim očevog ubojicu pogledati u oči. Uništio mi je život - ispričao je za Jutarnji list Alen Dedić, ogorčen na napise u novinama koji su nakon ubojstva “drmali” zemljom.
Napominje da mu oca, kako se pisalo između ostaloga, “nije ubila ni muslimanska organizacija niti dugovi, a ponajmanje jer je nekom dilerčiću usfalilo novca pa je odlučio lišiti života bankara koji je ujedno ostao dužan državi”.
- Ubojica se sam ranio. Koliko se sjećam, bila je to kapljica ubojičine krvi na mjestu nesreće. Zar je moguće da taj čovjek baš nikada u ovih 20 godina nije negdje nešto zgriješio? Otac je na sebi imao 32 rupe, a zadnji mu je metak bio istresen u glavu - otkriva sin ubijenog bankara, podsjećajući da su mu “od oca nakon svega ostale uspomene, a ne, kako se pisalo, imovina i novac”.
Na upit kako je njegova majka primila vijest o uhićenju, Alen kaže da mu je rekla: “Unatoč sporosti, takva vijest je dobro došla”.
Nakon ispitivanja Tomislavu Viktoru Basi sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu odredio je mjesec dana pritvora.
KRONOLOGIJA
12. siječnja 1998.
- drugi atentat na Dedića u Ivekovićevoj; propucan mu je vrat, Dedić tvrdi da ga ucjenjuju za dva milijuna njemačkih maraka
14. siječnja 1998.
- na konferenciji za novinare čelni ljudi policije nakon Dedićeva ranjavanja kažu: “Dedić najbolje zna zašto ga je netko pokušao ubiti”, zbog čega ih je tužio
17. kolovoza 1998.
- nezadovoljan tekstom o njemu, Ibrahim Dedić upao je u redakciju Jutarnjeg lista i tvrdio da ima bombu
4. studenoga 1998.
- Jutarnji list objavljuje da je Dedićeva banka nezakonito zamrznula šest milijuna dolara namijenjenih obnovi 500 kuća kod Brčkog
17. ožujka 1999.
- Ibrahim Dedić odbija se na sudu pomiriti s policajcima koje je tužio
3. srpnja 1999.
- Kad je u 22.30 sati ušao u zgradu, odjeknuli su hici. Dedić je pokušao pobjeći, ali je izdahnuo na podestu ulaza u zgradu.
7. srpnja 1999.
- Netko je nazvao redakciju Jutarnjeg i rekao: “Mudžahedini iz Zenice su ga ubili jer je opljačkao narod. Mi smo pobjegli BMW-om!”
9. srpnja 1999.
- Dedić je pokopan na bihaćkom groblju Humci u nazočnosti oko 300 rođaka i 13 hodža
13. svibnja 2005.
- tjednik Globus objavio je tekst da je s likvidacijom Ibrahima Dedića povezan bivši boksač i da je za njim raspisana tjeralica
29. siječnja 2020.
- policija je privela dvojicu muškaraca, od kojih je jedan prijavljen za ubojstvo Dedića. Prijavljene su još dvije nepoznate osobe