Prošlo je već šest dana. Za mene je to previše. Izgubio sam svaku nadu u to da će se uopće pojaviti. Želim na drugi svijet prije njega, to bi bilo pošteno - rekao nam je danas na rubu suza Ivan Blajić (75), otac nestalog Ivana (18).
Nije volio izlaziti
Ispričao nam je da je Ivan u subotu navečer 2. travnja, kad ga je zadnji put vidio, bio kod kuće za računalom jer nije volio izlaziti.
- Jedini prijatelj bio mu je kompjutor, zbog čega sam ga čak vodio psihijatru, međutim nije htio ostati na terapiji - dodao je. U nedjelju ujutro Ivanov otac otišao je do trgovine kupiti im nešto za jelo, a Ivan je ostao u krevetu. Međutim kad se vratio, njegova sina više nije bilo u stanu. Dugo ga nije bilo pa je odlučio nazvati policiju.
- Kad sam se vratio, dočekao me prazan stan. To mi je već bilo čudno jer je inače po cijeli dan doma, za računalom. Nazvao sam policiju, a danas su me obavijestili da ga traže po potocima i rijekama. Očito više nema drugog izbora - neutješan je Blajić, umirovljeni neurokirurg. Ivan je pohađao XI. gimnaziju u Zagrebu, a kolege iz njegova 4.B razreda organizirali su potragu. Gotovo da nema stupa na Trešnjevci koji nije oblijepljen slikom Ivana i informacijama o njemu. Ivana nije, priča otac, interesirala škola, ali je zahvaljujući svojoj inteligenciji bio dobar učenik i marljivo se spremao za maturu. Želja mu je bila upisati fakultet. - Bio bih sretan da se odlučio za glazbenu akademiju jer je volio glazbu, a naslijedio je i talent na majku koja je svirala klavir - jedva je izustio otac. Sjedeći na trosjedu, utučen, ponavljao je da je sada stvarno ostao sam. Naime, Ivanu je prije tri mjeseca preminula majka koja je bolovala od teške bolesti, a za koju je bio iznimno vezan.
Nitko iz škole nije htio komentirati slučaj jer su, kažu, koncentrirani samo na potragu. Ravnateljica Maja Sečić-Kopinč samo je kratko poručila kako želi sačuvati privatnost svih učenika. Nestanak Ivana Blajića podignuo je Zagreb na noge.
‘Ostao sam posve sam’
Njegova obitelj, prijatelji, poznanici, ali i brojni građani već danima dijele Ivanovu fotografiju na društvenim mrežama, u nadi da će se netko javiti s bilo kakvom informacijom. Kako doznajemo, profesori u XI. gimnaziji učenicima nižih razreda pokušavaju oprezno objasniti što se događa, naglašavajući im da je Facebook opasan, te da se ne smiju nalaziti s nepoznatim osobama, što ukazuje na to da u školi kruže priče kako Ivanov nestanak ima veze s društvenim mrežama.
Riječ je o mladiću plavih očiju, kovrčave smeđe kose, visokom 180 centimetara, mršave građe. U trenutku nestanka na sebi je imao sive hlače, smeđu košulju kratkih rukava, tamno smeđu jaknu i tamne tenisice, a ako bilo tko ima informaciju o njemu, treba obavijestiti najbližu policijsku postaju ili nazvati 192.
‘Ta djeca su često na meti zločinaca’
O nestanku Ivana Blajića, kaže Branko Lazarević, bivši šef ekipe za očevide PU zagrebačke, obaviještene susve policijske postaje i granični prijelazi, policija će pregledati svu korespondenciju, i razgovarati s prijateljima i obitelji. Rutinski se obave provjere u bolnicama.Godišnje u Hrvatskoj se prijavi oko 2500 nestanaka. Većina - oko 1500 - odnosi se na djeceumlađe od 18 godina, koja najčešće bježe iz domova i odgojnih ustanova. Neki od njih u jednoj godini pobjegnu i po više puta. - Kad je riječ o maloljetnicima, u pravilu se radi o udaljenjima od kuće ili iz odgojnih ustanova - kaže Marina Mandić iz Nacionalne evidencije nestalih. Tinejdžeri su najskloniji odlascima, osobito oni s poremećajima u ponašanju. Oni najčešće nemaju kuda pobjeći (obično se zadržavaju oko željezničkih i autobusnih kolodvora), nerijetko čine kazneno djelo (kako bi došli do novaca, smještaja i hrane), a još češće sami postaju laka meta za vrbovanje od strane dilera, svodnika i sličnih. ( D. Miljuš, K. Turčin)