Mnogi se još uvijek sjećaju teške prometne nesreće od 3. travnja 2015., kada se vozač automobilom zabio u ljude na nogostupu Trešnjevačkog trga u Zagrebu i pritom pokosio njih sedam, od kojih je šest bilo teško ozlijeđeno, a jedna od njih, Branka L. (58), nedugo je zatim i preminula.
Policija je brzo odradila svoj dio posla i prikupila sve potrebne dokaze, a onda je četiri godine trebalo zagrebačkom tužiteljstvu da podigne optužnicu protiv Solinjanina Hrvoslava Jakobljevića (50), vojnog umirovljenika koji je na optuženičku klupu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu sjeo godinu kasnije, krajem ljeta 2020.
Od tada, iako je odmah na početku iznio obranu, negiravši krivnju, a svoje nalaze i mišljenja branilo je dvoje vještaka, obzirom da je Jakobljević optužen da je iz nehaja, uslijed nastupa teške hipoglikemije, skrivio nesreću, cijeli slučaj postaje sudska trakavica, a došlo je i do promjene raspravnog suca.
Ovoga tjedna, nakon višegodišnje pauze, održano je ročište koje je zbog proteka vremena počelo ispočetka, ali je odmah i ponovno zastalo jer se svjedokinja, sada već umirovljena doktorica opće prakse optuženog, nije pojavila. A na sve će uslijediti i novo, predloženo vještačenje.
Naime, tužiteljstvo smatra da je vozač sjeo u auto olako smatrajući da mu se tijekom vožnje neće dogoditi jedna od hipoglikemijskih epizoda iako je bio svjestan svoje nedovoljne samoregulacije i kontrole šećerne bolesti, kao i ranijih epizoda hipoglikemije. Tog kobnog dana oko 13.30 sati, došavši do raskrižja s Trakošćanskom, skrenuo je u desnu traku za vozila javnog prijevoza te, uslijed hipoglikemije, izgubio kontrolu nad vozilom. Skrenuo je u lijevu traku, a potom desno, izvan kolnika, gdje je u nekontroliranom kretanju po nogostupu naletio na sedam pješaka.
- Ne smatram se krivim. Želio bih izraziti iskreno žaljenje zbog događaja, prije svega u sudnici prisutnom gospodinu preminule. Ja 26 godina bolujem od dijabetesa tipa 1 te svakodnevno šećer mjerim najmanje tri puta dnevno, a to se vidi i na jagodicama mojih prstiju. Kobnog jutra sam mjerio šećer u 10 sati i bio je 9,8. Nakon toga sam uzeo osam jedinica Apidre, pojeo sam dvije banane i popio b.Aktiv. Do 13 sati sam bio s prijateljem u kafiću. Osjećao sam se dobro i nisam imao niti jedan od uobičajenih simptoma hipoglikemije poput trešnje ruku, žeđi, opće slabosti. Takvo stanje traje sat vremena, što je dovoljno za reagiranje. Dijabetes tipa 1 je inzulinski ovisan, a to što mi se dogodilo očigledno je nastalo naglo. Zadnje čega se sjećam, i to kroz maglu, jest da vozim zelenim valom, a iduće da se nalazim u kolima Hitne pomoći. Policajac mi je rekao što se dogodilo - ispričao je na početku suđenja Jakobljević, koji se nakon pregleda u bolnici, gdje je proveo nekoliko sati, vratio u Solin. Tamo je otišao na policiju predati vozačku dozvolu, no rekli su mu "kako ju ne može vratiti tek tako".
- Nakon nesreće bio sam dužan obaviti liječničke preglede. Pregledao me neurolog te dijabetolog koji je posumnjao na nepravilan rad štitnjače, no nisu mi utvrđeni zdravstveni problemi. Nakon nesreće i izvanrednog liječničkog pregleda, na vozačkoj dozvoli sam imao ograničenje na dvije godine, a nakon toga obavio sam novi pregled i ograničenje je opet deset godina. Auto vozim i danas. Inače, vodim izuzetno računa o svom zdravlju, bavim se sportom, treniram pet puta tjedno i pazim na prehranu. Svaku večer oko 22 sata uzimam 24-satni inzulin koji drži razinu šećera po noći, a tijekom dana tri puta dnevno uzimam Apidru u količini koja ovisi o utvrđenoj vrijednosti izmjerenog šećera. Do nesreće sam sa svojom liječnicom opće prakse bio u prijateljskim odnosima, no njezin se odnos prema meni promijenio nakon toga jer kad sam joj došao, na mene se izderala, pretpostavljam da na neki način zaštiti sebe. Od policije sam tražio podatke o oštećenima. I kad sam ih dobio, svima sam uputio pisma isprike - ispričao je još optuženi vozač.
Na upit tužiteljstva o aparatiću koji koristi za mjerenje šećera, kazao je da isti pohranjuje podatke o vremenu mjerenja i utvrđenoj visini šećera te da u vrijeme nesreće nije vodio dnevnik mjerenja u pisanoj formi jer do tada to nitko od njega nije ni tražio.
Prometno vještačenje pokazalo je da je Peugeot 208 bio tehnički ispravan. Brzina prije nesreće bila je 58 km/h, u trenutku skretanja u desno prije naleta 54 km/h, dok je u trenutku naleta na pješake iznosila 43 km/h.
Vještaci medicinske struke u interdisciplinarnom vještačenju očitovali su se na dostavljenu medicinsku dokumentaciju iz koje se iščitava, između ostaloga, da je prije nesreće vozač "provodio neredovite kontrole, da je hipoglikemija znala nastupiti kod povećane tjelesne aktivnosti, da regulacija šećerne bolesti nije bila zadovoljavajuća..." Vještaci smatraju kako nije moguće utvrditi je li okrivljeni osjetio simptome hipoglikemije niti je moguće utvrditi što je u ključnom trenutku hipoglikemiju uzrokovalo, no složni su da upravljanje autom tijekom hipoglikemije nije sigurno te da vozač u takvom stanju ugrožava sebe i druge. Obzirom na obranu okrivljenika, a odgovarajući na upite tužiteljstva, vještaci su dodali da je medicinski logično zaključiti da se tijekom vožnje po zelenom valu počela odvijati promjena stanja svijesti kod vozača.
Kad je tužiteljstvo posumnjalo u navod da je kobnog jutra šećer izmjerio i uzeo terapiju, Jakobljević se glasno zapitao: "Kako bih onda znao koliko jedinica inzulina uzeti ako si prethodno nisam izmjerio šećer?"
Na videosnimci s mjesta događaja vidi se kako Peugeot ulazi na Trešnjevački trg lijevom trakom, a desno od njega ide tramvaj. Peugeot počinje pretjecati tramvaj i dolazi na desni trak te se vraća u traku iz koje je došao, da bi dalje naglo mijenjao smjer skretanjem udesno te slijeće s kolnika i nalijeće na prva dva pješaka. Promet je bio gust, bilo je sunčano i dobra vidljivost, a ograničenje brzine na toj dionici je 50 km/h.
Sudski vještak medicinske struke Davor Mayer objasnio je da su karakteristični simptomi za hipoglikemiju opća slabost, smetenost, tresavica, pojačano znojenje, smetnje vida (zamućeni vid ili dvoslike), razdražljivost, poremećaj svijesti koji može dovesti do kome. Redoslijed nastupa simptoma ne postoji i moguće je da tijekom hipoglikemije nastupi jedino poremećaj svijesti bez drugih pratećih simptoma. Kod hipoglikemije javlja se smanjena kritičnost prosudbe pa su prosudbe takve osobe upitne. Pri poremećaju svijesti nema konkretnog obrasca ponašanja, ali je moguće nekontrolirano i neprimjereno ponašanje u odnosu na situaciju. A što se tiče dnevnika koji bi bolesnik s dijabetesom tipa 1 trebao voditi, ne postoji zakonska obveza o vođenju dnevnika, nego je riječ o preporuci liječnika. O izmjenama stanja svijesti naveo je kao primjer iskaz liječnice Hitne, koja je po dolasku na mjesto nesreće uočila da je Jakobljević bio smeten i da je stalno ponavljao: "Jesu li svi dobro?" Kako god, Mayer je zaključio da šećerna bolest nije prepreka za upravljanje motornim vozilom.
Nastavno na sve to dosad izvedeno tijekom sudskog postupka, Jakobljevićev odvjetnik Vladimir Terešak je predložio, a sudsko vijeće, iako se tužiteljstvo usprotivilo, potom i usvojilo prijedlog da se provede dopunsko vještačenje po dijabetologu–endokrinologu u Klinici Vuk Vrhovec na okolnost nastupa hipoglikemije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....